„Postalo nam je jasno da pristupačnost nije samo pitanje može li netko fizički doći u kino, galeriju ili neku drugu kulturnu ustanovu. Možete imati otvorena vrata i prilagođen prostor, ali ako dijete ne razumije informaciju o programu ili se teško snalazi na mrežnoj stranici, ono još uvijek nema stvarno jednak pristup", govori Marino Jurcan
„Postalo nam je jasno da pristupačnost nije samo pitanje može li netko fizički doći u kino, galeriju ili neku drugu kulturnu ustanovu. Možete imati otvorena vrata i prilagođen prostor, ali ako dijete ne razumije informaciju o programu ili se teško snalazi na mrežnoj stranici, ono još uvijek nema stvarno jednak pristup", govori Marino Jurcan
Pulska Udruga Metamedij godinama se bavi pitanjem pristupačnosti kulturnih sadržaja. U suradnji s Školom za odgoj i obrazovanje i Kinom Valli proveli su projekte U istom filmu i Korak dalje, a na ta iskustva nastavlja se novi projekt 3P - Pristup, Pismenost, Participacija usmjeren na djecu i mlade s teškoćama u razvoju.
3P su odlučili započeti s prikupljanjem iskustava i informacija te su nakon višemjesečnog rada predstavili rezultate sveobuhvatnog istraživanja o informacijskoj, medijskoj i financijskoj pismenosti djece i mladih s teškoćama u razvoju. Istraživanje je provedeno na području Pule s učenicima s teškoćama u razvoju, njihovim roditeljima, stručnjacima i javnim djelatnicima.
Cilj projekta je unaprijediti pristup djece i mladih s teškoćama u razvoju kulturi i javnom životu jačanjem funkcionalnih pismenosti, razvojem inkluzivnih sadržaja te izradom preporuka za razvitak pristupačnijih javnih i kulturnih politika.
„Postalo nam je jasno da pristupačnost nije samo pitanje može li netko fizički doći u kino, galeriju ili neku drugu kulturnu ustanovu. Možete imati otvorena vrata i prilagođen prostor, ali ako dijete ne razumije informaciju o programu, teško se snalazi na mrežnoj stranici, ne razumije uputu ili mu način na koji predstavljamo sadržaj stvara dodatnu prepreku, ono još uvijek nema stvarno jednak pristup”, kazao je Marino Jurcan, predsjednik Udruge Metamedij.
Glavni nalazi istraživanja pokazuju da su indeksi svih triju domena pismenosti ispodprosječni. Pritom je indeks informacijske pismenosti, na skali od 1 do 5, najviši, iznosi 2,64, slijedi medijska pismenost s indeksom 2,57 dok je očekivano najniži indeks razvijenosti financijske pismenosti, 2,47.
Uočen je strukturalni obrazac prema kojemu učenici s teškoćama bolje rješavaju konkretne, iskustveno bliske i jasno strukturirane zadatke dok su niže vrijednosti zabilježene kod zadataka koji zahtijevaju apstraktno mišljenje, planiranje, integraciju informacija i kritičko vrednovanje.
Anketno istraživanje u kojem je sudjelovalo 49 roditelja provela je doc. dr. sc. Vanja Marković, naslovna docentica na pulskom Fakultetu za odgojne i obrazovne znanosti. Radi se o roditeljima djece i mladih s primarno intelektualnim teškoćama, ali i drugim utjecajnim teškoćama u razvoju, uključujući i poremećaj iz spektra autizma.
„Gotovo polovica roditelja smatra da informacije s kojima se njihovo dijete svakodnevno susreće nisu prilagođene njihovim mogućnostima razumijevanja. Da javne ustanove i organizacije iz njihova okruženja nimalo ili vrlo malo osiguravaju vizualne i jezične prilagodbe informacija smatra 65 % roditelja. Tek nešto više od 30 % roditelja zadovoljno je ukupnom podrškom u zajednici usmjerenom na razvoj vještina informacijske, medijske i financijske pismenosti”, navela je Vanja Marković.
Dr. sc. Krešimir Krolo, izvanredni profesor na Odsjeku za sociologiju Sveučilišta u Zadru, proveo je kvalitativni dio istraživanja. Konkretno, tri fokus grupe s učenicima s teškoćama, stručnjacima poput edukacijskih rehabilitatora, psihologa i pedagoga te s javnim djelatnicima (predstavnici gradske uprave, djelatnici knjižnice, kazališta, centra za mlade, rehabilitacijskog centra i lokalnih medija).
