Život

PRAVU OBNOVU TEK ČEKA...I ČEKAT ĆE

Što sve krije pulski Dom braće Ribar? Danas meka sporta, nekad Casa Balilla - sjedište fašističke mladeži

Iz nekog razloga, iako po današnjim standardima u užem središtu Pule, ova je zgrada uvijek negdje izvan radara. Njena unutrašnjost, pak, mnogima je skroz nepoznata. A svašta se krije u njoj -  kotlovnice poput vremenskih kapsula, uglačani kameni podovi s ukrasnim bordurama, pa čak i nekadašnja pozornica. U hodniku na gornjem katu još je uvijek i skoro antikna galerija najvećih sportskih uspjeha... i naša redakcija


 
4 min
Maja Jokanović ⒸFOTO: Manuel Angelini

Iz nekog razloga, iako po današnjim standardima u užem središtu Pule, ova je zgrada uvijek negdje izvan radara. Njena unutrašnjost, pak, mnogima je skroz nepoznata. A svašta se krije u njoj -  kotlovnice poput vremenskih kapsula, uglačani kameni podovi s ukrasnim bordurama, pa čak i nekadašnja pozornica. U hodniku na gornjem katu još je uvijek i skoro antikna galerija najvećih sportskih uspjeha... i naša redakcija

Fasadu joj je odavno poružnilo vrijeme, pa njeno njeno monumentalno pročelje kroz starost korača ogrnuto specifičnim listanjem vanjskih zidova, koje malo čiji pogled uspijeva zanemariti i primijetiti da je, iako uvelike "obrisane šminke", još uvijek stasita i impresivna - zgrada Doma braće Ribar na pulskom Marsovom polju, više od pola stoljeća je gradska sportska meka, no prvotna namjena bila joj je, puno, puno neslavnija. 

Veličanje režima

1931. godine podignuta je, naime, kao Casa Balilla, odnosno sjedište talijanske fašističke mladeži u (za to vrijeme sasvim očekivanom) "Littorio" stilu (tal. Stile Littorio), koji je za cilj imao veličanje fašističke ideologije ili, bolje rečeno, podražavanje njene prirode u arhitekturi.

"Listanje" fasade
Razglednica (eksponat Gradska knjižnica i čitaonica Pula)

Arhitekt Guido Brass, ujedno i autor nekoliko značajnih pulskih zdanja koja i danas drže središnju poziciju u gradu, već je vanjštinom pokušao najaviti njenu namjenu, planirajući pročelje ukrasiti impozantnim stupovima u obliku fašističkog simbola - snopa klasja (tal. fascio - snop ili svežanj; Fasci italiani di combattimento - temeljna organizacija fašističkog pokreta Italije), no na kraju je odlučeno da će se autoritativnost režima naglasiti upravo suprotnim pristupom - strogom jednostavnošću u kombinaciji s monumentalnim tlocrtom, pa je zgrada dobila klasično pročelje bez ikakvih detalja. 

Njena vanjska simetrija i svedenost preslikane su i na unutrašnjost, koja je, pak, mnogim građanima Pule prilično nepoznata. Iz nekog razloga, iako po današnjim standardima u užem središtu Pule, ova je zgrada uvijek negdje izvan radara svima, osim onima koji u njoj imaju obaveze, pa se njeni susjedi, poput stadiona, zgrade Croatia osiguranja i MUP-a puno češće koriste kao orijentiri, nego ona.

Sportska duša grada

Današnji naziv Dom braće Ribar zgrada nosi još od razdoblja nakon Drugog svjetskog rata i dolaska Jugoslavije, koja joj je namijenila ulogu sportskog centra.

Posljednju detaljniju obnovu imala je kasnih '60.-ih godina prošlog stoljeća, a nova još uvijek nije u najavi.

Okružuju je zelena zona Pragrande, stadion Aldo Drosina i njegovi pomoćni tereni ("Karbunina") te vlastiti košarkaški teren, čekajući obnovu svoje fasade, ali istovremeno krijući iza nje zadivljujuće očuvanu unutrašnjost i prijatnu unutrašnjost, iako staru.

Zavirili smo, stoga, u sve kutke zgrade koja je, iako to mnogi ne znaju, u sklopu svoje najveće dvorane nekada imala i - pozornicu.

