Nikola Tesla, koji ima bistu i u Puli, rođen je 1856. godine u Smiljanu u Lici, u obitelji pravoslavnog svećenika, a bez njegovih izuma svijet kakav danas poznajemo bio bi nezamisliv
Nikola Tesla, koji ima bistu i u Puli, rođen je 1856. godine u Smiljanu u Lici, u obitelji pravoslavnog svećenika, a bez njegovih izuma svijet kakav danas poznajemo bio bi nezamisliv
Polaganjem cvijeća ispred biste Nikole Tesle u Huguesovom parku u Puli svečano je obilježena 81. obljetnica njegove smrti.
U ime Grada Pule cvijeće je položio zamjenik gradonačelnika Bruno Cergnul koji je tom prilikom izjavio:
"Na današnji dan, 7. siječnja 1943. godine, u hotelu 'New Yorker' u New Yorku umro je jedan od najvećih svjetskih izumitelja svih vremena. Tesla je iza sebe ostavio veliko nasljeđe, a svojim je nevjerojatnim izumima i uspješnim patentima zauvijek promijenio i zadužio svijet. I hvala mu na tome. Ovom prigodom želio bih zahvaliti i Srpskom kulturnom društvu Istre na organizaciji obilježavanja dvaju važnih datuma – godišnjice Teslina rođenja i smrti, čime doprinosite očuvanju lika i djela ovog znanstvenika svjetskoga glasa u našem gradu."
U ime Istarske županije okupljenima se obratila Tea Batel, pročelnica za talijansku nacionalnu zajednicu i druge etničke skupine, u ime organizatora Srpskog kulturnog društva Istre „Nikola Tesla“ Milan Čubrilo te u ime Vijeća srpske nacionalne manjine Grada Pule Milan Rašula.
Nikola Tesla rođen je 1856. godine u Smiljanu u Lici, u obitelji pravoslavnog svećenika, a bez njegovih izuma svijet kakav danas poznajemo bio bi nezamisliv.
Mnogi su se, podsjetimo, nadali i predlagali da se umjesto asfalta postavi kameno popločenje, no to nije bilo u planu. Krenulo se na asfalt kao najbrže i najjeftinije rješenje, a sve zbog rupa i pohabanosti koje je nekako trebalo zakrpati
Ako postoji izlaz iz zapuštenog tla onda je on upravo ovdje … u ljudima koji biraju znanje umjesto
galame, mir umjesto sile i odgovornost umjesto pripadnosti. Jer korov raste tamo gdje se svi prave da nije njihov posao
“Dopo quanto è successo”, ci detto Silvana Zimule, “è forse inopportuno usare questi termini, però devo dire che all’epoca per noi bambini la spiaggia di Vergarolla era come un parco giochi, un luna park. Uno dei giochi preferiti era proprio saltare in mare da quelle mine che si credeva fossero inerti. Da quegli ordigni cilindrici con Carlo abbiamo saltato in mare non soltanto quella domenica, ma pure tante volte prima nel corso di quella stessa estate”.
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
