Iako su nam oči najčešće uperene ka onom velikom, gradskom stadionu „Aldo Drosina“, Pula ima još jedno lijepo, iako rjeđe spominjano sportsko igralište s velikim gledalištem – Uljanikov stadion na Verudi ili, točnije, Sportsko-rekreacijski centar „Uljanik“, smješten uz Dom sportova Mate Parlov i novoizgrađene gradske bazene „Dino Makovac“.
Zovu ga i "atletskim stadionom“, a neki i „stadionom Verudeža“, u oba slučaja s dobrim razlogom; ovdje je baza Atletskog kluba Istra i neki od najvećih uspjeha pulske atletike kalili su se upravo na Verudi, a" Verudeži", odnosno NK Uljanik, čiji je ovdje matični teren, svoj je sportski dom prošle sezone uveo u Drugu Supersport ligu, podigavši time pulski nogomet na višu razinu, ali i učinivši ovaj stadion poprištem nekih ozbiljnijih okršaja.
No, SRC Uljanik više je i od svega ovoga - on je svojevrsna gradska rekreativna meka, jedan od nekadašnjih epicentara boćanja i sportski centar po mjeri Puležana.
"Četrdesetogodišnjak" otvoren za Alpe Adria igre
Kada je izgrađen 1985. godine, ovaj je stadio Pulu obogatio nemalom tribinom s 2.500 sjedećih i još oko 300 stajaćih mjesta.
Prvi veliki događaj koji se na njemu zbio bile su tada iznimno popularne omladinske Alpe Adria igre, održane u lipnju 1986. godine.
Nažalost, od izgradnje do danas, malo se toga značajnije na njemu popravljalo. Od raspada države pa do propasti tvrtke patrona - pulskog brodogradilišta Uljanik - malo šta je ovom sportskom objektu, zamišljenom kao gradski ponos, išlo na ruku.
Uz izuzetak tek atletske staze, koja je značajno obnovljena prije nekoliko godina, zaradivši čak i Class 1 oznaku standarda za najvišu kvalitetu, obnavljano nije skoro ništa još od '80-ih.
Bez želje da se vrijeđa njegovih 40-ak godina, stadionu na Verudi potrebni su nešto šminke i dosta temeljite obnove, a ulazak NK Uljanika u višu ligu ovu je potrebu samo ubrzao i postavio 'sportski' izazov ne samo pred klub, nego i pred upravitelja stadiona - gradsku tvrtku Pula usluge i upravljanje.
Tribina, nadstrešnice, svlačionice, sve se to sada gleda kroz prizmu nekih novih standarda.

Posljednja ruka farbe

Nova stazica među objektima

Transformacija gledališta
Obnova tribine s neplaniranim troškovima
Srećom, pred kraj prošle godine konačno je započela prva obnova. Postupna i segmentarna, ali temeljita i usmjerena na najkritičnije dijelove građevine, a to su tribina i prostori pod njom, koji su uslijed starosti objekta i neodržavanja, počele prokišnjavati. Ujedno, krajnje je vrijeme bilo i za obnovu sustava opskrbe toplom vodom.
- Sada saniramo dilatacije. Taj dio nije popravljan otkako je izgrađena tribina i u lošem je stanju, a mijenja se toplinska pumpa ispod gledališta. Bojlere koji se tamo nalaze je već vrijeme malo nagrizlo i dotrajali su, rekao nam je jesenas, na početku radova voditelj sportskih igrališta Blaž Bugarin.
Uz ove krupnije poslove, u hodu su od tada prefarbani betonski dijelovi tribine, s čije su konstrukcije privremeno uklonjene sjedalice, te su novom farbom osvježene sve ograde u kompleksu.

Blaž Bugarin

Mario Peruško
No, kako to obično biva, pojavili su se neplanirani troškovi. Obnova je, naime, inicijalno procijenjena na oko 76 tisuća eura (bez PDV-a), no stanje građevine, ispostavilo se, bilo je i lošije nego što se mislilo. Nakon nalaza nadzornog inženjera na gradilištu, odlučeno je tako da je potrebno izvesti dodatne zahvate koji se unaprijed nisu mogli predvidjeti, pa je i ugovor s izvođačem radova, Hairli gradnjom, izmijenjen, a troškovi su narasli na više od 100 tisuća eura, odnosno 129 tisuća s uključenim PDV-om.
- Dosad su, osim sređivanja tribine, ofarbane ograde i napravljena je stazica između Doma sportova „Mate Parlova“, bazena i igrališta. S Atletskim savezom Istre kupili smo i novi kavez i strunjaču. Naravno, ostaje još posla u dijelu obnove na kome je fokus - tribini koja propušta vlagu već dugi niz godina. Zbog toga su se morale promijeniti dilatacije i srediti krov. To je sada napravljeno, i sve skupa je koštalo oko 107 tisuća eura. Nova toplinska pumpa košta nešto preko 65 tisuća eura i zamijenit će jedan veliki bojler od 100 kW koji smo dosad imali. Ono što nam je sada ostalo za riješiti su prilazi i keramika na tribinama, a to će koštati još nekih 37 tisuća eura, rekao nam je direktor tvrtke Pula usluge i upravljanje Mario Peruško ovih dana, dodajući da je cilj da, kada se za oko godinu dana osuše svi obnovljeni zidovi, uredi i unutrašnjost tribine.
Novi troškovi nastaju stalno, veli Peruško, pa je teško prilagoditi budžet. Čekanje novih godišnjih proračuna nešto na što su se već navikli, kaže.

