(FOTO) WALLS OF PULA Profesor fizike Igor Macuka odlučio je sačuvati 'zidove koji govore': "Cijela Pula obiluje porukama. Šijana je poznata po navijačkim grafitima, a Kaštanjer po ljubavnim izrekama"

U tri tisućljetnoj Puli gotovo svaki zid ima neku svoju priču. Ožiljci vremena na fasadama vidljivi su na mnogima, a ono na što često prolaznici ne obraćaju pozornost jesu poruke koje nam zidovi donose, i prenose.

Od običnih črčkarija, preko ljubavnih i političkih poruka do složenih grafita i zidnih murala koji spadaju u sam vrhunac street arta.

Instagram kao arhivska platforma

"Zidove koji nam govore" pokušavaju se sačuvati na Instagramu pod profilom 'Walls of Pula', na kojem je trenutno 80-ak fotografija pulskih zidova.

Mural na Pattinaggiu

Iza profila 'krije' se profesor fizike, Igor Macuka koji predaje u pulskoj Gimnaziji. Iako prirodnjak po vokaciji veli nam kako je oduvijek bio fasciniran pulskim grafitima, još od srednjoškolskih dana, i potrebom ljudi da negdje ostave svoj trag, svoje mišljenje.

- Zapravo je to iskonska potreba još od davnina, od prvih pećinskih slika u Altamiri. Čovjek je oduvijek imao potrebu izraziti se, nešto naslikati, urezati, zapisati i na taj način nešto sačuvati. Za razliku od nekada, danas u urbanoj džungli neki svoje mišljenje izražavaju sprejem i bojom, veli nam Igor. 

Prisjeća se da je sve krenulo kada je prije dvije godina na kupanju na kupalištu Stoji shvatio da su neki od grafita koje je svakodnevno gledao prefarbani i bilo mi je baš krivo.

Mural na kupalištu Stoja

Nono zbudi se

- Krenula je priča o tome kojih se grafita sjećamo kao klinci, koji su sada aktualni i pala mi je na pamet ideja da one koje ugledam ovjekovječim, da ih nekako sačuvam jer mnogi su tijekom vremena nestali i ostali živi samo kroz urbane legende poput onog "Nono zbudi se" na zidu pulske mrtvačnice.

Nisam ja profesionalni fotoreporter, čak nemam ni oko za fotku, pa je sve to krenulo potpuno nepretenciozno i stvarno iz potrebe da ipak neke od vrijednih poruka sačuvam, da napravim neku moju osobnu arhivu, a upravo Instagram mi je pružio idealnu platformu za tako nešto, veli Macuka.

U razgovoru oko toga što se zapravo može smatrati zidnom umjetnošću, a što je devastacija i vandalizam, naš sugovornik navodi da su tu granice subjektivne i dosta fluidne.

On osobno natpise i slike po zidovoma dijeli na one koje odišu umjetničkom vrijednošću radi svoje grafiku ili složenosti izrade te na poruke kojima se nešto prenosi, bile da su one političke, ljubavne ili poruke koje su nastale kao kritika vremena ili reakcija na nešto. Ostalo švrljanje po zidovima, koje ne zadovoljava niti jedan od ovih kriterija, i sam smatra devastacijom koju ne podupire.

- Vedran Štimac je recimo naše čudo, kakve murale taj dečko radi, u svjetskim razmjerima oduševljava me naravno Banksy, koji je od grafitera prerastao u umjetnika, i kako su stvari s njim eksplodirale.

Dakle, grafiti se danas doista mogu tretirati kao umjetnost i postati atrakcija nekoga grada. I Pula ima nekoliko murala vrijednih divljenja, poput recentnih posvećenih Uljaniku koji su nastali na Rojcu, koji sam po sebi priča svojim zidovima razne priče ili murala Picassove slike 'Silovanje Sabinjanki' koji je ukrasio staru zgradu na Verudi i oplemenio cijeli prostor, navodi Igor.

Ferenca na slobodu

- Meni su osobno jako drage poruke, kada netko ima potrebu nekome nešto javno poručit, njima Pula kao grad obiluje. Nažalost, mnogi od tih grafita, a posebice ako su političke prirode, vrlo brzo nestaju. Sjetimo se samo grafita "Ferenca na slobodu" koji je nastao 2007. godine kao reakcija na zatvorsku kaznu popularnog vodnjanskog pjevača koji je pritvoren zbog posjedovanja jednog i pol grama marihuane, zatim grafita i natpisa koji su se ticali lokalnih i državnih političara do poruka "Calucem lupa noću" koji se prostiru od Stoje do centra grada, nabraja naš sugovornik.

I centar grada obiluje porukama (od kojih nekim više nema): od alanfordovske poslovice "Što ne možeš napraviti sam, barem pokvari drugome" u ulici Castropola, preko ljubavnih hrvatskih ali i talijanskih poruka poput "Volim te više nego Milku od orea" do "Io e te tre metri sopra", tranzicijskog grafita s dobro znanim licem bivšeg premijera Sanadera, do onih koji su nastali u doba epidemije poput grafita na parkiralištu Rojca "Smrt koroni, diktaturi, sloboda narodu".

Jedan od najstarijih fotografiranih grafita - zanemarimo li natpise iz doba Italije ili Drugog svjetskog rata, onaj je "The Exploited" - danas jedva vidljiv pankerski grafit u Da Vincijevoj ulici koji svjedoči da su Pula i punk u čvrstom braku.

Iz 90-tih datira i grafit "Kurvin sine Tony Bler nikad nisi bio fer" u Kranjčevićevoj pored suda, a koji je nastao kao reakcija na politiku tadašnjeg britanskog premijera.

Na zgradi u Stankovićevoj još je, recimo, sačuvan jedan od natpisa "Hoćemo Jugoslaviju i Tita" - grafiti su to koji datiraju s kraja 40-tih i početkom 50-tih prošlog stoljeća i nekada ih se moglo pronaći na brojnim fasadama u gradu. Prilikom obnove mnogi su od njih nepovratno uništeni.

- Šteta je sve te poruke ne dokumentirati i to je, za sada, jedina moja ideja i želja, zaključuje naš sugovornik dodajući kako mu izložba nije na pameti, ali su mu već i prijatelji počeli slati fotografije zanimljivih zidova pa se nada da će se arhiva pulskih zidova uskoro obogatiti i novim pričama.