KAKO JE BITI STRANI RADNIK U PULI? Vladimir Dodig ima samo 26 godina, ali toliko mu se dopada Istra da ovdje jednog dana planira dočekati i mirovinu

Odmah će kazati kako je jako zavolio Pulu i Istru i kako mu se ovdje jako sviđa. Vladimir Dodig, kontinentalac iz Apatina u Vojvodini koji je igrom slučaja došao raditi u Pulu, u Istri se već osjeća kao kod kuće.

U Puli je skoro dvije godine kao gastarbajter kako u šali kaže, ali iako ima samo 26 godina, toliko mu se dopada u Istri da ovdje želi jednog dana dočekati i mirovinu. Volio bi da to bude s nekom kućicom u zelenoj prirodi ili negdje pokraj mora, dalje od gradova, jer prirodu smatra najvažnijom, a pogotovo ovu istarsku. Završio je tehničku školu, ali sudbina ga je odvela u konobarske vode.

- Kao i svugdje, tako je i kod nas doma u Apatinu bila teška ekonomska situacija, pa sam odlučio prihvatiti bilo kakav posao. Razmišljao sam raditi na brodu,no onda su uletjeli razgovori za neki sezonski posao u Crnoj Gori. Na kraju me kontaktirao kolega iz Valjeva koji je preko neke gospođe trebao doći u Pulu raditi kao konobar. On je slomio ruku i eto mene kao njegove zamjene već drugu godinu u Puli, kaže Vlado prisjećajući se svog dolaska u Istru.

"Koliko god sam zavolio Istru, moram priznati kako nije lako biti konobar, nije lako raditi s ljudima, jer izreka "sto ljudi i sto čudi" je potpuno točna. Svi mi ugostiteljski djelatnici znamo da nam je to posao, raditi s ljudima, ali uvijek ima osoba koje vas ne doživljavaju kao ravnopravne. Očekuju da im u potpunosti posvetite vrijeme i pažnju, jer nekima nije dovoljna usluga koju su platili, već traže više. Naravno, ima i divnih ljudi koji dođu kao gosti, neki od njih vam uljepšaju i razvesele dan", kaže s osmjehom Vlado.

Jedna od velikih stavki kod radnika koji dolaze raditi u Istru je svakako i problem smještaja. Ima slučajeva gdje po nekoliko osoba živi u jednoj maloj sobi. Možda u odnosu na neke druge životne situacije to i ne izgleda kao neki veliki problem, ali ipak je.

Ugostiteljstvo u Istri i na Malti

- Imao sam sreće pa sam odmah našao stan u Puli koji ima povoljnu najamninu i pristojno izgleda. Znam koliko je u jednom turističkom gradu u kojemu skoro svaka garaža postaje apartman teško doći do stana, naročito u ljetnom periodu, kaže Vlado i nastavlja o svojoj konobarskoj karijeri:

"S konobarenjem sam počeo još 2016. godine u Subotici, nakon toga sam bio godinu dana na Malti i tamo sam išao na blef, bez ugovorenog posla. Bila su tamo moja dva drugara, jedan je radio u kuhinji, a drugi na pranju posuđa, tako da sam nakon dva dana na Malti već imao posao. Bilo je tu problema sa smještajem, čak nas je jedan naš čovjek prevario. Ipak sve je u nekoj ravnoteži, jer mi je baš jedan moj sugrađanin Vlado Zorić iz Apatina jako puno pomogao na Malti u samim počecima, ispričao je Vlado o svom dolasku na Maltu."

Razlike u ugostiteljstvu postoje svugdje, a kakve su razlike između Malte i Istre iz svog kuta viđenja ispričao je Vlado:

- Najveća vidljiva razlika je što na Malti u ugostiteljstvu radi jako puno radnika Filipinaca, Nepalaca, Albanaca. Nije da i kod njih rade domaći, to je slično kao ovdje u Istri. Svugdje prevladava jeftina radna snaga iz istočnih zemalja. Živimo u kapitalizmu i sve je u brojkama. Zašto bi netko tebe plaćao dvije tisuće eura, kada netko može raditi za sedamsto? Činjenica je da je radna snaga iz ovih krajeva educiranija i bolje zna posao, ali naši ljudi žele bolje uvjete rada, slobodne dane, a radna snaga s istoka, šuti i radi, zaključio je Vlado i ispričao o svom iskustvu s poslodavcima i radu u Istri:

"U ove dvije godine nisam primijetio drugačiji odnos poslodavaca prema nama koji smo došli u Istru u odnosu na domaće radnike. Gazde uvijek gledaju kako im radnik radi, a ne odakle je. Nije bilo nikakve diskriminacije ni u kakvom obliku u odnosu na domaće. Svjestan sam činjenice kako smo većini poslodavaca alat za rad, a što alat bolje radi, oni ga više poštuju, a ponekad i više iskorištavaju. Što se tiče kolega na poslu, bilo je svakakvih, od vrijednih i radišnih, do onih koji su zanemarivali svoj posao, a teret bi padao na one koji pošteno rade, požalio se Vlado."

Dođeš raditi, a nađeš i ljubav

Slobodno vrijeme je nešto čemu se veseli svaki radnik. Tako i Vlado gleda na slobodno vrijeme, jer nije sve samo u radu i novcu.

-  Malo sam zapeo na kompjuterskim igricama, znam uzeti knjigu i počnem čitati, ali nakon nekoliko stranica stanem jer me povuče neka zabava. Redovito sam u teretani, četiri do pet dana u tjednu, ovisno o poslu i smjenama. Smatram da je zdravlje prva i osnovna stvar na koju treba usmjeriti svoje djelovanje, jer sve ostalo dolazi samo od sebe. Naravno, volim i odlaske u prirodu i ljeti otići na more. Baš tu na Verudeli na svom prvom kupanju kada sam došao u Pulu, "zaradio" sam i ubod prvog ježa, ispričao je Vlado i nastavio o svom ljubavnom životu u Puli:

"Svoju curu Valentinu sam upoznao što se kaže preko konobarske tacne jer smo zajedno radili u ugostiteljstvu, zajedno smo još malo pa dvije godine i bliži se godišnjica. Ona je u međuvremenu završila fakultet i sada radi u struci. Planovi za blisku budućnost su zajednički život poslije ove sezone kao jedan važan korak u našoj vezi, povjerio nam je Vlado."

Vlado je kazao kako se u ugostiteljstvu ipak može zaraditi.

- Treba puno raditi ali se može zaraditi. Puno je tu odricanja, evo sada kada sezona krene, uz najbolju moguću organizaciju vremena, mislim da ću ipak najviše vremena provoditi na poslu. Naravno da ću tražiti jedan slobodan dan u tjednu koji mi pripada, jer mnogi se povedu za zaradom, pa i taj slobodni dan odrade. Neki od nas koji su došli ovdje raditi i zaraditi, na žalost na slobodan dan gledaju kao na trošak, jer taj dan ne zaradimo, već trošimo.

Izađemo van, popijemo cugu s društvom ili odemo na neku klopu. Mislim da je tako ipak bolje, život treba živjeti i družiti se s ljudima, a ne ga provoditi kao hrčak, zaključio je za kraj Vlado.