Najviše razine razvijenosti informacijske pismenosti, koja uključuje snalaženje u sustavu javnih informacija, poput gradskih obavijesti i voznih redova, uočene su u razumijevanju jednostavnih verbalnih uputa i informacija s vizualnim elementima. Prema tome, tako prikazane informacije su najinkluzivnije i najprimjerenije.
„Najviše je poteškoća s informacijama koje se sastoje iz više koraka i s onima koje sadrže stručne i specifične termine što, nažalost, opisuje većinu važnih informacija u okruženju. Problem je i kada treba izdvojiti bitne informacije iz dužih tekstova. I to je, nažalost, čest način prezentiranja važnih informacija. Često se sadržaj dodatno „obogaćuje“ (a u stvari osiromašuje) manje važnim ili nevažnim elementima kako bi izgledao ozbiljnije”, objašnjava profesorica Marković.
„Ako sumiramo percepciju stručnjaka i djelatnika javnih ustanova, ističe se važnost preoblikovanja sustava javnog informiranja na način da se izrade sadržaji koji su prilagođeni ranjivim skupinama. Naime, formalni propisi i protokoli te upute za ostvarivanje vlastitih prava često su oblikovani teško prohodnim formalno-pravnim jezikom što otežava ranjivim skupinama da se lakše snalaze u šumi različitih informacija”, rekao je Krešimir Krolo.
Primjer “borbe” mladih s javnim informacijama naveo je sudionik fokus grupe: "Slova su mala i ne vidi se, ili je bar-kod, pa ih usput naučimo kako da koriste taj bar-kod."
„Roditelji procjenjuju kako djeca i mladi najbolje razumiju jednostavne transakcije i imaju osnovno razumijevanje novca i cijena. Međutim, nedostaju im vještine upravljanja novcem i financijskog planiranja”, kazala je Vanja Marković.
„Kada je pak riječ o financijskim transakcijama (kupovina usluga i proizvoda) ističe se manjak samostalnosti i nemogućnosti da se nose već s elementarnim procesima. Manjak samostalnosti dolazi i kao posljedica straha roditelja, ali i zbog manjka već prije spomenute informacijske fleksibilnosti”, objasnio je Krešimir Krolo.
Sudionici fokus grupa naveli su da “se učenicima novci ne povjeravaju ni unutar obitelji” i da “ne znaju zbrajati ili oduzimati... [učenik] ne plati jer je to njemu uvijek netko plaćao.”
„Za informacijsku pismenost nužna je auditorno-vizualna prilagodba temeljnih informacija dok je za financijsku pismenost potreban sustav koji će istovremeno osnaživati samostalnost učenika uz adekvatnu zaštitu. Iz razgovora je izašlo nekoliko potencijalnih rješenja koja bi trebalo u narednom razdoblju pretočiti u zagovaračku i programsku politiku”, naveo je Krešimir Krolo.
Djeca i mladi vješti su u uporabi uređaja, ali problem predstavlja kritičko promišljanje o sadržaju, provjera izvora te sigurnost i zaštita na internetu.
Prof. Krešimir KroloDruštveni mediji dio su njihove svakodnevice pa su onda posljedično i nešto više svjesniji potencijalnih problema iako moraju svaki put zatražiti pomoć u prosudbi sadržaja.
„Medijska pismenost u kontekstu društvenih medija je najveći izazov jer velike digitalne kompanije ne pokazuju dovoljno senzibiliteta da promjene programsku arhitekturu i prema prosječnim korisnicima, kamo li prema skupinama koje predstavljaju marginalni udio u strukturi krajnjih korisnika. Tu je riječ o politikama koje moraju imati globalni obuhvat te je stoga riječ o dugoročnom političkom projektu. Druge dimenzije, informacijska i financijska pismenost, se, praktički, mogu već sutra uvesti i implementirati ako se ozbiljno shvate analize i sugestije stručnjaka i rehabilitatora”, rekao je profesor Krolo.
Spol, razina obrazovanja roditelja i digitalne vještine roditelja ne utječu značajno na razlike u razinama pismenosti.
„Ono što se pokazalo kao značajan čimbenik u sve tri domene jest postojanje poremećaja iz spektra autizma. PSA posebno u kombinaciji s intelektualnom teškoćom može dodatno otežavati, primjerice, fleksibilnu uporabu jezika, kritičko vrednovanje medijskog sadržaja, razumijevanje reklama ili donošenje financijskih odluka”, rekla je Vanja Marković.
