GIANNI MARIANI: Uloga glazbenika je utjecati na ljudske emocije. Zato sviram ono što ljudima treba, a ne ono što se meni sviđa

Mnogi su filmovi snimljeni, knjige napisane, a pjesme otpjevane, o ljudima koji su odlučili slijediti svoje snove. Neki na njih gledaju s divljenjem, neki ih smatraju naivnima, neki vječnim romantičarima.

Međutim, nešto malo manje od pola godine, na pulskim ulicama imamo čovjeka koji svojim životnim primjerom svjedoči kako je to kad se usudiš vjerovati u svoje snove i imati hrabrosti slušati vlastito srce.

Za što danas kuca njegovo srce i gdje vidi svoje životno poslanje, ispričao nam je nasred pulske Ulice Sergijevaca. To je tek jedna od lokacija na kojima, diljem Pule, svakog radnog dana uveseljava brojne Puležane i njihove goste.

Akademski glazbenik postao ulični svirač

Pedeset šestogodišnji Gianni Mariani rodom iz Spoleta kraj Perugie, u Istru je stigao početkom studenog prošle godine. Vrlo brzo postao je zaštitno lice pulskih, ali i rovinjskih i porečkih ulica.

- Sviram klavijature od svoje dvanaeste godine, a prošlog ljeta odlučio sam slijediti svoje snove. Živio sam u svojevrsnom mentalnom „zatvoru“, znate. Mnogi ljudi tako žive, ali toga nisu svjesni. Rade ono što misle da moraju kako bi zaradili novac, a uopće ne vole to što rade. Ja sam čak trideset i četiri godine radio kao računovođa, iako sam školovani glazbenik. Radio sam u uredu i nisam se profesionalno bavio glazbom, pojašnjava nam Gianni.

U Istru je stigao pukim slučajem. Prijatelj iz rodne Italije rekao mu je da gradi kuće u Istri te da je ovdje lijepo živjeti i tako se Mariani doselio u Ližnjan. Tamo se, kaže, osjeća sretno i slobodno. Kad se ujutro probudi, odluči gdje će toga dana ići svirati i koliko će svirka trajati.

Pula, Rovinj i Poreč zasad su njegove ključne destinacije. I dok za akustičnu svirku na ulicama najvećeg istarskog grada dozvola nije potrebna, u Poreču se strogo poštuje satnica propisana od strane Grada te svi dogovori, kaže Gianni, idu službenim putem, preko mailova. Što se Rovinja pak tiče, za svirku je potrebna dozvola gradskog komunalnog odjela.

Tijekom dana u centru Pule vrlo je frekventno. Ljudi prolaze ozbiljnih lica, ali razvesele se čim vide Giannija s njegovom harmonikom, odjevenog u šarene boje.

- Oči vole boje, a uši glazbu. Danas sam odabrao ove zelene naočale, a nekad se i dotjeram pa stavim sako i leptir mašnu, objašnjava nam Gianni odmah na početku.

"Ako radiš ono što voliš, život ti je uživancija"

- Ako radiš ono što voliš, nikad nemaš osjećaj da ideš na posao nego ti je život uživancija. To je jedna od tajni sretnog života i zato sam odlučio izaći iz „kaveza“ u kojem sam živio. U Italiji kao glazbenik, zbog epidemioloških mjera i troškova života, ne bih mogao preživjeti, a htio sam svirati. Naime, mislim da je uloga glazbenika danas na ovome svijetu da u ljudima pokreću emocije. To znači da neće uvijek svirati ono što se njima sviđa. Ako Pulom šetaju Nijemci, ja zasviram neku veselu njemačku pjesmu; ako prolaze djeca – tada sviram neku pjesmu iz crtića i oni se odmah nasmiju. Roditelji također. Neki čak i zastanu i zasviraju sa mnom. A kad odu od mene, budu boljeg raspoloženja nego kad su stigli, pojašnjava nam Gianni svoju novu životnu ulogu.

