(FOTO/VIDEO) Puljanin Nino Buršić ostvario još jedan dječački san. Posjetio svih sedam svjetskih čuda! "Ljude koje sam upoznao, avanture, priče, različite kulture, energije i nadahnuća - to je vrijednost koja ostaje"

Nakon sedam mjeseci putovanja po Latinskoj Americi, Puljanin Nino Buršić ostvario je još jedan dječački san, želju koja mu se, kako nam priča, motala po glavi još od djetinjstva. Sa samo trideset i jednom godinom, posjetio je svih sedam svjetskih čuda: od Petre u Jordanu, preko Koloseuma u Rimu, Taj Mahala u Indiji, Kineskog zida pa sve do Machu Picchua, drevnog majanskog grada Chichen Itza i, na kraju, Kip Krista Iskupitelja u Brazilu.

Od Kube do Urugvaja

U proteklih sedam mjeseci Nino je redom obišao Kubu, na kojoj kako veli "kao da je vrijeme stalo" i gdje te ljudi prose paracetamol. Trinidad, predivni kolonijalni gradić pod zaštitom UNESCA i mauzolej legendarnog Che Guevare.

Posjetio je kompleks piramida u Teotihuacanu, mayanski lokalitet Chitchen Itza koji spada pod sedam svjetskih čuda, Meksiko i njegovu ogromnu prijestolnicu koja s okolicom broji 22 milijuna ljudi, ali bez previše nebodera, a zatim redom; Belize, malu srednjoameričku državu na obali Kariba gdje se priča engleski te nemaju nikakve veze sa susjedima. Gvatemalu s fascinantnim vulkanima, Kostariku s prirodom u nedogled, Panamu koja vrvi neboderima, rasplesanu Kolumbiju, brdoviti Ekvador, Peru i njegove Ande, Brazil i slavni karneval, zatim usporeni Paragvaj, Argentinu te svoje putovanje završio u Urugvaju.

Kubanka na Kubi

 . 

Meksiko

- Više od pola godina sam, apsolutno sam, bez ikoga, živio i upijao šarenilo, ljepotu i senzualnost Latinske Amerike, a s druge strane bježao i skrivao se od kriminalaca. Kao u filmovima, jer ponekad je tanka linija između zabave i pištolja uperenog u glavu.

Kako naglašava, njegov glavni cilj je živjeti put i upijati destinaciju, a to se na pravi način može jedino dugotrajnim putovanjem, gdje se putnik stopi s okolinom i ljudima. Tek se tada možeš, kako veli, iskopčati iz svog svijeta koji snažno živi u tebi.

Nisam skupljao svjetska čuda, jednostavno su se dogodila

Govoreći o kompletiranoj listi novih sedam svjetskih čuda, Nino ističe da mu je to uvijek bila želja, ali nije ih "skupljao ili za njima trčao", već jednostavno dopustio da se dogode. Iako su sva lijepa i fascinantna, nijedno se čudo, navodi očarano, ne može usporediti s onim što je doživio na putovanjima.

- Ljude koje sam upoznao, avanture, priče, različite kulture, energije i nadahnuća to je vrijednost koja ostaje.  Nakon svakog putovanja imam osjećaj da sam proživio nekoliko života, veli nam.

Razgovarajući o sedmomjesečnom putovanju Nino priznaje da je još uvijek pun dojmova i potrebno mu je vremena da se dojmovi "malo slegnu". No, naglašava, oduševljen je zemljama koje je posjetio, njihovom raznolikošću, ali isto tako sličnošću koju dijele. Kulturom, naslijeđem, toplim ljudima, predivnom prirodom i hranom koja može biti jednostavna, ali opet ukusna.

Priznaje nam da su ga posebno dojmile dvije zemlje; koje su relativno blizu, a tako različite.

Peru i Kolumbija moj su izbor

- Peru i Kolumbija. To je moj izbor, svaka sa svojim specifičnostima. Kolumbija je šarena, zemlja veselja u kojoj se stalno pleše, a opet opasna i s dosta kriminala gdje putnik mora biti stalno na oprezu. S druge strane je mističan Peru s predivnom ostavštinom indijanaca. Manje glasan, a opet divlji.

