(FOTO) VODNJAN KROZ 50-MILIMETARSKO 'OKO' Fotoreporter Manuel Angelini: „S 'pedeseticom' su fotografije intimnije. Ima nešto romantike u tom objektivu!“

Novinarska fotografija, kao i novinarsko izvještavanje, ima jasan zadatak - prenijeti informacije što preciznije, sa što više važnih detalja, točno i u što kraćem roku.

No, kada popusti stiska redovnih dnevnih tema, fotoreporter sa svojim aparatom ostaje na ulici, tražeći priče koje se same pred njime rađaju, stvarajući drugi najvažniji dio svog zanata, onaj kroničarski. U ovom slučaju – uličnu fotografiju.

U njoj se preklapaju umjetnost i izvještavanje. U njoj sadašnji trenutak prerasta u materijal za bezvremensku arhivu. U njoj je život! 

U uličnoj se fotografiji uokviruju lica i pokreti, zaustavljaju neočekivani događaji i planirani susreti, siguran hod i slučajan pad prolaznika, osmijeh i umorno lice, starac i dijete… Nema plana, nema očekivanja. 

Ona uokviruje svijet kakav jeste. 

No, iako često odišu lakoćom trenutka, ove fotografije ne nastaju uvijek lako. Ponekad je za jedan dobar kadar potrebno puno čekanja, vrebanja i istraživanja, ali i 'borbe' s tehničkim ograničenjima.

Jer, nije uvijek pri ruci baš onaj objektiv za kojim bi fotograf u idealnim uvjetima posegnuo. 

Objektiv kome se moraš prilagoditi

Fotoreporter Istre24 Manuel Angelini odlučio nam je predstaviti čaroliju 50-milimetarskog - fiksnog ili 'prime' objektiva – specifičnog po kadru ograničene širine, odnosno uskog kadra kome se fotograf mora prilagođavati, ali i po velikom otvoru blende, što donosi posebnu atmosferu u slabim svjetlosnim uvjetima i dramatično zamućenu pozadinu kod portreta.

Čaroliju 'pedesetice' , koja fotografa vodi najbliže motivu i ne ostavlja puno prostora za distancu, Angelini nam je odlučio predstaviti galerijom maglovitog Vodnjana – za ovaj objektiv, idealnog 'suradnika'.

- Ulične fotografije volim raditi i s 35-milimetarskim objektivom jer nudi malo širi kadar i lakše je u fotografiji objediniti i arhitekturu. Često ga i kombiniram s 85-milimetarskim za portrete. Ali 'pedesetka' je posebna. Neki će reći da je 'ni vam', ni tam' ; nije klasični izbor za portrete, a ne nudi ni uobičajeni široki kadar, ali ja ga volim jer je nenametljiv i lagan. Međutim, on zahtijeva drukčiji pristup. Širina njegovog kadra je ograničena i njemu se fotograf mora prilagoditi, a mora biti i svjestan da će uvijek nešto ispasti iz kadra. Kad fotografiraš 'pedeseticom', moraš razmišljati na njen način i imati koncept u glavi. I najvažnije -  moraš prići subjektu. Zbog toga je u fotografiji i sam autor prisutniji nego inače, veli Angelini.

A veća prisutnost i blizina fotografa motivu koji je odlučio zaustaviti u vremenu znači i više intime. Fotograf tada nije tek udaljeni lik na drugoj strani pločnika – on postaje sugovornik i poznanik. On postaje netko tko se upoznaje, razgovara  i surađuje s ljudima koje fotografira.

-  Sa zoomom ili standardnim objektivom koji ima mogućnost približavanja lako se odmakneš,  dok se s 'pedesetkom' možeš udaljiti samo onoliko koliko ti prostor dozvoljava. S ovim objektivom si prisutan! Blizu si i često je potrebna interakcija. Osim toga, on ima neki svoj štih. S druge strane, on je mali i nenametljiv pa ljude manje plaši. I Henri Cartier-Bresson, jedan od najvećih majstora ulične fotografije, često ga je koristio. Ima nešto romantike u tom objektivu, veli Angelini.

Činjenica je da, kada se rade portreti, fotografi u pravilu posežu za drugim objektivima, no upravo bliskost koja nastaje kada se fotografira s '50-icom', smatra Angelini, ovaj objektiv čini odličnim izborom za portrete.

A kada su ostali motivi u pitanju, način rada za biti poprilično specifičan.

- Priznanjem, volim biti sam kada s njime slikam. Osim što biraš kadrove, moraš pratiti ljude i predvidjeti kada će se tko pojaviti u nekom kadru. Nekad ti se posreći, pa scenu koju čekaš dobiješ brzo, a nekada je čekaš, čekaš i ne dočekaš. Pitanje je samo koliko vremena imaš. Ali, desi se i da0p ugledaš dobar kadar i u posljednjem trenutku u njega uđe netko i poremeti ga. Eto, to je specifičnost rada s 'pedesetkom'. 

Lice iza objektiva

Za 'pedesetku' se može reći da nije klasični novinarski fotoobjektiv. U novinarstvu se najčešće koriste 24-70 i 70-200, to je recimo neki standard, iako su iznimno česti i širokokutni objektivi.

'Pedesetica' nije idealan izbor za zatvorene prostore i motive s puno ljudi, recimo, jer će, zbog ograničenja u širini, uijek ispasti neki detalj. Ali, iznimno je dobra za uličnu fotografiju. 

Na slici: Manuel Angelini u najužoj u najkraćoj istarskoj ulici

Pronaći zlatnu formulu

Fotografija se stalno mijenja i iz dana u dan rađa nove tehničke mogućnosti; od vremena dok je još bila raritet i novost, stigli smo do doba kada se fotografima nudi pravi „Disneyland“ naprednih, iako često skupih, „igračaka“ i zlatna formula koju trebaju odgonetnuti je koja oprema je prava za njih.

Osim tehnike, mijenja se i cijeli svijet fotografije, kaže Angelini.

Kada je ulična fotografija u pitanju, vjerojatno najveću promjenu u skorije su vrijeme donijela stroža pravila privatnosti.

-  Naročito je drukčije bilo fotografirati na ulici nekad. Danas se fotografije lako nađu na internetu i ne možeš kontrolirati njihovu distribuciju, a ograničenja donosi i GDPR. Ponekad ugledaš odličan motiv djece u igri ali, dok prikupiš odobrenja njihovih roditelja za slikanje, izgubiš kadar i tako…

A, ako je 'pedesetica' odlična za vanjske prostore i oblačno vrijeme, arhitekturu punu detalja i portrete pune karaktera, onda su zimske ulice maglovitog Vodnjana sa rijetkim prolaznicima njen idealni motiv.

Neka o 'pedesetici' pričaju njene fotografije!