Škola je najočekivanije mjesto "napada", ali i najvažnije mjesto spasa. Pedagozi na prvoj crti bojišnice vršnjačkog nasilja

Otkako je 2017. godine posljednja srijeda u veljači proglašena Nacionalnim danom borbe protiv vršnjačkog nasilja, tema nasilja među djecom sve se glasnije spominje kada se ovaj mjesec počne približavati kraju. Ali, trebalo bi i češće.

Ujedno, sve je jasnije da je put do zdravijeg okruženja skriven i u tisućama drugih, naizgled sporednih tema. Konačni cilj je bolje društvo, ono u kojem će otpor prema nasilju biti veći od poriva za napadom, ali do njega, nažalost, nije lako doći.

Dan ružičastih majica

Prilikom ovotjednog obilježavanja Dana ružičastih majica, tradicionalne manifestacije koja se organizira s ciljem podizanja svijesti o problemu međuvršnjačkog nasilja, najviše se govorilo o prevenciji, što je i očekivano. Čak su i pripadnici MUP-a, osposobljeni za postupanje u slučaju prijave nasilja, naglasili kako je njihova uloga važna i u fazi zaustavljanja ove pojave jer, kada se nasilje dogodi, tada je već kasno. Iz ovog su razloga unutar same policije osposobljeni timovi koji posjećuju škole te educiraju učenike, nastavnike i roditelje, kako bi se pojavnost nasilja smanjila, a mreža pomoći ojačala.

Ipak, provodeći veći dio dana u školama, učenici su vršnjačkom nasilju najizloženiji na školskim hodnicima, igralištima i u učionicama. Škola je najočekivanije mjesto “napada“, ali i najvažnije mjesto spasa. Ovo je razlog radi kojeg fokus zaštite i prevencije, nakon roditelja, pada upravo na pedagoge i nastavnike. A dovoljno je samo malo zagrebati temu da postane jasno kako su poremećeni odnosi među vršnjacima višeslojan problem.

Nešto jasniju sliku ponudile su nam, stoga, dvije osobe s prve crte „bojišnice“, pulske pedagoginje prof. Matea Bileta iz OŠ Stoja i prof. Jasminka Brkljača iz OŠ Veruda.

Što, po Vašem mišljenju, dovodi do vršnjačkog nasilja?

Prof. Brkljača: Nasilje je, nažalost, sastavni dio ljudske prirode. Okolnosti i okruženje u kojem živimo doprinose i pomažu pojedincu da usvoji oblike prihvatljivog i neprihvatljivog ponašanja.

Prof. Bileta: Vršnjačko nasilje je danas, nažalost, sveprisutna pojava među učeničkom populacijom. Međutim, jako je važno razlikovati vršnjačko nasilje od sukoba kod kojeg ne postoje elementi nasilništva. U razgovoru nakon sukoba, djeca mogu dati razloge zašto su u sukobu, ispričati se ili prihvatiti rješenje da nitko nije pobijedio.

Puno je puta već izgovorena riječ „nažalost“. Koliko često zazvoni „alarm“ vršnjačkog nasilja i koliko često ste vi prva instanca pomoći?

Prof. Bileta: Može se reći da se dosta susrećem s neprihvatljivim i nasilnim oblicima ponašanja, ali puno češće s vršnjačkim sukobima. Ponekad oni sami ne znaju riješiti sukobe na primjeren način pa smo mi ovdje da ih usmjerimo i ukažemo im na primjerene načine rješavanja sukoba kao što su razgovor, aktivno slušanje i uvažavanje tuđih mišljenja, razlika i potreba. Po završetku takvih savjetodavnih razgovora, učenici se najčešće ispričaju, pomire i nastave svoje prijateljske, kolegijalne odnose. Važno nam je da učenici osvijeste kada su pogriješili, da znaju preuzeti odgovornost za svoje ponašanje, da se znaju ispričati i ispraviti pogrešku.

Prof. Brkljača: Danas se svakodnevno učenici obraćaju za pomoć u slučaju nasilja. Učimo ih da se obrate svakoj odrasloj osobi koja je djelatnik škole. Među učenicima razredne nastave češća je pojavnost fizičkog nasilja, dok je kod učenika predmetne nastave prisutnije psihičko nasilje, omalovažavanje, vrijeđanje, ogovaranje, i sve to se preselilo na društvene mreže.

Što se događa kada utvrdite da sukob u sebi ima elemente nasilja? Često se spominje univerzalni protokol – kako je on koncipiran?

Prof. Brkljača: Nažalost, ponekad imamo teže oblike nasilja i tada postupamo po Protokolu. Razgovara se sa žrtvom, nasilnikom, promatračima, pozivaju se roditelji, prijavljujemo MUP-u, Centru za socijalnu skrb, Zavodu za javno zdravstvo, školskoj liječnici i Odjelu za odgoj i obrazovanje Istarske županije.

Foto: Pixabay

Za prevenciju nema novca

Koliko uspješno sami prepoznajete pojavu vršnjačkog nasilja? Policija upozorava na to da se svi slučajevi ne prijavljuju i da mnogi ostanu neprimijećeni.

