Ivan Capan: Na bolest gledam kao na dar. Okrenuo sam se sebi i vlastitoj sreći i zdravlju. Spoznao sam da sreća nikada nije bila na boljem poslu ili u drugoj osobi, nego je u svakom od nas!

Ivan Capan nedavno se sa Svjetskog prvenstva u stolnom tenisu PingPongParkinson održanom u Austriji vratio okrunjen zlatom. I ta vijest, velika sama po sebi, tim je značajnija kada se zna da je ovaj mladi Infobipovac sa stalnim mjestom u Zagrebu, prije dvije godine obolio od Parkinsonove bolesti i ove godine bio najmlađi sudionik ovog natjecanja. PingPongParkinson međunarodno je priznat program sportske rehabilitacije za osobe koje boluju od Parkinsonove bolesti koji je pokrenuo Nenad Bach u New Yorku 2017. godine.

Unatoč dijagnozi, Ivan se nije pokolebao, ustrajno trenira i rezultati nisu izostali. A da sve bude još i zanimljivije, nikada se, kaže nam, i nije profesionalno bavio stolnim tenisom.

-Istina, nikada se nisam profesionalno bavio stolnim tenisom, ali srećom sam u Infobipu nabasao na stolove za stolni tenis i odlične kolege s kojima imam čast igrati dva, tri puta tjedno, tako da veliki dio zasluga moram pripisati Infobipu, mom neslužbenom treneru kolegi Danielu Dimiću, Jakovu Živkoviću i ostatku Infobip ping pong ekipe! Jedine kvalifikacije koje sam morao odraditi bile su dobiti dijagnozu, tako da sam s lakoćom prošao i to, kaže nam Ivan.

Ivan Capan s osvojenom zlatnom medaljom

Inače, u Austriji je održano četvrto izdanje Svjetskog prvenstva PingPongParkinson, a okupio je rekordnih 286 igrača iz 23 zemlje svijeta, od koji 87 žena i 199 muškaraca koji su se prijavili za natjecanje u gotovo dvije tisuće utakmica koje su se odvijale u pet dana, od 26. do 30. rujna. Zabilježena je još jedna neobičnost - najveći dobni razmak od čak 53 godine, jer je najstariji sudionik imao 84, a najmlađi 31 godinu - upravo Ivan Capan!

"Ovo pokazuje da rani početak Parkinsonove bolesti nastavlja biti u porastu, kao što smo također primijetili na nedavnom PingPongParkinson German Openu održanom u svibnju ove godine. Globalno je do danas više od 2.300 ljudi koji boluju od Parkinsonove bolesti sudjelovalo na turnirima PingPongParkinson. Atletsko natjecanje u prijateljskom okruženju koje motivira oboljele od Parkinsonove bolesti da ostanu aktivni i rade na svom zdravlju.. ne samo na svjetskim prvenstvima!", poručili su organizatori te dodali kako sport pruža emocionalnu podršku i društvenu interakciju.

Upitan tko je sve branio hrvatske boje zajedno s njim, Ivan kaže da su u Austriju išla četiri reprezentativca, odnosno, uz njega, Martin Žagar, Rino Megla i Nenad Bach, te trener Krešo Grobenski. I dok je Capan osvojio zlato u drugoj kategoriji, Rino Megla izborio je zlato u 3. kategoriji.

-Postoje tri kategorije, a igrači su svrstani u njih po razini stolnoteniskih vještina te stupnju Parkinsonove bolesti. Lijek za ovu bolest ne postoji, a najbolji način da se uspori razvoj bolesti je kroz pokret. Stoga pokušavam biti što aktivniji. Uz stolni tenis redovito odlazim u teretanu, trčim, planinarim, a dugi niz godina sam se profesionalno bavio plivanjem pa tu i tamo skočim u bazen, kaže nam Capan.

U društvu stolnotenisača iz cijelog svijeta koji su također oboljeli od Parkinsonove bolesti

Veliku podršku, dodaje, ima i od kolega, kao i od poslodavca.

-Svi koje znam su veoma ponosni i sretni zbog mojeg nenadanog uspjeha. Kompanija me isto podržava u mojim pothvatima. Sponzorirali su dresove za sve hrvatske reprezentativce, a prošle godine su mi odobrili nabavku pokretne trake za hodanje i podiznog stola kako bih mogao ostati u pokretu i dok radim. Veoma sam zahvalan svim bipperima i Infobipu za svu podršku i ne sumnjam da će se tako i nastaviti, kaže ovaj mladi sportaš.

A unatoč vrlo ozbiljnoj prognozi, optimizam ga ne napušta.

-Na bolest gledam kao na dar. Okrenuo sam se sebi i vlastitoj sreći i zdravlju. Tu sam i spoznao da sreća nikada nije bila na boljem poslu ili u drugoj osobi, nego uvijek u svakom od nas! Definitivno gledam na svijet puno drugačijim očima što me i vodi drugačijim putevima. Još je prerano reći kamo točno, ali sreću trenutačno pronalazim u razumijevanju i pomaganju drugima pa bih htio to pretvoriti i u posao, kaže Capan.

Upitan kakvi su mu stoga planovi za dalje, ističe kako je već za organizaciju ovog turnira bilo potrebno puno truda, rada i dobre volje. A vidjeti toliko ljudi sa svih strana svijeta, ujedinjene u borbi protiv jedne bolesti bilo je, kaže, veoma inspirirajuće i motivirajuće. Pogotovo jer se radi o starijoj populaciji od kojih su neki doletjeli iz dalekih država poput SAD-a ili Japana.

-Sve me to potaknulo da razmislim o upisu stolnog tenisa i dodatnom uključivanju u svijet borbe protiv Parkinsonove bolesti. Svaki dan je izazov kad se morate buditi bolesni, ali ljubav nikada ne smijemo izgubiti!, poručio je Ivan Capan.