Privremeno su skinute sjedalice

Keramika i odvodi sada dolaze na red
Plan za sjedalice još se smišlja. Uskoro bi trebalo postati poznato vraćaju li se stare na svoje mjesto ili će ih zamijeniti neke druge. Obje su opcije prihvatljive, kaže nam Mario Peruško, jer su i stare vrlo dobro očuvane.

"Sve što je sada napravljeno, napravljeno je pod hitno", Dragan Stokić

"Izvana se još nekako sve drži"
Sljedeći cilj – novi travnjak
Cilj koji je sada pred upraviteljima stadiona novi je travnjak no, kaže nam Bugarin, zahvaljujući sveukupnom rastu troškova, jasno je da se ovakav pothvat teško uklapa u prve financijske projekcije, pa se plan još izrađuje.
- Prijedlog je da se travnjak u potpunosti promijeni, s tim da je plan za obnovu ovog, kada jednom dođe na red, nešto drukčiji od onog na Drosini, gdje je nova trava stigla u rolama. Ovdje bi se ona posijala pa bi to zahtijevalo kratku reorganizaciju utakmica nekoliko kola. U ovom trenutku još uvijek prikupljamo ponude. Jasno je da je u pitanju trošak, ali ako je teren loš, potrebno ga je mijenjati, a NK Uljank je sve ozbiljniji i red je da mu se pruži podrška infrastrukturom. Znate, svi su travnjaci na proljeće dobri, ali onda dolaze oni mjeseci kada nisu, kaže kroz smijeh Bugarin, objašnjavajući da je problem trave na Verudi što pod njom raste puno korova zbog čega mu kvaliteta slabi i teže ga je održavati.
- On izgleda lijepo i zeleno, ali više nije prilagođen za nogomet i igračima više ne pruža razinu koja se sada traži, dodaje.
No, uz novu travu, limarije oko oluka uz tribinu i zamjenu pločica u njenom podnožju, što je tek u planu, puno je već napravljeno, a obnovljena farba tribine pažnju sada već privlači pažnju i prolaznicima izvan stadiona.

Dragan Stokić-Stole

Portirnica
O stadionu SRC Uljanik i novom igralištu na Valkanama brine se šest ljudi – dvije spremačice i četiri kućna majstora.

Šteta od prokišnjavanja koja će se sanirati nakon sušena zidova

Montiranje nove toplinske pumpe
Znate li da 'potpalublje' Uljanikove tribine krije saunu?
A mi smo obnovu tribine iskoristili da zavirimo i u njeno podnožje.
- Neki dijelovi ne izgledaju više baš lijepo, ali važnije je bilo što je igračima voda počela stvarati probleme. Sanacija krova bila je zato najvažnija. Sve što je sada napravljeno, napravljeno je pod hitno, a onda će sigurno na red doći i druge stvari i prilagođavanja svlačionicama standardima od 25 igrača i tako. Evo, vidite fleke na stropu, one su nastale od vlage, ali kada se osuše zidovi, toga više neće biti, priča nam dobra duša SRC-a i NK Uljanika, a kolege će reći i "general stadiona", Dragan Stokić-Stole, dok nas provodi kroz hodnike prostora koji poznaje u dušu.
Nažalost, uz iznimku učenika i sportaša koji ovdje redovno borave, velikom broju Puležana ovaj je prostor potpuno nepoznat, a to je velika šteta!

Blaž i Stole - uređenje svlačionica tek dolazi na red

Jedna od rijetkih svlačionica s renoviranim WC-om

Kupatila koja čekaju uređenje
Da, možda ovaj prostor od nekog ušminkanog, modernijeg izgleda dijeli još puno 'kozmetičkih tretmana", ali daleko od toga da je sada neprivlačan. Originalni, nepromijenjeni izgled od prije 40 godina, u svom retro stilu i sam ima svoj šarm.
Potpalublje ove tribine svojevrsna je kapsula '80-ih, ali i mjesto puno skrivenih vrijednosti. Malo tko, recimo, zna da ovdje postoji sauna za nekoliko osoba ili koliko je lijepa i dobro očuvana mala sportska dvorana u dnu jednog od krila zgrade.

"Tajna" Uljanikovog stadiona - sauna dostupna građanima
Sređivanje joj je svakako potrebno, ali ova je sportska zgrada pravi dragulj koji je bilo lako izgubiti - zub vremena posebno jako grize kada se infrastruktura ne održava. Srećom, sada je, složni su u tome svi, najvažniji posao obavljen – krov je saniran, noge su suhe, a nova pumpa osigurat će toplu vodu.
A zatim će na red doći svlačionice.
- Prostor je prokišnjavao i svakako se morao obnoviti, ali jasno da su i uvjeti za licenciranje postroženi prelaskom kluba u višu ligu. Ne mogu se zidovi samo prefarbati! Morate promijeniti interijer, a to se ne može dok prokišnjava. Sada će se moći lijepo to srediti, veli Stole.
- Da, s višom ligom NK Uljanika stvari postaju puno dinamičnije i sve je više zahtjeva pred nama, tako da se tu svašta treba dobro posložiti, ali rješavat ćemo sve u hodu. Važno je da je završen najhitniji dio posla, kaže nam Bugarin na kraju.
Jedan pogled na hodnike, dvorane, gledalište i teren SRC-a Uljanik dovoljan je podsjetnik na to koliko je značajan dar za Pulu ovaj stadion bio ’80-ih godina. Takvo se nešto ne dobiva često!
I dobro je da se spašava od zuba vremena. Jer, bez pomoći, ne bi još dugo mogao opstati. A obnovljen – još će dugo, dugo trajati!