Nakon čak 11 dana intenzivnog traganja, prije nešto više od sat vremena, pronađen je pas Pončo! Kao što smo već pisali, Pončo je nestao na području Trošti, između Žminja i Pazina 13. siječnja u popodnevnim satima da bi nešto prije ponoći bio uočen pored groblja u Kanfanaru. I to je sve do danas bila jedina informacija o Ponču. I danas je konačno pronađen i to na glavnoj cesti koja vodi prema Poreču.
Kako nam je javila Mattea Grgić, koja ga je danima intenzivno tražila, angažirala i psa tragača, alarmirala prijatelje i mještane, našla ga je jedna djevojka dok se vraćala prema Poreču.
- Išao je pored puta i, kako mi je ispričala ta djevojka, čim se ona zaustavila, on joj je prišao, a ona ga je uzela u auto da ga netko ne zgazi. Međutim, nije znala da je to Pončo, ali kako se radi o djevojci koja i inače brine o životinjama, instinktivno ga je uzela i odvela kod veterinara na očitanje čipa. Pas je bio sve donedavno zaveden pod ime, adresu i broj, i to fiksni, vlasnice koja živi u Medulinu, ali čim se izgubio zatražili smo promjenu broja da bi ljudi zvali mene, jer vlasnica ima 95 godina i bojali smo se da se ne bi niti javila na sve pozive, a ja praktički nisam ni spavala otkad se izgubio i skakala sam na svaki poziv. Međutim, do danas, dakle punih deset dana, nije stigla niti jedna dojava, a sada konačno ova, najvažnija, ispričala nam je u dahu Mattea presretna raspletom priče.
Istaknula je kako se i osobno pozna s djevojkom iz Poreča te je odmah i dogovoreno da ga Mattea dođe uzeti, a potom je odmah obavijestila i kćer vlasnice, a ona pak unuku koja je sretnu vijest trebala prenijeti baki.
- Ja stvarno ne znam gdje je Pončo dosad bio, što je jeo i gdje je spavao, ali sam nekako sigurna da se kretao uz cestu jer je i kćerka vlasnice odmah rekla da se boji šume i da će se sigurno držati postojećih putova. Vjerujem da je tako i bilo, jer i pored Kanfanara gdje smo našli zadnje tragove, svi su bili uz cestu. Kada pogledam kartu vidim da je ipak prešao lijepi put! Iako je plah, ovoj je curi odmah prišao i ušao u auto, ali valjda je i njemu bilo dosta lutanja, kroz smijeh nam je rekla Mattea.
Dodala je kako je Pončo smršavio, lagano šepa, ali nema niti jedne rane. Ipak je dogovorila s veterinarom dr. Henrijem Hajsterom da mu da malo infuzije, ali tek kad se odmori, jer je Pončo odmah jeo, pio i mirno zaspao na toplom pored peći.
- Dobro da je išao na tu stranu Istre, jer prema Labinu je bilo svega i snijega i debelih minusa pogotovo po noći pa bi ovdje stvarno bilo vrlo neizvjesno za njega. Ipak on ima više od deset godina, a ima i mrenu na očima. Ali eto, dobro je završilo. Nekako sam vjerovala da je u njemu ipak ostalo nešto od starih dana, jer je on udomljen pas koji je nekada živio na cesti. Iako su mi svakakve misli ovih dana išle kroz glavu: da nije negdje pao, da nije išao pod auto, da ga nije koja životinja napala... cijelo sam se vrijeme tješila da je on bio 'dijete ulice' i da će se u njemu instinkti probuditi.
I očito jesu, jer preživio je 11 dana sam na cesti. On je pravi mali junak, rekla nam je na kraju Mattea.