- Imao sam 55 godina kad sam odlučio slijediti vlastite snove. U duši i srcu uvijek znaš za što si stvoren. Oni ti uvijek šalju poruke, ali ljudi to ne slušaju. Ne čuju. Ali te poruke su istinite. To vrijedi za ljubavne veze, brakove, poslove… uvijek znaš što je zaista stvoreno za tebe, ali nemaš hrabrosti i tako postaneš rob, zarobljenik navika. To je život bez ljubavi, ali ja sam odlučio ići za svojim srcem i dušom, a ne za umom. Istina dolazi iz srca, a ne iz glave. Ne znam što donosi sutra, ali želim živjeti slobodnog duha, kaže mudro Mariani.

Bilo mu je jako teško ostaviti majku u Italiji, ali ipak je presudio ovaj poziv. Iako ga, veli, mnogi pitaju kako to da je došao upravo u Istru kad se mnogi ljudi sele iz Istre. Odgovor na to pitanje ne zna ni sam, ali je spreman – ako mu ovdje za koju godinu više ne bude lijepo – ići dalje svojim putem.

Dok svira na ulici, sanja nove velike snove

U Istri, veli, zasad može živjeti od glazbe. Mora plaćati stanarinu i točiti gorivo te mu je jedino bitno imati mogućnost pokrivanja tih osnovnih životnih troškova. 

Ne smatra se Gianni uličnim zabavljačem. Svira na ulici jer se, kaže nam, odlučio krenuti od nule.

- Ako nešto vrijedite, to će svugdje biti prepoznato. Iako sam akademski, koncertni glazbenik – ja ovdje sviram zabavnu glazbu. Mogao bih svirati repertoar Bacha, Paganinija, Beethovena, Piazzolle, ali trenutno to ne radim. Iznimke su kad mi priđe netko tko to zaista želi slušati, kaže te otkriva da je, otkako se doselio, naučio svirati mnogo pjesama pokojnog Olivera Dragojevića. Omiljene su mu ipak: Galeb i ja, Nadalina, Romanca, Diridonda i Karoca.

- Ja nisam nikad prije čuo za Olivera. Ovdje sam ga otkrio i potom "upoznao" s njim moje pratitelje na društvenim mrežama. Znate, imam jedan veliki san. Malo sam emotivan kad o tome pričam. Htio bih imati koncert u pulskoj Areni. Svirao bih Olivera i klasičnu glazbu. Jedini cilj mi je da publika uživa. Naime, promijenio sam svoju viziju života. Ne pitam se više ujutro što svijet danas meni nudi, nego što bih ja mogao dati svijetu. Pitam se čime ja mogu doprinijeti poboljšanju života drugih. Vjerujem da se dobro vraća dobrim, iako rezultat ne mora nužno doći odmah, ali dođe, uvjerava nas Mariani.

A uvjerio se u to i sam prije nekoliko mjeseci kada je, priča nam, za jednog kišnog dana, skrivio lakšu prometnu nesreću. Taman kada je došao na bankomat podignuti novac kojim će platiti nastalu štetu, jedan mu je Švicarac, pratitelj s društvenih mreža, javio kako je toliko oduševljen njegovom glazbom da mu želi uplatiti 100 eura!

Dobro će se vratiti dobrim na nama nezamislive načine

- Emotivan sam kad o tome govorim jer vjerujem da našim životima upravlja neka viša sila, bog, energija – kako tko vjeruje. Dobro će ti se vratiti na načine koje ne možeš ni zamisliti, ako pozitivno utječeš na emocije ljudi. Ja to činim glazbom, ali svatko ima svoje načine. Nadam se da će što više ljudi to shvatiti, da trebaju pomoći drugima bez očekivanja ičeg zauzvrat. Zapravo, i to što uživam u tome, dovoljna mi je nagrada, jasan je Gianni.

Zato i ne svira ono što on sam voli, već ono što Istrijani vole. La mula de Parenzo i Bella ciao zamijenile su tako, već neko vrijeme, Bacha i Paganinija.

U Puli Mariani svira od ponedjeljka do petka, a vikendima je u Rovinju. Kad dođe ljeto bit će češće na zapadnoj obali jer se, kaže, sprijateljio s rovinjskim ribarima.

Mnogo „prijatelja“ ima i na društvenim mrežama. Na Facebooku ga prati 160 000 ljudi, a na Instagramu gotovo 1 500. Zasigurno je mnoge od njih već potaknuo da i sami krenu slijediti svoje snove, slušati vlastito srce i činiti tuđe živote veselijima.