Život

KAD HOBI POSTANE POSAO IZ SNOVA

Puležanka Ivana Bolković magični ručni rad pokušava prenijeti na nove generacije: "Djeca su izgubila finu motoriku, zato smo osmislili radionice heklanja"

Prisjećajući se vlastitog djetinjstva Ivana nam priča kako ju je puno vremena čuvala nona Bina iz Raklja, s kojom je bila jako povezana, a koja je otišla u penziju baš kada se ona rodila. Nona je, baš kao i mama, šivala, plela, heklala i vrlo brzo za te se vještine zainteresirala i Ivana te s nonom, kao petogodišnja djevojčica, naučila prve "bodove"


 
6 min
Borka Petrović ⒸFOTO: Manuel Angelini

Prisjećajući se vlastitog djetinjstva Ivana nam priča kako ju je puno vremena čuvala nona Bina iz Raklja, s kojom je bila jako povezana, a koja je otišla u penziju baš kada se ona rodila. Nona je, baš kao i mama, šivala, plela, heklala i vrlo brzo za te se vještine zainteresirala i Ivana te s nonom, kao petogodišnja djevojčica, naučila prve "bodove"

Puležanka Ivana Bolković u pletenje i heklanje zaljubila se još kao petogodišnja djevojčica, a sada ovaj magični rad kukice i prediva pokušava prenijeti na mlađe generacije.

Kako veli nekada su sve naše bake i none plele i šivale, no vremena su se promijenila i današnje majke za to naprosto nemaju vremena, pa djeca često odrastaju samo u svijetu digitalne tehnologije.

- Fina motorika kod djece jako je narušena i zato sam krenula, u suradnji s Dječjom knjižnicom, s besplatnim radionicama heklanja za djecu. To se pokazalo kao pun pogodak jer su djeca bila jako zainteresirana i ponosna na svoje prve heklane radove, ali i dokazalo ono u što sam sumnjala; njihove su vještine puno manje nego kada smo mi bili djeca, a "s rukama" se najbolje snalaze ona djeca koja primjerice sviraju neki glazbeni instrument, priča nam Ivana.

- Za sada su radionice jednokratne i nastavit će se ponovo u veljači. Voljela bih kada bi se održavale dulje i djeca nastavila s radom i kod kuće.

Uči se gledajući i danas zapravo sve možete naučiti gledajući videa i tutorijale, no djeca lakše 'uhvate mot' kada im netko pokaže kako se što radi. Motivirani su tada za rad, vesele se svom napretku, priča nam.

Prve bodove naučila s nonom Binom

Prisjećajući se vlastitog djetinjstva Ivana nam priča kako ju je puno vremena čuvala nona Bina iz Raklja, s kojom je bila jako povezana, a koja je otišla u penziju baš kada se ona rodila. Nona je, baš kao i mama, šivala, plela, heklala i vrlo brzo za te se vještine zainteresirala i Ivana te s nonom naučila prve "bodove".

Odrastanjem, zaposlenjem i nedostatkom vremena te je vještine Ivana postepeno zapostavila da bi 2020. godine ponovo krenula s heklanjem i izradila svoje prve heklane torbice pod imenom brenda Bolkica. Uobičajeno, fotke je stavila na društvene mreže i tako je sve krenulo.

Zapravo, priznaje nam, prvotna misao bila joj je da ishekla jastuk, ali se u nekom trenutku predomislila i izradila svoju prvu torbicu. I tako je sve počelo, veli Ivana koja je od tog trenutka znala da je otkrila što točno želi izrađivati.

Iako je svaki početak težak, nije odustajala.

- Torbe su se svidjele mojim prijateljicama, poznanicama i mnogi su poželjeli slične. U to doba bilo je to nešto posve novo i jedinstveno jer se heklane torbe nisu mogle naći na tržištu. Jedna po jedna torba i uskoro je  otvorila kućnu radinost i priča se zakotrljala. 

Prekretnica se dogodila u epidemiji korone kada je shvatila da je upravo ovo nešto što najviše voli raditi i čemu se želi posvetiti puno radno vrijeme ,pa je odlučila otvoriti obrt, priča nam Ivana.

Prisjeća se da je obrt - zbog lockdowna - otvarala online, preko maila i portirnice i nitko nije ni znao pod što bi točno heklanje spadalo.