Stare kotlovnice i radionice postale su prave kapsule prošlosti, kameni podovi s ukrasnim bordurama sve su uglačaniji a, hodnik na gornjem katu još uvijek krije skoro antiknu "galeriju"# najvećih sportskih uspjeha.

Pozornia je sada zatvorena

Pula usluge i upravljanje

Postoji interes za cjelovitom obnovom zgrade, no realizacija većih zahvata ovisi o osiguranju financijskih sredstava i pripremi cjelovitog projekta. Nažalost, u posljednjem natječaju za energetsku obnovu javnih zgrada nismo mogli biti prihvatljivi prijavitelj, budući da je natječaj bio namijenjen isključivo jedinicama lokalne samouprave, a ne trgovačkim društvima poput našeg. Zajedno s Gradom Pula, aktivno pratimo dostupne fondove kako bismo mogli aplicirati za sveobuhvatnu obnovu.

Budući da zgrada zahtijeva značajna sredstva, odgovorno planiramo sve zahvate, vodeći računa o racionalnom i promišljenom korištenju javnog novca.

Pojava tzv. “listanja” fasade najčešće je posljedica dotrajalosti materijala i dugotrajnog izlaganja vremenskim utjecajima, poput vlage, temperaturnih oscilacija i djelovanja soli iz zraka. Dosad nije provedena temeljita obnova prvenstveno zbog visokih troškova, no u proteklom razdoblju izvedeni su značajni radovi investicijskog i tekućeg održavanja koji su osigurali sigurnost i funkcionalnost objekta. Među njima su sanacija međukatne konstrukcije, uređenje stropa i zidova, adaptacija svlačionica u dvorani, ugradnja grijanja i kotla, protuprovalni sustav, cirkulacione pumpe, postavljanje novog parketa u dvorani, te sanacija krova.

Guido Brass diplomirao je arhitekturu u Beču 1903. i u Pulu je došao uoči Prvog svjetskog rata kako bi radio na projektima javnih investicija, poput rekonstrukcije kazališne zgrade. Za vladavine talijanskih vlasti bio je zaposlenik gradskog tehničkog ureda, potpisavši većinu krupnih javnih investicija tog vremena. 

Na popisu njegovih djela najistaknutija su pučka škola sv. Polikarpa iz 1912; mala komunalna palača (Palazzina comunale) iz 1925., koja je srušena u bombardiranju na kraju 2. svjetskog rata,  zatim glavni projekt za crkvu i samostan sv. Antuna Padovanskog u Puli, sportski centar s nogometnim stadionom (Campo del Littorio) i Casa Balilla, sva tri iz 1931., crkva sv. Ivana na Medulinskoj i adaptacija amfiteatra.

Ističemo da postoji interes za cjelovitom obnovom zgrade, no realizacija većih zahvata ovisi o osiguranju financijskih sredstava i pripremi cjelovitog projekta. Nažalost, u posljednjem natječaju za energetsku obnovu javnih zgrada nismo mogli biti prihvatljivi prijavitelj, budući da je natječaj bio namijenjen isključivo jedinicama lokalne samouprave, a ne trgovačkim društvima poput našeg. Zajedno s Gradom Pula, aktivno pratimo dostupne fondove kako bismo mogli aplicirati za sveobuhvatnu obnovu.

Istra24
Pogled na "Karbuninu" i stadion Aldo Drosina

Nastavite čitati

Pula
 

INTERVJU Pulski fotograf Igor Dražić: "Dobra fotografija ne mora biti lijepa!"

Davno sam, tijekom 80-ih, bio u foto klubu 'Uljanik'. Tamo je bila dosta jaka ekipa - Anđelo Božac, Strenja, Čiči, Šebelić. I tada je netko pitao Čičija o razlici između crno-bijele i kolor fotografije. A Čiči je tad bio profesionalac, njega se slušalo, radio je za Večernjak. Rekao je: "Boja je kurva!". Boja sve prodaje. Na crno-bijeloj fotografiji, ako nisi zadovoljio neke uvjete, nećeš proći, a na koloru, ako imaš jake boje, neke stvari će ti biti oproštene

Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.

  • Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.