Mislim da su ljudi izgubili dobar dio empatije i razumijevanja za druge i drugačije. Istaknula bi da fali suradnje i poštovanja među svim ljudima, a u konačnici i prema onima kojima je to najpotrebnije, i zato smo mi tu došle, poručuje volonterka Ivona Dronjić
Mislim da su ljudi izgubili dobar dio empatije i razumijevanja za druge i drugačije. Istaknula bi da fali suradnje i poštovanja među svim ljudima, a u konačnici i prema onima kojima je to najpotrebnije, i zato smo mi tu došle, poručuje volonterka Ivona Dronjić
Božić je, blagdan Kristovog rođenja i tradicionalnog okupljanja obitelji i prijatelja. Hladna bura je ispraznila ulice, tek pokoja petarda remeti tihu noć dok dolazimo do pulskog prenoćišta za beskućnike koje vodi Udruga Institut.
Ispred ulaza, na natkrivenoj terasi sjedi par korisnika ispijajući čaj i kavu uz nezaobilaznu cigaretu. Kažu da im nije hladno, a ako do toga i dođe, ugrijat će se unutar prenoćišta, kažu.
Gostoljubivo nas pozivaju da sjednemo i nude s čajem ili kavom. Tu je i Varja Bastiančić direktorica Udruge "Institut" koja nam ukazuje da upravo dolaze volonteri, kojima je želja korisnicima prenoćišta ovaj dan učiniti blagdanskim, toplim, te im pokazati da nisu sami.
Volonteri su donijeli svega, od kolača do gotovih jela, jer kako kažu, pomisao da ima ljudi koji nemaju svoj dom mora potaknuti cijelu zajednicu na djelovanje, kako bi im se pomoglo i unijelo svijetlo u njihove živote.
Osjećaj da je čovjek sam i napušten, je najgora emocija na svijetu, kažu nam, te su zato tu, i to ne samo na ovaj dan, već tijekom cijele godine.
Trudnica Fatima Mešanović, došla je sa suprugom Miralemom donijeti preko stotinu kolača koja je danas napravila.
Od početka ove godine, svakog 25. dana u mjesecu suprug i ja donosimo hranu u prenoćište, a potrebitima pomažemo kada god možemo, kaže Fatima.
Ljudi koji žele pomoći uvijek nađu put do onih kojima je to potrebno, a to potvrđuju i dvije prijateljice Ivona Dronjić i Zdenka Konta s adresom prebivališta u Švicarskoj, a rodom iz Livna u Bosni i Hercegovini, koje se kako navode nalaze na 'nomadskom' putovanju po svijetu, a trenutačno borave u Karojbi. Velika želja im je bila pomoći nekome za blagdane, a za prenoćište u Puli su doznale preko interneta.
- Ovo nije prvi put da donesemo mali darak onima kojima je to potrebno. U Istri smo dva mjeseca i želja nam je da pridonesemo društveno korisnom radu, a to smo radile i na drugim kontinentima koje smo prošle od ožujka. Mislim da su ljudi izgubili dobar dio empatije i razumijevanja za druge i drugačije. Istaknula bi da fali suradnje i poštovanja među svim ljudima, a u konačnici i prema onima kojima je to najpotrebnije, i zato smo mi tu došle, poručuje Dronjić.
Puležan Milan Gorbunov je korisnik prenoćišta zadnjih godinu dana, ističe da je bivši ovisnik o narkoticima, ali nakon odlaska u komunu, taj dio života je ostavio iza sebe, te naglašava da mu je baš voditeljica prenoćišta Varja doslovno spasila život, zbog problema s ovisnošću.
"Biti beskućnik nije lako, naročito kada su blagdani. Ovih godinu dana mi je najduži period u životu kako sam bez posla. Supruga i ja smo radili u Italiji, ali nakon rastave, igrom slučaja su se izgubili moji hrvatski dokumenti. Sada radim na sređivanju papirologije i nadam se da će to uskoro završiti, kako bi mogao započeti s radom. Teško je ovako, preko dana se treba izgubiti među ljudima, naći mjesto gdje se može boraviti. Odemo do Gradske knjižnice, ali niti tamo ne možemo biti predugo", veli nam Milan, te nadodaje da mu je drago i da je jako lijepo od volontera što se sjete ljudi, kojima je teško u životu.