Torbice u fokusu

Iako se obrtnicima zadnjih godina poslovanje nešto olakšava, Ivana naglašava da poslovanje i dalje nije lako jer se ona, primjerice, da bi mogla raditi u obrtu morala prekvalificirati iz komercijalista za modelista za visoku modu, a sada završava i za klobučara jer osim torbica hekla i odjevne predmete te kape.

- Moj fokus bile su i ostale heklane torbice, no bilo je potrebno mnogo truda, vremena i modela da uvjerim ljude da to nije nešto što se nosi samo ljeti te da je heklana torba nosiva i zimi. Kako bih ipak "mogla pokriti" cijelu godinu počela sam heklati i veste, kardigane, kape, šalove..., a posebno sam ponosna na suradnju s portalom "Čitaj knjigu" na čijem se webu mogu pronaći košare i kaputići za knjige, veli nam Ivana.

Na upit ima li web shop preko kojeg prodaje navodi da tako nešto nije za nju jer je svaki komad pletiva unikatan.

Hekla 'iz glave', pa je svaki komad unikatan

- Bez obzira na ono što sam učila u školi moram priznati da sve što heklam dolazi 'iz glave'. Šivanje i heklanje dva su različita svijeta. Prije heklanja ne izrađujem nacrte, komad se jednostavno rađa postepeno, najčešće po narudžbi i želji klijenata. Zato je svaki jedinstven.

Puno je tu truda i rada - za jednostavniju torbicu potreban mi je dan izrade, a za odjevni predmet dva do pet dana, a ljudi nisu ni svjesni koliko me samo materijal košta, priča nam Ivana.

Pojašnjavajući da radi samo s kvalitetnim materijalom poput merino vune ili alpake, koji najčešće naručuje online iz Slovenije, veli da jedno klupo vune košta oko 5-6 eura, a u džemper ide od 12 do 14 klupka vune.

- Ljudi često očekuju niske cijene jer smatraju da je to nešto što su nekada sve naše nonice radile. No, u cijeni proizvoda meni je najveći trošak upravo materijal, onda slijede i svi oni porezi i davanja koje moram podmiriti kao obrtnik. Pa tek onda sav moj rad i trud i tek je na kraju zarada, koja i nije neka, smije se Ivana napominjući da je zadovoljava činjenica da ipak može živjeti od toga da radi ono što voli.

Da se nju pita ona bi heklala non-stop, iskrena je.

- Ja bih samo to radila. Ne mogu se zasititi heklanja, svi se u nekom trenutku zasite onog što rade, no ja još uvijek nisam, i vjerujem da niti neću jer je heklanje postalo dio mene, posebice što sam uspjela spojiti dvije ljubavi: ručni rad i rad s djecom što me u potpunosti ispunjava, zaključuje Ivana.

Nedostatak sajmova za obrtnike

Osim za djecu Ivana radionice heklanja organizira i za odrasle koji, kako veli, "žele nešto naučiti raditi".

Navodi da na njih dolaze žene koje se žele opustiti, pronaći nešto da se isključe iz užurbanog života i problema. To su, navodi, žene različitih profila, od kozmetičarki do liječnica i sve su suglasne da heklanje na njih zapravo djeluje terapeutski, rehabilitira ih i opušta.

Opuštanje u dobrom društvu nakon napornog dana, kome treba više?

Naglašavajući  da je upravo epidemija 'izrodila' u Istri brojne male obrte ljudi koji su se odlučili napustiti stalne poslove i krenuti raditi nešto svoje u čemu uživaju - o čemu smo zapravo pisali i na stranicama našeg portala - navodi kako joj je žao da više ne postoje manifestacije poput primjerice Hand made sajma, na kojem bi svi oni dobili priliku predstaviti sebe i svoje kreacije.

- Fale nam takvi događaji i nadam se da će se ponovo nešto pokrenuti te uspješno spojiti sve veća ponuda obrtnika s ljudima koji vole i cijene ručni rad, zaključuje optimistično naša sugovornica.


FOTO: Privatna arhiva/ Marketing D&Co

Nastavite čitati

Pula
 

Osnovna škola Vidikovac dobit će moderno opremljenu knjižnicu

Nakon povratka s prvog dijela zimskih praznika, učenici i djelatnici Osnovne škole Vidikovac moći će u novoobnovljenoj knjižnici nastaviti provoditi svoje redovne aktivnosti * Ovo je druga značajna investicija ove godine u Osnovnu školu Vidikovac: od ovoga ljeta, uz Osnovnu školu Kaštanjer, opremljena je pomagalima za rad i kretanje slabovidnih i slijepih učenika

Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.

  • Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.