I danas zadivljujuće vitalnosti, ali i mladenačke vrckavosti, s doduše nemalim problemom očne mrene koji ga u zadnje vrijeme muči, Puljanin Tajib Šabić proslavio je danas 100. rođendan u svom stanu na Verudi, u društvu svoje brojne obitelji među kojima je bilo i četvero praunuka, dok ih je još toliko bilo spriječeno doći na rođendan svom pradjedu.
Dočekuje nas sklekovima. U redu, onim lakšim, nepotpunim.
S puno topline i radosti, sa slavljenikom u sredini
Radi vježbe svakodnevno, a zna često u kupatilu noge (zbog cirkulacije, zna on) umakati čas u vruću, čas u hladnu vodu.
Na S krivini bi - i stasitim hodom, a i izgledom - zavarao neupućenog prolaznika jer ostavlja dojam čovjeka s najviše 80-ak godina.
(sklekovi svaki dan)
- Od jutros sam na nogama, malo mi je pretjerano, ali puno mi je srce. Dobro je, u velikim sam godinama, kaže nam Tajib koji je rođen na današnji dan 1924. u mjestu Dubrave kod Bosanske Gradiške, otkud mu je bila i supruga, s kojom se oženio 1947. a zatim s djecom došao u Pulu 1957. godine.
- Došao je neki Hurula Mate tražiti radnike. Prvo sam radio u građevinskom poduzeću Napredak, a zatim veći dio radnog vijeka u kotlovnici pulske cementare, sve do odlaska u mirovinu krajem 80-ih.
S praunucima, ispred Petar i Matej, iza David i Lena
Pitamo ga nedostaje li mu i danas supruga, 30 godina od njene smrti.
- Kako nedostaje, .ebo te, nema dana da ja ne plačem za njom, kaže naš najstariji pulski Bosanac. U vezi pozne dobi i gena, kaže nam da su njegovi roditelji živjeli 80-ak godina.
- Treba durat. Nadam se uvijek boljem. Nekad bolje-nekad gore, sve se to u životu miješa, ali treba nastavit' živjet' pa će bit' bolje, nastavlja slavljenik.
Pitamo ga pazi li na prehranu.
"Ja ne! Ništa. Ja mogu jest' sve. Meni ništa ne smeta za jest, imam apetit za jest' i za popit'. Samo me uništi ova mrena, kaže Tajib Šabić, čekajući dogovorenu operaciju za dva tjedna u Rijeci.
Želimo mu uspješnu operaciju te da u svojoj 101. godini iznova progleda punom oštrinom.