Kao jedan od problema s kojim se beskućnici susreću dok su izvan prenoćišta, Milan navodi, problem toaleta.
- Nemamo mi uvijek dva eura, kako bi naručili kavu u nekom kafiću te onda pristojno obavili nuždu. Bilo bi lijepo kada bi vlasnici ugostiteljskih objekata to shvatili, te pomogli, kaže Milan.
Da obrazovanje ne nudi zaštitu od beskućništva potvrđuje priča akademskog slikara iz Sarajeva Jerka Morovića, kojega je život doveo u prenoćište prije godinu dana.
Da ne želi biti beskoristan, ističe svojom željom da se napravi aukcija njegovih radova, jer kako navodi, ovdje u Puli ima preko osamdeset svojih slika.
- Ako je potrebno, mogu ih napraviti još, samo da uvjete u prenoćištu dovedemo u još bolje stanje, na dobrobit svih nas. Mediji su ti koji nam moraju pomoći u realizaciji ove ideje, jer svaki novac nam je dobrodošao, napominje Morović.
Direktorica Udruge "Institut" Varja Bastiančić kaže da je Božić poseban dan, kako za korisnike i zaposlenike, tako i za volontere prenoćišta. "Božić simbolizira, ljubav, mir, prihvaćanje, opraštanje, zajedništvo, i to je ono što radimo", naglašava Varja.
"Ovi ljudi u prenoćištu nisu samo brojevi, jer ovdje je bitno kako se radi s korisnicima, a ne koliko ih ima. Danas mi je bilo jako lijepo vidjeti ovaj susret volonterki iz Švicarske s korisnicima, a koje su nam donijele pun gepek hrane. Svi naši volonteri su mi u posljednje dvije godine dali jedan veliki vjetar u leđa.
Ovo je lijep posao, ako ga tako uopće možemo nazvati, jer ovo je s vremenom postao način života. Naravno, ima i dana kada pomislim da bi zbog težine posla radila nešto drugo, ali na kraju sam uvijek tu. Doživljavamo lijepe, sretne i smiješne trenutke, ali nažalost ima ovdje i ružnih trenutaka, poput smrti i nekih drugih neugodnih situacija", kaže nam.
Varja navodi da je jako bitno što breme cijelog ovog posla ne nosi sama, već su tu zaposlenici i volonteri, te ističe da je vidljivo da su postali jedna velika obitelj, koja živi ovo što radi.
- Možda je baš zato što je ovo način života, a ne posao, razlog zašto dajemo više nego što bi to bilo u nekom drugom poslu. U ovom trenutku imamo pet stalnih volonterki, naše vrijedne kuharice koje svaki mjesec donesu kuhanu večeru; Fatima, Manda, Kristijana, Lorena i Mirjana. Jozica nam svaki mjesec donese paket higijene, namirnica, donjeg rublja. Franka iz Rovinja se potrudi da blagdani budu uvijek u izobilju. I tu je još najmanje desetak ljudi koji su se jednokratno uključili tijekom ove godine. Tu je i jedna umirovljenica, koja je ponudila da tri puta tjedno, pomogne u pripremi i posluživanju večere. Tako nam jako pomognu, jer rasterete nas, te se možemo fokusirati na druge popratne poslove, kako bi ih bolje i kvalitetnije odradili, poručuje Varja.
Za kraj Varja napominje da je primjetno da je cijela ova priča s prenoćištem otključala mnoga dobra ljudska srca, koji su se uključili, svaki na neki svoj način i posebno naglašava da gdje ima volje, ima i načina da se pomogne potrebitima.
"Naš zajednički stav je da smo otvoreni za razgovore i pregovore, ali budući da nas na pregovore nisu zvali vjerojatno je da ćemo biti u oporbi", napisala je Aškić, među ostalim
Na natjecanju je sudjelovalo čak 350 natjecatelja iz 63 hrvatska kluba, a Karate klub Pula, čija su tri člana otputovala na prvenstvo, ostvario je iznimne rezultate
Projekt je nicao desetak godina na poloutoku Sv. Katarina i je bio podijeljen u dvije faze. Prva je bila predviđena za izgradnju nautičke marine Polesana s 400 vezova, a druga je obuhvaćala renovaciju zaštićenih austrougarskih vojarni u sklopu kojih se nalazi novootvoreni hotel te izgradnju potpuno novog hotelskog krila
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
