Privatni domovi za starije nude više mjesta od javnih. Cijene su visoke kao i popunjenost

U Istarskoj županiji trenutno djeluju 23 doma za usluge dugotrajnog smještaja starijih osoba prema Registru pružatelja usluga socijalne skrbi. Od toga je devet javnih domova za starije i nemoćne osobe o kojima smo pisali početkom tjedna, a ostatak su privatni i obiteljski domovi.

Jedna od razlika između privatnih i javnih domova za starije jest kapacitet. Naime, privatni domovi u Istri u većini slučajeva mogu primiti najviše dvadeset korisnika dok je ta brojka za javne domove znatno veća. Ipak, u Hrvatskoj „od ukupno 32.623 mjesta u domovima, 186 je u državnima, 11.135 u domovima čiji su osnivači županije, a 21.302 kod drugih osnivača“, izvijestila je nedavno HINA.

Također, obiteljski domovi ne mogu primiti osobe s Alzheimerom i drugim demencijama te najčešće nude prva tri stupnja njege.

Iako su cijene smještaja u privatnim i obiteljskim domovima visoke, to je za mnoge jedina opcija jer se za mjesto u javnim domovima čeka godinama.

Razgovarali smo s vlasnicima nekoliko privatnih domova za starije u Istri o uslugama i cijenama. Većina je u protekle dvije godine povisila cijenu smještaja, a kao razloge navode poskupljenje hrane, režija, ali i radne snage.

Dom za starije osobe Villa Elisa u Šišanu može primiti dvadeset korisnika, a trenutno su sva mjesta popunjena.

„Postoji i lista čekanja pa kada se otvori mjesto zovem redom ljude koji su se prije javili. Ne zna se kad će se neko mjesto otvoriti tako da se može čekati i mjesecima, a nekad i duže od godinu dana. Nema ništa od danas do sutra“, govori Antonio Giudici, vlasnik doma.

Navodi i kako su cijene morali podizati više puta.

„Nova cijena u 2026. bit će oko 1300 eura, a to smo korisnicima najavili nekoliko mjeseci unaprijed. U nekoliko navrata malo po malo smo dizali cijenu. Došli smo do toga jer inače ne bismo mogli funkcionirati. Imamo jedanaest djelatnika na dvadeset ljudi. Bilo je teško obavijestiti korisnike da će se cijena ponovno mijenjati. Znate kakve su mirovine. Razmišljao sam i o zatvaranju. U priopćavanju povišenja cijene pomogli su mi glavna sestra i stručni suradnici koje imamo poput socijalnog radnika i pravnika“, objašnjava Antonio Giudici.

„Dosta nam je inflacije i jedva čekamo da se to stabilizira. Kada sam počeo raditi prije osam godina cijene su bile stabilne. Odjednom su cijene počele skakati i nisu prestale već godinama. Ne mogu zamisliti kako je onim domovima koji su u najmu“, dodao je.

Larisa Mešanović vlasnica je Doma za starije osobe Vita u Loborici koji može primiti 19 korisnika.

„Kada se oslobodi jedno mjesto pretežito na dnevnoj bazi možemo popuniti dom. Već dvije godine nemamo listu čekanja. Pružamo usluge njege do trećeg stupnja (funkcionalno neovisni korisnici, djelomično ovisni korisnici i funkcionalno ovisni korisnici)“, objašnjava Larisa Mešanović.

„Cijena ovisi o dijagnozi. Za pokretne, većinski samostalne osobe cijena je oko 1400 eura, a za potpuno nepokretne osobe koje ovise o tuđoj pomoći je oko 1900 eura. To ovisi o više faktora i pristup je individualan. Podigli smo cijene, a glavni razlozi su troškovi hrane i osoblja. Mi jesmo među skupljim domovima, ali samim time i kvaliteta je drukčija“, kaže Larisa Mešanović.

U Domu Vita trenutno radi devet djelatnika što je uvjetovano zakonom.

„To su sve visokokvalificirani radnici kao što je socijalni radnik i voditelj doma koji mora imati završen fakultet, a ta je radna snaga skupa na tržištu. I same njegovateljice su u rangu dosta dobro plaćenih radnika. Problem je bio pronaći socijalnog radnika i voditelja doma. Njegovatelje nije teško pronaći. Jako su dobri vaučeri Zavoda za zapošljavanje koji omogućuju besplatno školovanje za njegovatelja“, dodaje Larisa Mešanović.

Za stjecanje obrazovanja za njegovatelja/icu u institucionalnoj i izvaninstitucionalnoj skrbi o starijim i nemoćnim osobama potrebno je proći program od 755 sati koji je u kategoriji općeg deficitarnog programa. U Istarskoj županiji taj se program može pohađati u pučkim otvorenim učilištima u Poreču, Puli, Umagu i Labinu kao i u Centru za kulturu i obrazovanje Pazin, Otvorenom učilištu Diopter u Puli te u Pučkom otvorenom učilištu Mentor u Puli.

U javnim se domovima ekonomska cijena smještaja kreće od 900 do 1700 eura, a većina je ipak u rasponu od 1200 do 1500 eura. Slične su mjesečne cijene i u privatnim domovima, ali tu ne postoji mogućnost sufinanciranja pa su prema tome javni domovi svakako financijski isplativiji.

Ipak, neki obiteljski domovi postižu cijenu koja parira javnim domovima poput Ville Lean, doma za starije osobe s dvadeset ležajeva, koji se nalazi u Divšićima.

„U domu mogu biti smještene pokretne i nepokretne osobe, jedino ne primamo pokretne osobe s demencijom jer dom nije ustanova zatvorenog tipa. Mjesta nema dovoljno tako da uvijek postoji lista čekanja. U posljednjih godinu dana smo podigli cijenu i sada ona iznosi 1000 eura. Nema kategorizacije, odnosno za sve korisnike je cijena ista. Imamo osam zaposlenih djelatnika“, podijelila je vlasnica Vesna Kokot.

U Umagu se nalazi Villa Bešić koja može primiti dvadeset korisnika.

„Dom je popunjen i ponekad moramo odbiti ljude. Raspon cijena je od 900 do 1500 eura. Cijena najviše ovisi o stupnju njege i je li osoba smještena u jednokrevetnoj, dvokrevetnoj ili trokrevetnoj sobi. U protekle dvije godine smo podigli cijene zbog poskupljenja radne snage, režija i namirnica. Trenutno je u domu zaposleno devetero djelatnika“, kaže Majkl Bešić.