Puležanke predlažu postavljanje obilježja za Muju. Legenda koja je hranila golubove mogla bi dobiti trajni spomen

Prošlo je deset dana od kada je preminuo Puležan Said Muaremi - svima poznatiji kao Mujo. Nije postojala osoba u gradu, a da nije barem jednom u životu srela živopisnu pulsku legendu, koja je za života brinula o svojim mačkama i uvijek nasmiješen u centru grada hranio stotine gradskih golubova.

Bila zima ili ljeto od tog zadatka nije odustajao, otišao bi u trgovinu na pulskoj tržnici i kupio sjemenja za svoje golubove. Najupečatljiviji dio je bio sam čin hranjenja - Mujo na kojem stoje i oko kojega lete stotine golubova. Slika koju su kao turističku atrakciju zabilježili mnogi posjetitelji Pule, kao pravu turističku atrakciju.

Pula je izgubila još jednu urbanu legendu, a potrebu da njegova slika trajno ostane prisutna u kolektivnoj svijesti građana došla je od Ivane Strmotić i njenih prijateljica, koje su se emailom inicijative obratile gradskoj pročelnici Paoli Orlić iz Upravnog odjela za kulturu i civilno društvo.

Na inicijativu su se kako navode odlučile, jer smatraju da je Mujo svojim svakodnevnim empatičnim djelovanjem i bezuvjetnom ljubavi prema golubovima i drugim životinjama pokazivao kako svijet s malo truda postaje ljepše mjesto.

Orlić potvrđuje da je zaprimila pismo koje ju je razveselilo, a u kojem je navedeno nešto što je vrlo blisko svim Puležanima koji su Muju svakodnevno susretali.

- On je zaista bio, kako bismo nekad rekli, jedan od onih prepoznatljivih likova u gradu - gradska legenda. Takve legende su ipak dio naše svakodnevice, dio grada. Kad sam pročitala taj mail, bilo mi je drago da mi se netko obratio - ne meni iz perspektive ureda, nego meni kao Paoli Orlić, sugrađanki koja itekako cijeni to što je on radio.

Ne zato što spadam u onaj tihi front ljudi koji brinu o životinjama, napuštenima i svemu tome "ispod radara", nego zato što vidim da postoje ljudi poput nas. I to mi vraća određeni optimizam, poručuje Orlić.

Orlić ističe da pozdravlja inicijativu te naglašava da je ona upućena svim gradskim vijećnicima, zbog čega će se o njoj raspravljati. Naglasila je da procedura ne može biti brza, ali da činjenica da iza prijedloga stoji grupa građana daje inicijativi težinu i otvara mogućnost da bude prihvaćena te se pokrene daljnji postupak.

- Jako bih voljela, iz perspektive svoje struke, da se raspiše i javni natječaj. Imamo dovoljno umjetnika i kreativnih ljudi koji bi to mogli osmisliti. Naravno, nakon toga sve ide u skladu s djelovanjem više službi i podiže se na formalnu razinu za koju treba poštivati proceduru. Ali da volje ne manjka - apsolutno ne manjka, kaže nam.

Na naš upit, znači li to da Grad Pula službeno podržava inicijativu svojih sugrađanki, Orlić ističe da ispred svog resora za kulturu i civilno društvo, misli da ideja svakako postoji.

- Vjerujem, poznavajući svoje kolege i ljude u gradskoj upravi - a mnogi od njih imaju i veliku ljubav prema životinjama - da će takva inicijativa biti pozdravljena, veli Orlić, te na naš dodatni upit o stavu gradonačelnika Peđe Grbina o ovoj inicijativi podsjeća da je nakon vijesti o Mujinoj smrti, Grbin u roku od deset minuta odgovorio da će Grad pokriti troškove pogreba i osmrtnice, te vjeruje da je tako i za postavljanje nekog obilježja i prigodan način komemoriranja.

- Kroz ovaj grad su prošli mnogi - legende - ljudi koji možda nisu zadužili grad velikim djelima, postignućima ili rekordima kao zaslužni građani Pule, ali su svojim tihim djelovanjem itekako zadužili ovaj grad. Mujo je, primjerice, bio predivan prizor dok je hranio golubove i brinuo o manjim, manje sretnim bićima - svojim mačkama koje je hranio. Time je pokazivao empatiju i na simboličkoj razini utjelovio nešto što danas često zaboravljamo, a to je upravo empatija.

Na Mujinom sprovodu, sreli smo mnoge ljude s kojima se nismo dogovarali da ćemo doći. Svatko je došao ispratiti Muju i bilo je zaista dirljivo. Bilo mi je drago vidjeti da smo se prepoznali u tome da je taj čovjek za nas imao posebno značenje, istaknula je Orlić.

Na pitanje kako bi trebalo izgledati obilježje za Muju, Orlić poručuje da se radi o kreativnom dijelu posla koji će se dogoditi tijekom nekog vremena.

- Ako se raspiše natječaj ili dođemo do nekih zaključaka. Mujo je bio poznat po golubovima i po svojoj kapi. Mislim da svi imamo neke svoje slike i uspomene. U neformalnim razgovorima na groblju svi su spominjali kapu i golubove, ali to ipak treba prepustiti kreativcima. To bi bio jedan tihi podsjetnik na tihe ljude u gradu - koji zapravo imaju puno, puno veće značenje.

Mujo je bio jedan lijep prizor grada. Znam da postoje ljudi koji se užasavaju golubova i svega što oni rade i to gledaju iz potpuno druge perspektive. Ali s druge strane, kad dođete u Veneciju i vidite sve one golubove i prizore koje oni stvaraju, ne možemo poreći da je to nešto posebno.

Ljudi će to tumačiti kako žele, ali mislim da ona dobra Pula, koja je spomenuta i u govoru na odru, jest ona Pula koju svi negdje u sebi nosimo.

Nadamo se da će inicijativa Puležanki uroditi plodom i da će Mujo dobiti obilježje kakvo zaslužuje. No pritom vrijedi podsjetiti da bi slične inicijative možda trebalo razmotriti i za druge pulske legende iz proteklih desetljeća.

Teško da su građani zaboravili osebujne i veoma upečatljive osobnosti pojedinaca, većeg ili manjeg značaja za zajednicu, ali ipak ljude koji su obilježili određena razdoblja, poput legendarnog Đure Pejčića, poznatijeg kao Đuro Vaga i njegovog slogana 'Tko na svoje zdravlje polaže, taj se često važe', potom brejkdensera i zabavljača Šabana Bajramija - Đeksona s dugačkim kaputom kao zaštitnim znakom, kao i Deana Grgorovića - Grgu, dobrog duhovitog duha Verude, te još mnoge druge koji su obilježili svakodnevicu grada.