Rođena je još u vodenjaku, po porodu su mi rekli da možda neće uopće vidjeti, da bi mogla imati cerebralnu paralizu, da možda nikada neće hodati..., a vidite je danas! Radi sa mnom u uredu, ponosna je ova majka. Dodaje da su joj sve te crne prognoze - pa čak i ona kada su joj rekli da se s njome oprosti, jer neće preživjeti noć - na jedno uho ulazile, a na drugo izlazile. Jednostavno je odbijala takve scenarije ma koliko realni bili, veli nam Angelina majka Gordana
Rođena je još u vodenjaku, po porodu su mi rekli da možda neće uopće vidjeti, da bi mogla imati cerebralnu paralizu, da možda nikada neće hodati..., a vidite je danas! Radi sa mnom u uredu, ponosna je ova majka. Dodaje da su joj sve te crne prognoze - pa čak i ona kada su joj rekli da se s njome oprosti, jer neće preživjeti noć - na jedno uho ulazile, a na drugo izlazile. Jednostavno je odbijala takve scenarije ma koliko realni bili, veli nam Angelina majka Gordana
Angela je pulskoj bolnici rođena sa pet i pol mjeseci. Točnije, imala je 27 tjedana i tri dana. Rodila se puno prije vremena jer normalna trudnoća traje 40 tjedana.
Po porodu je težila samo 840 grama. U inkubatoru - gdje je provela puna dva mjeseca - u jednom je trenutku pala na samo 640 grama. Bila je toliko sitna da je stala na dlan, prisjeća se njezina mama Gordana Damjanić Maroh iz Jadreški.
Danas je Angela zdrava i nasmijana 24-godišnja djevojka.
Kako nam sama veli, nešto krhkijeg zdravlja no njeni vršnjaci, no to je nije nikada pretjerano sputavalo. Unatoč brojnim izostancima u vrijeme školovanja, završila je srednju školu i danas radi s mamom u knjigovodstvenom uredu.
- Nitko ne može ni zamisliti koliko smo straha pretrpjeli, osim onoga tko je i sam to preživio. Teško je to izdržati, doktori vas mogu samo hrabriti, ne mogu obećati da će "sve biti dobro". Ono što danas osjećam je čista sreća, neopisivo je vidjeti zdravu i sretnu kćer pored sebe. Također, zahvalnost prema liječnicima, sestrama i cjelokupnom medicinskom osoblju koji su bili s nama cijelo vrijeme, veli nam ova majka koja je danas voditeljica pulske podružnice Kluba roditelja nedonoščadi 'Palčići'.
Angela, rođena 2. veljače 1999. godine, dobila je ime po doktoru Anđelu Slivaru, tadašnjem voditelju Odjela ginekologije pulske bolnice, koji ju je porodio i koji joj je, prisjeća se Gordana, dvaput spasio život objema.
Ona je, ponosna je njezina majka, jedna od malobrojne djece rođene s tako malom porođajnom težinom, a koje danas živi bez gotovo ikakvih zdravstvenih posljedica.
Retinopatija je najznačajnija posljedica.
- Rođena je još u vodenjaku, po porodu su mi rekli da možda neće uopće vidjeti, da bi mogla imati cerebralnu paralizu, da možda nikada neće hodati..., a vidite je danas! Radi sa mnom u uredu, ponosna je ova majka.
Dodaje da su joj sve te crne prognoze - pa čak i ona kada su joj rekli da se s njome oprosti, jer neće preživjeti noć - na jedno uho ulazile, a na drugo izlazile. Jednostavno je odbijala takve scenarije ma koliko realni bili.
Ipak, priznaje nam, da bi joj tih nekoliko zaista kritičnih dana - kada je imala sepsu - kada bi ulazila na odjel intenzivne njege srce stalo... Trebalo je snage i hrabrosti za suočavanje s inkubatorom...
- Nekad od straha nisam mogla otvoriti vrata, pa bih slušala čuju li se otkucaji srca na aparatu na kojeg je bila spojena. Kada bih čula taj bip, znala sam da je živa i tek sam se onda usudila ući. Jednu sam bebu prije Angele izgubila, isto radi prijevremenog poroda, i bila sam čvrsto odlučila da mi se to neće ponovo dogoditi.
Ništa drugo nisam mogla prihvatiti kao našu stvarnost, priča nam emotivno.