More, pustinja, pingvini, oaze, morski lavovi, a u pozadini planine. Da, to je Peru. Ogromna zemlja puna kontrasta, od pustinjskih obala, preko visokih planina do Amazonije. To nije samo Machu Picchu, brda i alpake koje zamišljamo. 

Sve je nekako divlje, osim bučne i kaotične prijestolnica Perua koja danas broji 12 milijuna stanovnika i u kojoj se sve svodi na centar grada kojeg mještani ponekad izbjegavaju te nekoliko modernih kvartova uz more gdje se svi guraju i žele pokazati, priča nam Nino, napominjući da ga se zemlja i gastronomski dojmila, pa je tako od neobičnih jela probao alpaku i gvinejsku svinju.

Peru

Mračna strana Latinske Amerike

Opisujući pak grad Cali, kolumbijsku prijestolnicu salse u koju se - kako veli - zaljubio, priča kako je ovdje upoznao ljude koji su mu postali kao obitelj te proveo nekoliko najljepših dana u životu.

- Slavio sam, plesao, grlio se, pio do kasno u noć, kao i oni. Čarobna energija bez prestanka, svi kao jedno, prisjeća se navodeći da se ovdje odvažio zaplesati salsu caleña te plesao s ljudima na ulici koji su voljni podučiti plesne korake svima koje to zanima.

No Cali, kao i Bogota, ima i svoju mračnu stranu te nažalost ne spada u najsigurnije gradove Kolumbije.

- Nekolicina kriminalaca može zasjeniti ove predivne, rasplesane, nasmijane ljude i atmosferu. Naslušao sam se svačega, od prijetnji pištoljem do džeparenja. Tijekom velikog slavlja ljudi stavljaju mobitel u gaće, a žene u grudnjak, jer ćete inače biti opljačkani, kao i dobar ostatak Latinske Amerike.

Bogota, Kolumbija

Bogota

Nino je posjetio i Medellin, nekada jedan od najopasnijih gradova na svijetu, vođen kartelom Pabla Escobara, gerile, vojske. Iako, kako veli, neki zapadnjaci idealiziraju povijest grada i likove, građani koji ovdje žive puno su propatili i platili, kao i ostatak zemlje.

Kvart Pabla Escobara

- Komuna 13 je bio najgori dio grada, a danas glavna turistička atrakcija! Uzeo sam vodiča koji živi tamo i čuo strašne stvari. Danas je priča u Medellinu drugačija i ljudi gledaju ići naprijed. Noćna scena je jaka, ima gringosa, restorana, nebodera, prostitucije. Grad se jako razvio i postao prijateljski nastrojen naspram ostatka zemlje. No mene su, upravo ovdje, okružila šestorica usred bijela dana i pokušali opljačkati. Srećom uspio sam se izvući, prepričava nam. 

Nino je ovdje posjetio i mjesto gdje je Escobar upucan, kao i njegov grob. Pitamo ga kakvo je danas mišljenje o njemu?

- Nije istina da ga svi vole, dapače. Nema osobe u gradu koja nije nastradala od njegove ruke na neki način, ali neki su omastili brk. Dao je siromašnima, sagradio, ali i oduzeo mnogo te odveo Kolumbiju na krivi put. Isto tako, Kolumbijcima je već naporno slušati poveznicu s kokainom kad razgovaraju
sa strancima, nebitno jesu li kući ili negdje drugdje. 

Nije im uopće zabavno, napominje nam Nino svoja iskustva.

Medellin

Kolumbijski barrio (slično favelama)

Za razliku od Kolumbije, Meksika i Brazila, tipične predstavnice Latinske Amerike, Urugvaj i Argentina dvije su proeuropski nastrojene zemlje u kojima se, veli nam, više osjećao kao doma. One su i znatno skuplje, pa su neke stvari koštale više negoli kod nas.

- Slično kao i Argentina, Urugvaj je proeuropski nastrojen, ali uz Paragvaj najmirnija, najmanje živahna zemlja koju sam posjetio na ovom putovanju. Sve je relativno uredno i čisto, sigurno, organizirano. Sav se život odvija uz obalu, a ostalo je skoro prazno te nevjerojatno mirno i spokojno.

