Život

DOBRE VIJESTI

Populacija bjeloglavih supova napreduje, u Hrvatskoj 152 gnijezdeća para

Glavni uzrok izumiranja tih veličanstvenih letača je postupno napuštanje stočarstva i zapuštanje travnjačkih površina. „Nenamjerno trovanje do kojeg dolazi uslijed postavljanja zatrovanih mamaca za predatore stoke poput vukova i čagljeva, dodatno je dokrajčilo strvinare u velikom dijelu Europe pa i kod nas“


 
3 min
HINA
foto Hrvoje Jelavić

Glavni uzrok izumiranja tih veličanstvenih letača je postupno napuštanje stočarstva i zapuštanje travnjačkih površina. „Nenamjerno trovanje do kojeg dolazi uslijed postavljanja zatrovanih mamaca za predatore stoke poput vukova i čagljeva, dodatno je dokrajčilo strvinare u velikom dijelu Europe pa i kod nas“

Populacija strogo zaštićenog bjeloglavog supa u Hrvatskoj se ponovno povećava i napreduje, 152 gnijezdeća para koja su ove godine započela s gniježđenjem na Kvarneru čine rekord u ovom stoljeću, a otkrivene su i nove gnijezdeće lokacije na liticama nedaleko Brseča i na Rabu.

U Centru za posjetitelje i oporavilišta za bjeloglave supove Beli na otoku Cresu u subotu je obilježen Međunarodni dan strvinara i predstavljeni su rezultati monitoringa populacije te strogo zaštićene vrste.

Rezultat ovogodišnjeg monitoringa gnijezdeće populacije bjeloglavog supa na Kvarneru potvrdio je da se populacija te ugrožene ptice u Hrvatskoj, koja je još nedavno imala oko 130 parova, zahvaljujući trudu i ulaganjima u oporavak ponovno širi i napreduje, istaknuli su.

Pozitivan trend bilježi se posljednjih nekoliko godina, a 152 gnijezdeća para, koliko ih je ove godine započelo s gniježđenjem na Kvarneru, čine rekord u ovom stoljeću.

To je iznimno značajno u kontekstu očuvanja prirode u Hrvatskoj, gdje su bjeloglavi supovi posljednja preostala vrsta ptica strvinara nakon što su druge dvije vrste izumrle u 20. stoljeću.

Kako bilježi "Crvena knjiga ptica Hrvatske", sup starješina izumro je još u prvoj polovici 20. stoljeća, a crkavica početkom osamdesetih godina 20. stoljeća. Bjeloglavi sup, nekada rasprostranjen u gotovo čitavoj Hrvatskoj, na kraju 20. stoljeća opstao je samo na području kvarnerskih otoka.

Glavni uzrok izumiranja tih veličanstvenih letača je postupno napuštanje stočarstva i zapuštanje travnjačkih površina. „Nenamjerno trovanje do kojeg dolazi uslijed postavljanja zatrovanih mamaca za predatore stoke poput vukova i čagljeva, dodatno je dokrajčilo strvinare u velikom dijelu Europe pa i kod nas“, kažu.

Na pašnjacima kvarnerskih otoka supovi opstaju zahvaljujući ekstenzivnom stočarstvu no, sve je manje ovaca, odnosno ovčjih strvina pa je i manje hrane za supove. Zato njihov opstanak uvelike ovisi o hrani koja se namjenski i redovno odlaže na hranilišta za supove u organizaciji županijske Javne ustanove „Priroda“ na Cresu te na Učki, kojim upravlja Javna ustanova Park prirode Učka.

Prije nekoliko godina supovi su se opet vratili na gniježđenje na Učku, nakon gotovo 100 godina.

Projekt LIFE SUPport daje dobre rezultate

“Nedavno provedeni monitoring aktivnih gnijezda u sklopu projekta LIFE SUPport pokazao je da mjere očuvanja, koje se provode posljednjih nekoliko godina, daju dobre rezultate, a očekujemo da će se novi pozitivni trend nastaviti”, kazao je voditelj projekta LIFE SUPport iz Udruge Biom Dubravko Dender.

Cilj petogodišnjeg projekta LIFE SUPport, sufinanciranog iz programa LIFE Europske unije, je poboljšnje uvjeta gniježđenja i preživljavanja posljednje preostale populacije bjeloglavog supa u Hrvatskoj. Najvažnije prijetnje na koje je usmjeren projekt su uznemiravanje pri gniježđenju, nedostatak hrane, trovanje i stradavanje na dalekovodima.

Ravnatelj županijske Javne ustanove “Priroda” Marko Modrić ističe da godinama intenzivno rade na očuvanju kvarnerskih supova,  kroz rad oporavilišta u Belom, vođenjem creskog hranilišta i monitoringom populacije. Dodaje da su lokalni stanovnici dojavili prve informacije o pronalasku novih lokacija gnijezda nedaleko Brseča i na Rabu.

Bjeloglavi supovi su se u prošlosti gnijezdili diljem Hrvatske, od Učke, primorja, kvarnerskih otoka i Velebita do kanjona pojedinih dalmatinskih rijeka, Brača, Biokova i dijela dubrovačkog primorja, a bilo ih je i u Slavoniji.

Međutim, s posljednjim gnijezdećim parovima, koji su nestali s hrvatskog kopna krajem 20. stoljeća, cjelokupna autohtona populacija je u Hrvatskoj donedavno bila ograničena na nekoliko kvarnerskih otoka - Cres, Krk, Prvić i Plavnik.

Povećanje brojnosti prvi je važan korak u ponovnom naseljavanju na povijesnim područjima gniježđenja na hrvatskom kopnu i povezivanju s drugim populacijama bjeloglavih supova u Alpama i na Balkanu.


Nastavite čitati

Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.

  • Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.