Navodeći da nikada neće moći dovoljno zahvaliti doktoru Slivaru koji je pristao na rizičnu operaciju koja im je "kupila" mjesec dana, priča nam kako je, iako je dva mjeseca u bolnici ležala na lijevom boku bez micanja, porod ipak krenuo prijevremeno.
- U svijetu se savjetuje da se ovakve trudnoće, zbog rizika za majku prekinu, no nisam odustajala i evo, moje čudo danas je pored mene, govori nam ganuto ova mama.
Put do izlaska iz rodilišta bio je sve samo ne lak; Angela je dva mjeseca provela u inkubatoru, spojena na raznorazne cjevčice, a Gordana se izdajala svaka tri sata, hranila malecku na sondu, sa 710 grama čak ju je krstila u inkubatoru. U rodilište im je, prisjeća se, došao fra Đuro.
- Nitko nije bio siguran da će Angela preživjeti. Mnogo joj je puta stalo srce, prestajala je disati, dobila sepsu... ali sve je to izdržala i 28. travnja izašle smo, nakon pet mjeseci, skupa iz bolnice, priča nam Gordana.
Dodaje da strah i stres koje u to vrijeme doživljavate jednostavno morate zanemariti i ići polako, iz dana u dan, misleći samo na to dijete i to da preživi još jednu noć. Misliti samo pozitivno, slušati medicinsko osoblje i - vjerovati...
Vlaho Tom, sin Puljanke Kristine Kalogjere također je Palčić, rođen 11. ožujka 2021. godine.
Plavi, živahan dječačić, koji danas ima dvije godine, na porodu je bio veći od Angele, no i njegova je majka doživjela sličan stres prijevremenog poroda, bojeći se za njegov život.
Rođen je sa 35 tjedana i pet dana, a prijevremeni porod morao je biti induciran radi majčine preklampsije - poremećaja kod trudnica koji izaziva visoki krvni tlak i povišenu koncentraciju proteina u mokraći te je opasan kako za majku, tako i za dijete.
- Kada mi je u trudnoći utvrđen visok tlak krenuli smo s terapijom, na sve to preboljela sam još i koronu i kada mi je, na jednoj od kontrola, ustanovljen tlak 150/110, a da bebini otkucaji padaju, hitno sam hospitalizirana i porođena na carski rez. Bio mi je to totalni šok jer sam znala da nam još nije vrijeme, prisjeća se ova majka, dodajući da ju je u rađaoni šokirala rečenica koju je čula "Dijete nije uzelo zrak".
Nakon toga sve joj je, napominje, postaje mutno i od šoka i stresa nije opće bila svjesna događaja oko sebe. Jedino čega se sjeća da je dijete na kraju ipak - zaplakalo.
Vlaho Tom je, unatoč svemu, bio dobro.
Rođen sa 2.640 grama, završio je u inkubatoru na 'samo' dva dana. Tek treći dana majka ga je uzela u ruke. Kristina, kao i naše treća sugovornica Ariana, svoje su dijete prvi puta vidjele na zaslonima mobitela, a snimile su im ih - medicinske sestre.
- Kada se sve završi i izađete iz bolnice prestanete razmišljati o ružnim stvarima, no ono što bih mogla poručiti, kako bi se skrb prema trudnicama, a posebno nama prijevremenima, poboljšala jest bolja komunikacija i, po potrebi, dolazak psihologa do majke jer je njima u tom stanju zaista potrebna sva pomoć i suport.
Jasno mi je da je liječnicima primaran zadatak spasiti dijete i majku, ali mi nakon poroda ostajemo odvojene od svoje djece; bebe završe u inkubatoru, mi u šok sobi i taj period nešto je najstrašnije što si možete zamisliti. Ja sam sve to jako dramatično doživjela i naravno da mi je tlak i dalje skakao kao lud. Bez puno informacije, koje dobivate na kapaljku, strah se uvuče u vas i ne možete si pomoći, navodi nam Kristina.
Dodaje da se od srca zahvaljuje sestri Nadi i Marti s odjela opstetricije koje su joj bile velika podrška te svim sestrama i pedijatricama s odjela neonatologije, a pogotovo dr. Željani Jotanović.
Puljanka Ariana Hržić koje je svog Liama rodila u pulskoj bolnici, slaže se s Kristinom. Tvrdi da prijevremeno rođena djeca doista dobivaju svu potrebnu skrb, no da bi veću pozornost trebale dobiti i majke takve djece koje, radi manjka informacija u prvo vrijeme, proživljavaju dramatičan strah za svoje bebe.