Nogometni hram u Montevideu

Ovdje se nalazi i hram, no ne arheološki nego nogometni.

- Prvo svjetsko prvenstvo u nogometu odigralo se upravo ovdje u Montevideu, na stadionu Centenario 1930. godine. Urugvaj je kao domaćin digao prvi povijesni trofej. Uz dužno poštovanje svim klubovima i navijačima, ovo je najveći stadion koji sam ikad vidio, a posjetio sam ih mnogo. Jednostavno te prođu trnci, krene suza. Ne zovu ga bezveze hramom nogometa.

Što je najbolje stadion nije mijenjao dimenzije ili se jako nadograđivao, a ima preko 95 godina, priča nam ovaj pasionirani putnik.

Erupcija vulkana u Gvatemali

Za Buenos Aires ističe kako je on  jedan od najljepših gradova latino Amerike koji je posjetio.

- Argentina vječno prolazi kroz ekonomsku krizu i borbu protiv lažnih novčanica, što je već pod normalno. Trenutačno skuplje nego Europa i nerealno za normalan život. Mnogo mladih je napustilo zemlju. Država daje razne beneficije za kartično plaćanje, pogotovo turistima, jer svi mijenjaju novac na ulici, tj. crnom tržištu, priča nam.

Slavni karneval i vrijednosti u grudnjacima i gaćama

Kao jedan od vrhunaca putovanja Brazilom naš sugovornik ističe slavni karneval u Rio de Janeiru gdje se, zajedno s prijateljima koje je stekao, odlično proveo, ali i morao biti konstantno na oprezu, što - kako veli - ubije draž svega.

- Nema tko ne zna za Rio. Svima je želja posjetiti ga jednog dana i zaigrati nogomet na Copacabani s lokalcima ili posjetiti Maracanu, legendarni stadion. Hodati šarenim ulicama, plesati sambu, možda posjetiti favele, ispijati caipirinhu.... Ima istine, neću lagati, sve sam to doživio.

No, ono što vam većina ljudi neće reći je koliko je ovaj grad opasan i pun kriminala.

Ulice Ria

Zadnje svjetsko čudo u Brazilu

- Putujem solo godinama te sam zaista svašta doživio i čuo, ali u 12 dana sam vidio više kriminala nego cijeli život. Bježao sam najmanje tri puta, a prijatelj je opljačkan pištoljem od strane više ljudi na par metara od policije.

Ne želim plašiti ljude, ili ih odvratiti, jer ima i jako lijepih stvari. Postoji velika mogućnost da se neće ništa dogoditi, ali to ne znači da netko drugi treba biti manje na oprezu.

- Centar Ria noću je, nažalost, skoro pa prazan jer je preopasno.

Ponekad moraš uzeti taxi za niti pet minuta hoda. Eto, to je Rio, ali i neki dijelovi Latinske Amerike. Posebno se, napominje, to odnosi na Guayaquil, najveći grad Ekvadora koji je upao u probleme kriminala, nasilja, droge.

Ekvador

- Najopasniji je jug uz obalu, a Guayaquil kao lučki grad je poprište te, statistički gledano, trenutno spada u najopasnije gradove na svijetu. 

Mnogi ga koriste samo za tranzit i 'doviđenja'. Ima jako puno policije, kontrole, pogotovo u centru. Iako je grad krcat po danu, osjeti se ta neka vibra.  Noću da ne pričam, jer nakon što padne mrak nije pametno
lutati. Preporuka je koristiti samo Uber i kretati se određenim ulicama gdje ima puno ljudi, prepričava nam Nino prisjećajući se kako je u prvim minutama razgledavanja sreo čovjeka s hrvatskim dresom koji obožava našu reprezentaciju, pa se kroz šalu nasmijao i pitao ima li i to poveznice s kriminalom.

Guayaquil, Ekvador

Ribari u Ekvadoru

Panama: grad tranzicije

Iznenadila ga je Panama, grad i država u tranzitu, koja povezuju cijelu Ameriku sa ostatkom svijeta.

