PUTOPIS ELIJA VELANA Alghero, katalonska kolonija na ruti prema Carigradu...

Stigli smo u Alghero na sjeverozapadnom dijelu Sardinije. Grad je pun turista, nigdje parkinga, na malom placu ispod tvrđave stoji auto policije, vrše kontrolu prometa. Gianni je izašao iz auta i uputio se prema starogradskoj jezgri na snimanje. Zaustavio sam vozilo pored policajaca, izašao i objasnio im da smo tu na kratko, da smo novinari na službenom putu, da je fotoreporter već u uličicama starogradske jezgre.

„Parkirajte blizu nas, malo se povucite i sve je u redu“. Gledaju me i kontroliraju tablu auta. Pitaju me odakle smo, ja odgovaram iz Hrvatske, jedan nije očito zadovoljan, pita odakle iz Hrvatske, ja iz Istre, a on: "U redu, ali koji dio Istre?".

Odgovaram iz Rovinja a policajac: „Pa ja sam svake druge godine u Rovinju, dobri su vam ćevapčići….“

I tako, parkiranje je riješeno uz blagoslov policije i rovinjskih ćevapa.

Alghero graniči sa pokrajinom Gallura (na uskom morskom kanalu koji odvaja Sardiniju od Korzike), u kojoj je smještena Costa Smeralda, ekskluzivno ljetovalište za ekskluzivne goste. Mene to ne zanima ali, podaci turističkog prometa su zanimljivi: preko deset milijuna noćenja stranih turista u 2024. godini, na Costi Smeraldi bacilo je sidro preko 1300 mega jahti. Ljudi dolaze na tom dijelu Sardinije da vidu bogate i VIP goste.

Alghero je poput Rovinja mjesto takozvanog masovnog turizma (1,5 milijuna noćenja u 2024.), živi stotinjak kilometara od bogate elite, ima oko 42.000 stanovnika od kojih 26 posto se služi katalonskim jezikom, što znači otprilike, svaki četvrti žitelj ugodnog mediteranskog grada.

S obzirom na pritisak turističke privrede Alghero poput Rovinja gubi svoji identitet, katalonski slabi iako ga školski sustav i regionalni zakon štite. Priča o Kataloncima na Sardiniji je zanimljiva: kolonija na otoku je utemeljena u srednjem vijeku, u prvoj polovici četrnaestog stoljeća, u vrijeme jake ekspanzije Barcelone na mediteranskom prostoru.

Francuski povjesničar Fernand Braudel piše da Mediteran nije more već zbir mora. Jedno od takvih prostora s identitetom je dio Tirenskog mora koji se nalazi između velikih otoka (Korzika, Sardinija, Sicilija) i talijanske, francuske i španjolske obale. Radi se o ogromnoj morskoj površini sa jakim vojno-pomorsko-trgovačkim silama na kontinentu: Francuzi, Španjolci, Katalanci, Talijani s bogatom državom u Toscani (luka Livorno) pod vladom obitelj Medici, mornaričke republike Genova i Pisa… Karakteristika katalonskog širenja na tom prostoru je osnivanje trgovačkih kolonija: Alghero na Sardiniji i Trapani na Siciliji. Za razliku od Jadrana, gdje suvereno vlada Venecija, u Tirenskom moru daljine i širine nisu dozvolile prevlast jedne od sila. Zanimljivo, u tom dijelu Mediterana jedan od jačih aktera robne razmjene je bila dubrovačka trgovačka mornarica, najčešće u službi đenoveške mornaričke republike.

Od otoka do otoka, od luke do luke trgovačke veze na relaciji zapad-istok kretale su se preko mesinskog tjesnaca sve do Carigrada…. kolonija na Sardiniji je strateška točka na tom putu.

 Alghero je koloniziran u Srednjem vijeku masovnim izgonom domorodaca, Talijana i Sardinijaca (Sardi). Trgovačko uporište Katalonaca (katalonski iz Alghera je jedna varijanta okitanskog jezika- langue d'oc) izdržao je sve višestoljetne političke mijene što je jedan od mediteranskih unikuma.

Grad je zaštićen masovnim utvrdama, sliči na Dubrovnik, odolijevao je napadima gusara saracena, mijenjao je vlast shodno promjeni vlasti na cijeloj Sardiniji ali je jezik ostao.

Iskreno, nismo se puno zadržali u tom gradu, u više navrata pokušao sam stupiti u kontakt sa udrugama koje njeguju jezični identitet no, uzalud. U biti kroz cijelo putovanje duž obale tri mora provlačila se kao konstanta poteškoća komuniciranja sa institucionalnim čimbenicima. Zaštita jezičnih otoka dio je državne, odnosno regionalne birokracije, nešto kao naša multi- jezična Hrvatska ili multi-jezična Istra. Nije lako pronaći pravu osobu: činovnik koji je ujedno i pasionirani zaštitnik svog kraja; često između srca i razuma nešto pukne pa se pitanje zaštite ograničava na mjerenje količine dostupnog proračunskog novca.

Alghero je poznat i drugim nazivom: Barceloneta sarda ili mala Barcelona. Grad je česta meta Katalonaca iz Barcelone, dolaze slušati arhaični jezik, sardinijsku varijantu katalonskog. Veze sa maticom u Španjolskoj održavaju se i preko predstavništva Katalonije u gradu. Dižemo sidro, čeka nas zadnja stanica na tom putu: Fertilia, udaljena oko šest kilometara od Alghera ali, sa sasvim drugom pričom.