U Udruzi Metamedij sada slijedi stvaranje edukativnih sadržaja i primjena metoda rada prema rezultatima istraživanja.
„Ne zanima nas napraviti još jedan priručnik koji će završiti na polici. Želimo vidjeti što u stvarnim situacijama funkcionira: pomaže li razumljiviji jezik, vizualna podrška, drukčije strukturirana informacija ili iskustveno učenje i može li takav pristup povećati samostalnost”, kaže Marino Jurcan.
„Zato smo 3P započeli istraživanjem. Nismo željeli unaprijed odlučiti što djeci i mladima treba i zatim prema vlastitim pretpostavkama napraviti radionice. Htjeli smo prvo bolje razumjeti njihova iskustva i iskustva njihovih obitelji i stručnjaka koji s njima rade te utvrditi gdje se prepreke doista pojavljuju”, dodaje.
„Ako ustanove komuniciraju na način koji dio građana teško razumije, nije dovoljno stalno učiti građane kako da se prilagode sustavu. I sustav se mora naučiti prilagođavati ljudima. Zato iskustva iz istraživanja i neposrednog rada želimo povezati s radom stručnjaka, kulturnih i drugih ustanova te Savjeta za prilagodbu kulturnih sadržaja. Ono što se pokaže korisnim želimo pretočiti u preporuke i pokušati ugraditi u redovnu praksu, a ne ostaviti kao iznimku koja postoji samo dok traje projekt”, najavio je Marino Jurcan.
Profesorica Vanja Marković napomenula je da prilagodba informacija i sadržaja nije potrebna isključivo osobama s intelektualnim teškoćama, već poboljšava informiranje osoba s nižom razinom obrazovanja, osoba starije životne dobi, ljudi kojima hrvatski nije prvi jezik, gluhih i nagluhih osoba pa i osoba koje se oporavljaju od moždanog udara.
„Nedostaju nam pristupačne i lako razumljive informacije na svim razinama društvenog sudjelovanja, od informacija koje pružaju tijela javne vlasti, ustanove i organizacije, do informacija koje se daju u različitim medijima”, navodi Marković.
Prof. Vanja MarkovićNepristupačne informacije dovode do izoliranosti, neinformiranosti i znatno smanjuju kvalitetu života građana. Pristupačnost informacija ne može ostati u domeni individualnih napora pojedinih organizacija, već treba ući u zakonodavstvo kao obveza svih javnih tijela i organizacija važnih za funkcioniranje i kvalitetu života svih građana Hrvatske.
Adekvatnim programima i intervencijama stanje se može poboljšati, a postoji i volja aktera u javnom sektoru da se naprave nužne promjene, zaključio je Krešimir Krolo.
„Javni djelatnici ističu kako primjećuju nužnost informacijskog preoblikovanja, ali i vještine u komunikaciji s ranjivim skupinama. Često se unutar istog sustava otvori potreba za novim protokolima, no ne otvaraju se nova radna mjesta i ne zapošljavaju se stručne osobe koje bi mogle rasteretiti zaposlene. Na taj način dolazi do višestrukih opterećenja u kojima onda dolazi i do tzv. "burnouta" zaposlenika, ali i do smanjenje kvalitete ponude za sve krajnje korisnike”, naveo je Krolo.
„U daljnjim bi analizama bilo korisno uključiti predstavnike privatnog sektora (poduzetnici, korporacije i sl.), kao i javnih firmi koji su od iznimne važnosti za svakodnevicu osoba s poteškoćama u razvoju”, dodaje.
Projekt 3P – Pristup, Pismenost, Participacija provodi Udruga dij od studenoga
2025. do lipnja 2027. u okviru programa Impact4Values 2.0, uz financijsku potporu Europske
unije.
Donosimo i razgovor s Dominikom Jankovićem, predsjednikom Udruge cerebralne paralize Istarske županije koji je progovorio o 'problemima o kojima se ne priča' i koje to probleme imaju mladi ljud s invaliditetom
Za finaliste građani mogu glasati još samo do nedjelje, 30. kolovoza. Finaliste je odabrao stručni žiri, no konačnog pobjednika ne bira samo struka – glasovi javnosti čine 50 posto konačnog rezultata, dok drugih 50 posto čine ocjene stručnog žirija
U kvalifikacijama je odmjerio snage s predstavnikom Irana, Ahmadrezom Nourmohamadom Mohamadianom
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