- Vidljivo je da se dosta ulaže sa svih strana, a to donosi dobro i loše, pogotovo u ovakvim zemljama. Bilo mi je čudno nakon lutanja kroz puste i siromašne predjele srednje Amerike ugledati bezbroj nebodera kojima nema kraja. Imao sam osjećaj da sam došao u Aziju.

No isto tako, primjetan je život u tranzitu. Ogromna je borba između modernog-starog, bogatog-siromašnog, a sredina kao da ne postoji. Također, ovdje je i legendarni Panamski kanal kojeg je posjetio.

Mistika Inka i Maja

Razgovarajući o svjetskim čudima koje je posjetio putujući Latinskom Amerikom Nino nam objašnjava  kako Chichen Itza, mayanski grad koji spada pod sedam svjetskih čuda, nije samo piramida koja je glavna atrakcija, cijeli kompleks je ogroman i nudi pregršt: zid lubanja, hramove ratnika, cenote, opservatorij, veliko igralište...

Impresivan je i kompleks piramida i ostalih građevina u meksičkom Teotihuacanu, građen od strane velikog, ali gotovo nepoznatog carstva koje je vladalo tisuću godina.

Kompleks piramida u Meksiku

- To je bila prva američka velesila i smatra se kako je ovdje živjelo 200 tisuća ljudi, te im nije bilo ravnog. Žrtvovali su ljude i odrubljivali im glave da zadovolje svoje bogove, a kroz središte grada proteže se avenija mrtvih. Prostorom dominiraju dvije piramide, sunčeva i mjesečeva. Prvotna je zaista ogromna i obujmom nadmašuje Keopsovu piramidu u Egiptu. Sagrađene su golim rukama uz kombinaciju matematike, geometrije i astronomije, priča nam.

- Kod posjete Machu Picchu imao sam pak sreću u nesreći.

Kada sam stigao bila je takva magla da se prst pred nosom nije vidio. Odlučio sam čekati, i čekao satima, sve dok sunce nije rastjeralo oblake i kišu, najprije na nekoliko trenutaka, a na kraju i posve. Kompleks je doista fascinantan i čovjek mora zapitati se kako su tadašnje civilizacije sve to uspjele izgraditi i kolika su im bogatstva za to bila potrebna.

Machu Picchu nakon što se magla napokon rastjerala

Upitan na kraju može li izdvojiti najdraže od sedam svjetskih čuda Nino, začudo, bez imalo okolišanja veli da je to Petra koja je za njega djelovala jako emotivno.

Petra u Jordanu kao omiljeno svjetsko čudo

- Petra nije samo jedna riznica uklesana u stijenu koju turisti dolaze vidjeti s vodičima. To je cijeli kompleks i imao sam privilegiju ostati ovdje tri dana, obilaziti, hajkati cijelim predjelom.

I dan danas sam oduševljen ne samo viđenim nego i energijom koja tamo vlada, veli nam.

Kava u Puli bolja nego u Kolumbiji

Razgovarajući uz kavu Nino nas uvjerava kako je naša kava u kafićima generalno puno bolja nego primjerice u domovini kave Kolumbiji. To je stoga, kako nam objašnjava, jer najbolja zrna kave idu u izvoz, za Europu ili SAD, pa većini ostaje lošija kvaliteta.

- Oni često piju kavu koju zovu tinto, a koja nema puno veze s našom. Naravno, možete popiti i vrlo dobru kavu, ali onda ćete je platiti više nego li kod nas, navodi, dodajući da bi kod nas kafići s kavama kakve oni nude vrlo brzo morali zatvoriti svoja vrata.

Na pitanje na koji si način može priuštiti višemjesečna putovanja Nino se smije i veli "Ne, nisam dobio na lotu".

- Ja sam backpacker i to je jedini način putovanja koji me trenutačno zanima i koji sam oduvijek sanjao. Iako ima svoju težinu, donosi najviše, što i jest cilj. Naravno, novac je potreban, ali ne i ključan. Treba imati ogromnu želju, volju, upornost, organiziranost. Krenuo sam solo od 18. godine i vjerujem u putovanja. Pratim svoju dušu i ostalo se nekako samo posloži, veli nam te otkriva kako ima u planu još jedno ili dva velika putovanja.

- Gdje, pitamo ga ?

- Pa putnici to rijetko kad kažu (smijeh).