Ravnatelj pulske bolnice dr. Angelini: "Nismo roboti, najteže je kada ne možete spasiti ljudski život, pogotovo kad su mladi i djeca u pitanju"

Danas se obilježava Hrvatski dan liječnika, a tim je povodom prof. dr. sc. Željko Krznarić, predsjednik Hrvatskoga liječničkog zbora kazao: "Na dan kada slavimo časnu i plemenitu profesiju liječnika, dan osnutka Hrvatskoga liječničkog zbora, 26. veljače 1874. godine, upućujemo najiskrenije čestitke svim kolegicama i kolegama, uz izraze dubokog poštovanja i zahvalnosti za njihovu neumornu posvećenost zdravlju i dobrobiti naših sugrađana".

Nacionalni dan liječnika povod je razgovoru s ravnateljem Opće bolnice Pula dr.  Andrejem Angelinijem.

Kad se govori o zdravstvu i liječnicima, najčešće se u javnosti govori o predugim čekanjima na preglede, skupoj privatizaciji zdravstva, problemu manjka liječnika i medicinskih sestara u zdravstvenom sistemu, ali i o korupcijskim aferama pojedinih liječnika, a tek se povremeno znaju dogoditi javna pisma zahvale pojedinih pacijenta zdravstvenom timu na kvalitetnoj zdravstvenoj usluzi.

Smatram da većina liječnika predano i odgovorno radi svoj humani i zahtjevan posao, a da, kao i svugdje, i kod nas ima malo kukolja. Velika većina radi ono zbog čega smo tu - da liječimo, spašavamo živote, pružamo savjete. To je naš poziv i posao koji se trudimo svakog dana čim profesionalnije i etičnije raditi. Tu nikako ne smijemo zaboraviti naše 'desne ruke' - medicinske sestre i medicinske tehničare. To je jedan tim koji danonoćno bdije nad zdravljem naših pacijenata. Vi, recimo, u jednoj noćnoj smjeni u pulskoj bolnici imate 56 medicinskih sestara koje rade svaka svoj posao i 22 liječnika raznih profesija koji su tu zbog pacijenata.

Koliko je liječnika i sestara u ukupnom broju zaposlenih u pulskoj bolnici?

Baš smo prekjučer radili statistiku i imamo najsvježije podatke. Ukupno je u bolnici 1364 zaposlenih, a od toga je 276 liječnika, 593 medicinskih sestara, 180 ostalih medicinskih djelatnika (inženjera radiologije, laboranata...), dok je od nezdravstvenog osoblja njih 179 zaposleno u tehničkoj službi, a 123 u administrativnoj službi.

Ogromna su čekanja na hitnoj službi. Ljudi dolaze pa čekaju 7-8 sati, do 2 ujutro.

Radimo na reorganizaciji hitne službe i to bi trebalo zaživjeti prije ljeta. Reorganiziramo postojeći kadar i povećamo broj liječnika u hitnoj službi.

Gdje je 'usko grlo'?

Usko grlo su ne-hitni pacijenti koji bi svoje probleme trebali rješavati u dežurnoj ambulanti, kod obiteljskog liječnika ili liječnika suprotne smjene. 

Kad ste u rujnu preuzeli ravnateljsku funkciju, nedostajalo je 200-tinjak zdravstvenog osoblja. Kakvo je stanje danas, pet mjeseci kasnije?

U ovih par mjeseci zaposlili smo 30 medicinskih sestara. Još smo u minusu. Na zadnjem natječaju došlo je 15 novih liječnika, a upravo završava novi natječaj. Nedostaje oko 30-ak sestara i 20-ak liječnika.

Koliko taj manjak kadra utječe na kvalitetu usluge?

Ne utječe. Usluga je uvijek pružena, ali naravno da su liječnici i sestre prenapregnuti.

Koliko ima sagorijevanja , tzv. burnouta?

Ima, i to je nešto što mi stvarno želimo spustiti na najmanju moguću mjeru. Da imamo punu sistematizaciju, naravno da bi bilo i manje prekovremenih sati i naravno da bi bilo manje sagorijevanja. Međutim, kako nema pune sistematizacije, a usluga se mora pružiti, to je ekstra posao.

No, sagorijevanja donose bolovanja.

Da, to je začarani krug, ali uspijevamo. Zasad smo dobri.

Što vam je bilo najteže dok ste bili kirurg?

Najteže je bilo kada, nažalost, ne možete spasiti ljudski život, a pogotovo kad su mladi i djeca u pitanju. Uvijek te to pogodi i uvijek se toga sjetiš.

Ne pomaže profesionalna emotivna distanca?

Nismo roboti pa da u par sati uspiješ zaboraviti svoj posao. To je u ljudskoj naravi, posebno kod doktora, a pogotovo kod kirurga.