Prof. Brkljača: Pratimo stanje sigurnosti u školi. Uočili smo da prisutnost učitelja među učenicima za vrijeme odmora pozitivno utječe na smanjenje nasilja. Voljela bih reći da se više usmjeravamo razvijanju tolerancije na različitosti što u konačnici utječe na razvoj nenasilnog ponašanja.

Prof. Mileta: Najvažnije je raditi na stvaranju povjerenja između nas odraslih i djece. Oni moraju znati da u nas mogu imati povjerenja i da mogu zatražiti pomoć u svakom trenutku. Tada se stvara sigurno i ugodno ozračje u školi te učenici sami dolaze tražiti pomoć i prijaviti sukobe. Kod prevencije je jako važan i suradnički odnos s roditeljima - obitelj je najvažnija, od nje sve kreće. Kada imamo roditelje za pomagače, sve je puno jednostavnije.

Na početku svake školske godine osmišljavamo školski preventivni program - ove godine imamo novi, dokazano učinkovit program za učenike 6. razreda - ''Imam stav'' - koji se provodi u nekoliko škola u Istri. Njegovim se aktivnostima kod učenika razvijaju socijalne vještine te se tako pridonosi prevenciji nasilnog ponašanja. Takvi dokazano učinkoviti preventivni programi iziskuju dodatna financijska sredstva kojih često nema, pa se zato ne provode u svim školama svake godine. Bilo bi dobro kada bi postojala mogućnost da se jedan takav dokazano učinkovit preventivni program provodi u svim školama svake godine.

Nasilje putem društvenih mreža je okrutnije

Spominjete kako se nasilje postupno seli na društvene mreže. Ovom temom možemo zaokružiti razgovor. Koliko često se susrećete s pojavom cyberbullyinga, odnosno zlostavljanja putem interneta? U današnje vrijeme, čak i isključivanje djeteta iz online grupa može izazvati strašne posljedice. OŠ Monte Zaro nedavno je ukinula korištenje mobilnih telefona tijekom boravka u školskoj zgradi. Ravnateljica prof. Branka Sironić Buić, na Dan ružičastih majica rekla nam je kako primjećuje da učenici sada više razgovaraju jedni s drugima. Ujedno, neugodne poruke sada više nije moguće slati unutar školske zgrade. Koje je vaše mišljenje i kako se prilagođavate novom dobu?

Prof. Brkljača: Nasilje putem društvenih mreža okrutnije je i teže. Učitelji se educiraju kako bi lakše uočili promjene u ponašanju kod učenika, svoja zapažanja prezentiraju stručnoj službi koja se uključuje u proces i dinamiku razvoja učenika. Ja radim dugo i nekada smo se plašili da će doći do dehumanizacije društva kakvu sada gledamo. U jednoj fazi smo imali učenike koji na odmorima stoje jedni uz druge i dopisuju se porukama. Uočeno je da su se učenici otuđili, nisu imali potrebu komunicirati licem u lice. Srećom, cyberbullying je bio zastupljeniji kada su se društvene mreže tek pojavile - djeca se, u pravilu, uplaše kada saznaju da sve napisano ostaje pohranjeno negdje. Mobiteli se sada u školi koriste isključivo u obrazovne svrhe, a vidim da su educirani i roditelji i djeca. Otkako su mobiteli ugašeni, vratila se živost u školu.

Prof. Bileta: Za ožujak imamo dogovoreno predavanje o online nasilju. Jako smo ponosni što je ove školske godine u suradnji s Gradom Pula učenicima petih razreda ponuđena nova izvannastavna aktivnost ''Građanski odgoj i obrazovanje'', kroz koju se protežu i teme mirnog rješavanja sukoba, prihvaćanja različitosti, tolerancije, pomaganja i volontiranja.

Mislim da bi bilo poželjno razmisliti o potrebi uvođenja obaveznog odgojnog predmeta koji bi u sebi imao objedinjene teme poput građanskog odgoja i obrazovanja, osobnog i socijalnog razvoja, zdravlja i drugih. Na taj način bi se pridonijelo prevenciji svih oblika antisocijalnog ponašanja i zaštiti mentalnog zdravlja. Trenutno su sve te teme, posebice u predmetnoj nastavi, objedinjene u jednom satu razrednika tjedno što je, po mom mišljenju, malo i nedovoljno.

Ovako problem izgleda iz perspektive pedagoga.

MUP ovu priču pak nadopunjuje sljedećim podacima: u 2022. godini, na području Policijske uprave istarske, evidentirano je ukupno 17 kaznenih djela, i to četiri tjelesne ozljede, četiri povrede djetetovih prava, četiri povrede privatnosti djeteta, tri kaznena djela prijetnje te po jedno djelo nasilničkog i nametljivog ponašanja.

Pretpostavlja se da je ovo samo dio stvarnih slučajeva.

Ukoliko se nađete u situaciji da Vam se dijete požali na vršnjačko nasilje u školi, ispravna adresa su pedagog i razrednik. Ukoliko se nasilje događa izvan škole, broj koji je potrebno nazvati je 192.