VIDEO: "Kad pada kiša, kanalizacija nam izlazi po cijeloj zgradi, a kupaonice su nam užasno hladne"

Zima je pokazala zube. Mnogima to teško pada, ali najgore je onima koji nemaju krov nad glavom.

Beskućnika ima i oko nas, iako toga možda nismo uvijek svjesni. Točan broj vrlo je teško utvrditi, no samo im jedno mjesto u Istri pruža prenoćište i privremeni smještaj. Ono se nalazi na adresi Valturska 61, Pula.

U Hrvatskoj nije teško postati beskućnik

Ovdje trenutno boravi 13 korisnika, a spremni su ih primiti maksimalno 20, na razdoblje od godinu dana. Kontinuirano stižu novi zahtjevi za smještaj, znatno češće no prethodnih godina. Razlozi su razni, a i nije baš preteško postati beskućnikom u Hrvatskoj.

Bez krova nad glavom ostaje se zbog bolesti, nezaposlenosti, nemogućnosti otplate kredita te obiteljskih problema.

Iznosi najma stanova su izuzetno veliki i nikakva socijalna primanja ne mogu ih pokriti. Ako osoba nema riješeno stambeno pitanje, a zbog određenih okolnosti nije radno sposobna, velike se šanse da će završiti na ulici.

- Dosad su nam korisnici mahom bili iz Pule, no u zadnje vrijeme počinju se javljati ljudi u potrebi iz svih krajeva Istre; posebno iz Poreča, Rovinja, Buja i Umaga.

Stoga se angažirala i Udruga Institut pa i oni nude uslugu Dnevnog boravka u Puli i Poreču, kaže nam voditeljica jedinog istarskog Prihvatilišta za beskućnike, Helena Babić.

Ono što veseli, građani Pule proteklih su blagdana pokazali ogromno srce.

- Donirani su nam svi obroci za Badnjak i Božić. Besplatne obroke dobivali smo i tijekom Adventa u Puli kada smo imali svoju kućicu na Giardinima, a pomagala nam je i Humanitarna udruga 'Naš San, Njihov Osmijeh'. Pladnjevi su dolazili sa svih strana, a i sam župan Boris Miletić bio je u posjeti i donio jednu poprilično izdašnu donaciju hrane i higijenskih potrepština. No, bilo je i građana koji su nam samoinicijativno dolazili i donosili novac i svaka im čast na tome, govori nam Babić.

Zahvalni na novoj prilici

To je uvelike olakšalo blagdane Fabijanu Ezgeti koji ovdje boravi gotovo godinu dana. Obitelj mu je, veli nam, pokojna i nema mu tko pomoći.

Uz Fabijana, svoju je priču s nama podijelio i Novica Stanković. U pulskom Prihvatilištu boravi svega nekoliko mjeseci. Život ga, kaže, nije mazio. Djece nema, a supruga je umrla i ovi su mu ljudi, zasad, jedino društvo.

Zgradu najbolje srušiti

Korisnici su, eto, puni riječi hvale, sretni zbog nove prilike koju su dobili. No, ono što nije nimalo dobro, uvjeti su u kojima trenutno žive.

- Umorni smo nakon ovih deset godina. Neće se nitko od korisnika žaliti na hladnoću i druge nedostatke, ali ja ću vam otvoreno reći. Ne znam kako da radim s ljudima kad moram neprestano krpati zgradu. Potrudili smo se riješiti probleme s vlasništvom tako da smo sad u vlasništvu Grada Pule. Barem je to iza nas. Pokušavali smo se prijavljivati na razne projekte Europskog socijalnog fonda, ali bezuspješno. Pokušavat ćemo i dalje, ali ako ne bude išlo, mislim da je najbolje srušiti zgradu.

Ovako više ne može!

"Trebat će nam podrška Županije, Grada, građana, kako god! Moramo osmisliti strategiju jer više ovako ne može. Kad pada kiša izlazi nam kanalizacija po cijeloj zgradi, a ako pada baš jaka kiša onda curi sa svih strana. I sad zamislite, dovedete čovjeka s ceste, date mu krevet iznad kojeg curi voda i onda morate oko njega stavljati lonce. Kupaonice su nam užasno hladne, kao i hodnici i sve zajedničke prostorije. O krovu neću ni govoriti, više smo ga puta pokušavali krpati i zaključili smo da nema smisla. U idućih godinu dana nešto moramo poduzeti jer u suprotnom mi ne možemo biti Prihvatilište za beskućnike, a kamoli jedina takva ustanova u županiji", zaključuje Babić.