Svoje sudbine ispričali su nam korisnici pulskog utočišta za beskućnike - svim ljudima poželjeli su sretnu 2026.

Pula je 2023. godine postala prvi grad u Hrvatskoj u kojem je otvoreno prenoćište za beskućnike "Rachem".

Na našem portalu u nekoliko navrata pisali smo o tome kako korisnici i zaposleni u ovom prenoćištu funkcioniraju. Treba napomenuti da je do sada uslugu prenoćišta koristilo ukupno 137 osoba.

Kakva je situacija u ovom utočištu za beskućnike odlučili smo provjeriti baš u ove blagdanske dane.

Razgovarali smo s dvoje korisnika - Mirjanom Orlović Salamon i Antom Šarcem Marićem te izvršnom direktoricom Udruge 'Institut' Pula Varjom Bastiančić koja vodi prenoćište.

Mirjana je u prenoćištu već dvije godine, nekadašnja primalja u pulskom rodilištu gdje je radila do 1993. godine, a nakon toga ju je posao odveo u Libiju.

- Sve skupa sam šest godina radila u Libiji. S tim da sam dolazila kući, klinika mi je plaćala put. Preko Malte, ekskluzivni hoteli. Sve je klinika organizirala. Za mene su to bila prekrasna iskustva, kao i sam rad na klinici. Radila sam sa sestrama iz Engleske, Australije, Kanade.

Orlović Salamon ističe da je sudionica Domovinskog rata, kada je još u kolovozu 1991. godine dragovoljno otišla u ratni Vukovar, ne mareći za vlastiti život, te se prisjeća da je sudjelovala u velikoj akciji evakuacije civila iz ratom pogođenog Dubrovnika.

S posebnim osvrtom i ponosom govori o tome da je porodila na tisuće beba, te ih naziva svojom djecom.

Mirjana podsjeća i na period koji ju je doveo u sadašnje stanje, kada je nakon kupovine stana i nemogućnosti zapošljavanja, bila prinuđena prodati stan. Uslijedile su godine podstanarstva, a kasnije, kako navodi, završila je na ulici.

- Sada sam ovdje u prenoćištu. Imam 73. godine, dijabetičar sam, imam visoki tlak, poremećaj srčanog ritma. Ali nisam klonula. Uvijek nešto radim, pomažem ovdje. Rad me spašava, kaže nam.

Na pitanje kako joj je u prenoćištu, naglašava da je dobro, ali ističe da bi bilo još lakše kada bi postojao organizirani cjelodnevni boravak.

- Navikla sam se na rutinu. Imamo zadatke, izlazak vani, sve je organizirano. Podnosim sve. Naravno bilo bi bolje da imamo osiguran boravak tijekom cijelog dana. Sve je poskupjelo. Ako treba nešto platiti, ja pristajem. Od mirovine imam inkluzivni dodatak 130 eura. Nemam velike prohtjeve, jer ovdje imamo sve – odjeću, rublje, kupatilo. Ništa ne kupujemo. To je velika prednost, poručila je Orlović Salamon te svima poželjela sretnu novu godinu.

Mirjana Orlović Salamon

Anto Šarac Marić također korisnik usluga pulskog prenoćišta, rođen u Ljubnoj u Bosni i Hercegovini te odrastao u Hrvatskoj.

Navodi da je razveden te da s bivšom suprugom ima dijete, a da je na ulici završio još prije 12 godina, te ističe da radi na tome da uskoro napusti usluge prenoćišta.

- Radio sam u montaži Đuro Đaković. Odradio sam 36 godina. Sa svojom firmom obišao cijeli svijet. Bio sam u Iranu, Iraku, Argentini, Rusiji kad se zarađivalo. Zarađivao sam dobar novac. Ali imao sam obitelj kod kuće. Pomagao sam svima. Imao sam dva brata i sestru. Što god su trebali, dao sam.

Spletom životnih okolnosti završio sam na ulici, spavao sam u autu četiri godine. Izbacio sam dva sjedala, spavao sam u vozilu na parkiralištu. Sve što mi je bilo potrebno imao sam unutar auta.