Još je gore, dodaje, ako krenu tražiti informacije po Googleu jer tek tamo nalaze na strahote.
- Ja se recimo sjećam samo sestre Peruško, nisam joj ni ime zapamtila, a koja je uzela moj mobitel, snimila bebu i donijela mi je pokazati. Do tada, ostavljena na promatranju, nisam bila ni svjesna je li dijete rođeno živo ili ne, prisjeća se dan danas s tjeskobom Ariana koja priznaje da nije bila 'idealna rodilja', a njezina bolnička iskustva nisu posve pozitivna.
Njezin je porod, naime, došao potpuno iznenada, na njega nije bila spremna i bila je u teškom stanju šoku.
Liam je rođen carskim rezom 15. rujna u 30 tjednu. Imao je samo 1.460 grama, a nakon toga pao na 1.290 pa prebačen u riječku bolnicu gdje je proveo još mjesec dana.
Na pitanje koje su komplikacije prethodile porodu, Ariana veli da je, kao mlada i zdrava trudnica, imala skroz urednu trudnoću.
- Dobro sam se osjećala, no jedan dan počeo mi se mutiti vid. Mislila sam da je to radi promjene vremena, umora, nisam obraćala previše pozornosti. Ipak, otišla sam na pregled i tamo su mi rekli da nema vremena, da sam došla u zadnji čas. Meni je tlak skakao, otkucaji djeteta pali.... Znala sam da mu nije vrijeme i vrištala od straha, ali sve se dogodilo tako brzo, da su me već u hodniku bacili na kolica i jurili u rađaonu, prisjeća se ova majka, navodeći da se sve doslovno odigralo u pet minuta te je završila u sali.
U tijeku carskog reza dijete je u jednom trenutku ostala bez srčanog ritma, no spašeno je i smješteno u inkubator na neonatologiji.
Kako mu je težina i dalje padala, Liam je nakon osam dana prebačen je u Rijeku. Unatoč koroni, tata ga je prije toga uspio vidjeti, za što se Ariana zahvaljuje osoblju bolnice.
U tih je sedam dana, veli nam Ariana, doslovno psihički izgorjela, a dodatni udarac bio je kada, radi epidemije korone, nije mogla ostati s njim u Rijeci jer su sobe 'za majke i dijete' postale covid odjel. Stoga je naša sugovornica svakoga dana odlazila u Rijeku, izdajala se i nosila mu mlijeko.
- Izašli smo iz bolnice s punih 1.900 grama. Kako su nam rekli i to je bilo malo, ali kako smo savladali bočicu (u međuvremenu sam ostala bez mlijeka) pustili su nas kući. Redovito vježbamo kod fizijatra u bolnici i krvarenja u mozgu koja su se dogodila, na sreću, nisu ostavila nikakve posljedice, sretna je Ariana.
Da je Liam, upravo kao i Vlaho Tom, preskočio sve poteškoće dovoljno govori da su malci, dok su mame pokušavale sa mnom razgovarati, puzali i trčali po svim dijelovima trga na Verudi. Sami su odlučili i gdje ćemo se fotografirati, a vjerujte nije ih bilo lako skupiti i držati pet minuta mirnima.
I dok oni, unatoč početnim teškoćama rastu, njihovi ponosni roditelji poručuju: nikada ne odustajte vjerovati u čudo Palčića, oni su doista heroji u najmanjem obliku.
Premda su na kraju prvog poluvremena igrači Tramezzanija gubili 1-2, u nastavku su autogolom Ageymnaga i pogotkom Maurića u 85. minuti preokrenuli rezultat na 3-2. I onda drama: u 2. minuti nadoknade domaći igrač Kadušić dobiva crveni karton, a tri minute kasnije Kulušić postiže treći pogodak za goste
Iznimka su slučajevi kada se radi o umirućem pacijentu ili nekoj drugoj izvanrednoj situaciji
Reuters piše: "Ovo historijsko mjesto, jedino te vrste koje ima u cijelosti očuvane sve četiri strane, pretvorilo se iz mjesta održavanja borbi gladijatora u mjesto događanja za božićnu sezonu” * Reutersovim novinarima za ovu su priliku izjave dali ravnateljica Pula Film Festivala Tanja Miličić i dvoje posjetitelja iz Barbana.
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
