POREČKI UGOSTITELJ: Ponašamo se kao da smo u Monaku ili Monte Carlu, sve je preskupo

Prošlog tjedna posjetili smo Medulin, jedan od bisera turizma južne Istre. Već na samom ulasku u naselje, zatekle su nas puste ulice, a slično je bilo i na rivi, srcu turističkog dijela mjesta. Turista ima značajno manje nego prošlih godina, a razočarenje turističkih djelatnika bilo je vidljivo na svakom koraku, jer manje gostiju definitivno znači i manje novaca.

Turističku patrolu nastavili smo u Poreču, gradu koji živi za i od turizma. Vizualni doživljaj, daleko ugodniji od onoga u Medulinu, turista ima, a najviše u poznatoj trgovačkoj meki mjesta, Dekumanovoj ulici. Trgovina do trgovine, ugostiteljski objekti, svojim raskošnim izgledom i ljubaznim osobljem mame turiste da uđu baš kod njih.

Neke od prodavaonica još uvijek više nagrđuju, negoli što privlače. Stara tradicionalna ponuda ugodnija je oku i ukusu, negoli plastična roba koja se nudi na sve strane, ali možda je to samo naš dojam.

Prva trgovina koja nam je privukla pozornost, učinila je to s ugodnim mirisima lavande. Ljubazni prodavač nam kaže da je sezona daleko od idealne. Gostiju je značajno manje, a to se osjeti i na zaradi kaže nam.

Na prvu smo dojma kako griješi u promišljanju, jer svugdje oko nas je mnoštvo gostiju, ali naši sugovornici ukazuju na činjenicu kako se je struktura gostiju jako promijenila. Nema više Nijemaca, Talijana, Austrijanaca, kupaca koji ne postavljaju pitanje cijene, već zadovoljno odu s kupljenom robom, a u ugostiteljskom objektu ljubazno ostave izdašne napojnice.

Neki novi turisti šetaju Dekumanovom ulicom i porečkom rivom. Gostiju je najviše iz istočnoeuropskih zemalja. Ugostitelji navode da ima Mađara, Slovaka, Poljaka, Čeha, Ukrajinaca, pa čak začuđujuće i dosta Rusa. Žale se da oni više šetaju, negoli troše. Kupuju po trgovačkim centrima, a to nikako nije dobro, poručuju.

Dolazimo do uličnog umjetnika, godinama izrađuje portrete gostiju koji zasjednu nasuprot njega, te mu u razgovoru dok čekaju završetak portreta postavljaju pitanja, ali se i čude narodu koji ovdje obitava.

- Kakav ste vi to narod, stalno kukate da vam je teško. Nemate pojma što imate kažu mi, i to nije izdvojeno mišljenje. Tvrde da imamo sigurnost koja se kod njih posljednjih godina izgubila i da se ovdje kod nas osjećaju prvenstveno sigurno i opušteno, kaže nam.

Da, i on nam potvrđuje kako je prometa manje nego prijašnjih godina, za trideset do četrdeset posto. Ali nema nam druge, moramo gurati naprijed, sa smiješkom poručuje i nastavlja finalizirati jedan od svojih radova.

Ulični umjetnik

Na rivi srećemo bukera brodskih izleta Isaka. Ovo mu je 25 sezona u Poreču, naglašava da je iz Kumanova u Makedoniji, te da nakon sezone odlazi u rodni kraj gdje mu živi obitelj.

- Imam osjećaj kao da je netko stavio filter na granicu prema Hrvatskoj i više ne propuštaju Nijemce, Austrijance, Šveđane... Došlo je neko uvrnuto vrijeme. Gosti s istoka Europe će još dugo učiti kako uživati u godišnjem odmoru, nemaju tu tradiciju. Promet je jako pao, ne samo nama, već svima, i to za četrdesetak posto - sigurno, tvrdi Isak.

Isak

Odlazimo od ljubaznog bukera i sjedamo u obližnji ugostiteljski objekt s pogledom na rivu, terasa je poluprazna. Zašto je tome tako, osvjedočili smo se i sami. Jedan veliki macchiato s pogledom na rivu košta nemalih 3.4 eura. Novci za koje se do prije nekoliko godina mogao platiti skromniji obrok u restoranu. Konobar nam i sam potvrđuje, da je cijeli Poreč jednostavno preskup.

- Ponašamo se kao da smo u Monaku ili Monte Carlu, a ne u Poreču, cijene nisu prilagođene kupcima, sve je preskupo i čini se da smo upali u neki začarani krug. Prvenstveno je skup smještaj, potom roba, a shodno tome i sve ostalo. Pa zato nikoga ne treba čuditi da je broj gostiju pao i preko trideset posto, veli nam.

Skupoća je na svakom koraku

Susrećemo par veselih Nijemaca, biraju likere, prodavačica im nudi degustaciju i čini se da ih to zabavlja, jer nije im se lako odlučiti.

Ipak odabiru, te poručuju da što se njih tiče, cijena je potpuno u redu.

U parku zatičemo dvoje turista iz Italije, uživaju u sladoledu. Na pitanje kako im je u Poreču, kažu da njima nije toliko bitno gdje su, već da su zajedno.

Za zaključiti je, da problem nije u Medulinu, Puli, Rovinju, Poreču, Istri, problem je u cijeloj zemlji. Svugdje je skupo, a svi turistički djelatnici to ističu kao glavni razlog manjka broja gostiju, te izostanku onih 'omiljenih' koji znaju trošiti.

Definitivno veliki udarac za turizam te egzistencijalna prijetnja za mnoge. Došlo je krajnje vrijeme za bitne promjene, jer ovako dalje ne ide. Tko će kormilo usmjeriti ka sniženju cijena, ostaje nam vidjeti, jer vremena brze i lake zarade su zasigurno iza nas.

I galebovi čekaju svoj dio turističkog kolača