Onda mi je brat dao teretni kombi. Napravili smo ležaj, struju, obložili ga. Imao sam satelitsku antenu, televiziju na zidu. Prošao sam s njim cijelu Hrvatsku.

Došao sam u Pulu, spavao po parkiralištima. Auto je počeo trunuti. Nakon nekih privremenih rješenja, završio sam ovdje u prenoćištu, kaže nam, te govori o planovima:

"Imam namjeru do lipnja iduće godine srediti neke stvari, te vjerujem da će se sve posložiti i da ću biti u Zagrebu sa svojom ljubavi", otkriva nam za kraj Anto.

Anto Šarac Marić

Izvršna direktorica Udruge 'Institut' Pula Varja Bastiančić koja vodi prenoćište 'Rachem' kaže da dio korisnika dolazi tijekom dana zbog obavljanja osobne higijene, pranje odjeće, nabava zamjenske, ali i kako bi u prenoćištu proveli vrijeme.

- Psihosocijalna podrška ili savjetovanje, pomoć pri popunjavanju obrazaca za ostvarivanje Zakonom zajamčenih socijalnih prava ili prava iz zdravstvenog osiguranja, a dvoje korisnika je trenutačno u procesu socijalnog mentorstva te dolaze na dogovoreno savjetovanje. Ono što je jako značajno je da je u 2025 godini 48 novih osoba trebalo uslugu noćenja i nikada ranije nisu bili korisnici naših usluga.

To je brojka koja nam govori da je velik broj ljudi koji se "na novo" našao u beskućništvu. Naš konačni cilj je za svakog korisnika napraviti prilagođen individualni plan i kao tim, koji ima i vanjskog stručnjaka, procjenjujemo koliko možemo utjecati na korisnika i kako mu pomoć. Ponekad utvrditi imamo li uopće alate za pomoć. Svaka osoba je specifična i definiraju je prošlost i sadašnjost, godine života, godine provedene u beskućništvu ili nesigurnom stanovanju, veli Bastiančić.

Bastiančić nadalje navodi da je uslugu noćenja u 2025. godini koristilo 89 korisnika - 20 žena i 69 muškaraca, što djeluje kao smanjenje broja korisnika u odnosu na 2024.

- Treba uzeti u obzir činjenicu da smo veliki angažman uložili u to da korisnike motiviramo na trajnija rješenje ili da se uključe u različite procese rehabilitacije i to je dovelo do smanjenog broja. Protekle tri godine od kada pružamo uslugu prenoćišta, a posebno od kada smo je nadogradili dnevnim boravkom, sav naš trud usmjeren je pronalazak trajnog rješenja za korisnike, poticanje i motiviranje na zapošljavanje, za one radno sposobne, poticanje na reguliranje statusa HRVI ili osoba s invaliditetom te ostvarivanja prava na mirovine ili druge prihode.

Ono što se može zaključiti iz analize protekle tri godine jeste da nakon što izuzmemo nove korisnike, 41 korisnik već tri godine uzastopno ne pronalazi model izlaska iz beskućništva i našu uslugu koristi u kontinuitetu ili s manjim prekidima te se ponovno vraćaju. To je podatak koji je vrlo stvaran. I ako na godinu imamo 90 ljudi na spavanju, 47 ljudi žive bez struje i vode i u neadekvatnim uvjetima i improviziranim prostorima koje nazivaju "buksama", onda trebamo priznati da imamo još najmanje 50 ljudi koji i dalje žive neadekvatno i nesigurno, poručuje Bastiančić, te nadodaje da se broj korisnika kontinuirano povećava i taj priliv novih ljudi vidljiv je kroz povećanje usluge dnevnog boravka.

Varja Bastiančić

Bastiančić navodi da su pronašli ustanovu za stare i nemoćne koja surađuje s njihovom udrugom i prepolovili su cijenu usluge za njihove korisnike, pa su uspjeli zbrinuti dvije osobe.

- Preko mjere grada Pule jedan korisnik smješten je u Dom zbog zdravstvenog stanja, osam korisnika se odselilo u podstanarski smještaj, od toga su se dva puta, dva korisnika, udružila kako bi dijelili troškove živote, dvoje se zaposlilo i samostalno žive, jedan mlađi korisnik je pronašao posao kod poslodavca koji nudi i smještaj, a jedna djevojka je primljena u obitelj zaručnika.

Mirenje i spajanje obitelji postigli smo s četiri korisnika, na rehabilitaciju smo uputili pet korisnika od čega je troje još uvijek u tretmanu, jedan korisnik je preseljen u organizirano stanovanje u udrugu AJA, drugi je smješten u prihvatilište udruge 'Most' (korisnik iz Splita) te još jedan u prihvatilište Novi put Varaždin (korisnik iz Varaždina).

Na žalost ove godine su nam tri korisnika preminula, no po prvi puta smo isto tako morali izreći mjere zabrane zbog grubog opetovanog kršenja kućnog reda i ugrožavanja drugih korisnika usluge, te smo za dvoje ljudi morali zatvoriti vrata prenoćišta ali smo obojici ponudili opciju drugog oblika smještaja i rehabilitacije što su odbili, veli Bastiančić.

Ono što Bastiančić smatra najžalosnijim je da umirovljenici koji su gotovo cijeli život proveli u Puli i Istri te sada imaju jako male mirovine, od njih si ne mogu priuštiti podstanarstvo, dostojan život i završavaju u prenoćištu i onda godinama čekaju dom.

- Psihički bolesne osobe koje nemaju obitelj, koje su na ozbiljnoj farmakoterapiji, prepuštene su same sebi i ulici. Čak i ako pristanu na smještaj, a što je veliki motivacijski posao, tog mjesta nema ili se čeka godinama.

Stari i bolesni ne bi smjeli biti zbrinuti kroz našu uslugu jer mi se to čini pogrešno. Mi i dalje imamo iste infrastrukturne probleme i zgrada vapi za obnovom jer uvjeti u kojima dnevno dan provodi do 35 korisnika moraju biti sigurni za svakog čovjeka u potrebi ali i za djelatnike.

Svim srcem vjerujem da će i Grad i Županija pronaći načina da osiguraju sredstva da polako krenemo sa sanacijom zgrade. Velika promjena u odnosu na prošli period jeste ta da je zgrada topla i da se grije cijelo prizemlje kao i činjenica da je na cijeloj zgradi nova PVC bravarija.

Ovo je jedini dom mnogim ljudima i naša uloga je da život u ovoj kući učinimo, što je više moguće, dobrim i sigurnim. Važno je simulirati kućne uvjete i stvoriti osjećaj zajedništva i suradnje jer je to način na koji možemo prevladati tužne dane i činjenicu da su to ljudi bez svog osobnog mjesta pod suncem, kaže.

Bastiančić ističe da i svega ovoga što imaju, ne bi bilo bez financijske podrške Grada Pule, Istarske županije i Ministarstva rada, mirovinskog sustava obitelji i socijalne politike ali i drugi dobročinitelja.

- Tu si naši donatori, dragi građani koji nas se sjete i doniraju sredstva ili namirnice, a golemi doprinos daju naši ljubljeni volonteri. Naše tete Manda, Kristijana, Mirjana koje nam svaki mjesec donose finu večeru već godinu dana, Yvonne, Miroslava, i Carla koje dva puta mjesečno dolaze pomoć oko večere i suđa, Denize i Estera iz EPC Poreč redovno dolaze ošišati korisnike i pomoć oko obavljanja osobne higijene, pedikure i manikure korisnicima koji imaju oštećenu motoriku.

Posebno hvala našoj dragoj Adriani koja već duže od godinu dana svaki četvrtak i svaku nedjelju provodi s nama i pomaže nam u svakodnevnim poslovima, a od nedavno je odlučila korisnicima peglat jastučnice jer im želi učiniti san ljepšim. Tu su i svi oni divni ljudi koji nas se sjete, koji nam na različite načine pomognu, koji nas ugoste na ručak ili nam pošalju pizze ili druge fine delicije. Zajedno smo u ovome i zato je Pula jedan poseban grad u kojem živi puno predivnih toplih ljudi, poručila je za kraj Bastiančić.