Nakon što su 2010. godine talijanska mediteranska kuhinja, a 2017. umjetnost napuljskog “pizzaiuola” (pizza, tehnike, geste i rituali koji je prate) uvršteni na UNESCO-ov popis svjetske baštine, sada bi cijela talijanska kuhinja, u svom cjelokupnom obliku, mogla postati UNESCO-ova baština. Vijest je objavila talijanska agencija ANSA.
foto: pixabay
Jutros je Organizacija Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu objavila tehničku procjenu dosjea kandidature talijanske kuhinje: tijelo UNESCO-ovih stručnjaka preporučuje uvrštavanje talijanske kuhinje na Listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva.
Riječ je o prvom ključnom mišljenju koje će biti proslijeđeno konačnoj, političkoj odluci koju će donijeti Međuvladin odbor UNESCO-a, koji će se sastati u Indiji, u New Delhiju, od 8. do 13. prosinca.
Ako tehničku procjenu bude u prosincu potvrdio politički odbor u New Delhiju, talijanska kuhinja postat će prva kuhinja na svijetu koja će u cijelosti dobiti UNESCO-ovo priznanje.
foto: pixabay
„Od visoke do pučke kuhinje, Italija je, zahvaljujući svojim raznolikim geografskim obilježjima i slojevitim povijesnim utjecajima, obogaćena izvanrednom raznolikošću sastojaka, jela, prigoda i rituala povezanih s hranom. Povijest hrane jest povijest civilizacije i kulture. Talijanska kuhinja odražava društvo, povijest i naš odnos prema teritoriju: uz to što je posebnost Italije, njezina se izvrsnost već dugo priznaje širom svijeta“, komentirao je ministar kulture Alessandro Giuli.
„ Današnja tehnička procjena pokazuje da je dosje dobro pripremljen i u skladu s ciljevima UNESCO-a“, ističe Pier Luigi Petrillo, profesor na sveučilištu Luiss Guido Carli i autor dosjea kandidature. „No potrebno je imati na umu da ovaj prvi ‘da’ ne bi trebao stvarati iluzije – dodaje stručnjak – jer Međuvladin odbor koji će se okupiti u Indiji u prosincu ima mogućnost u potpunosti promijeniti odluku.“
Među odlukama objavljenima danas od strane Ujedinjenih naroda nalaze se i one koje se odnose na švicarski jodel, kubanski son, japanske origamije, ciparsko desertno vino od prosušenog grožđa te pasiju Isusa Krista u Meksiku.
Samostalno UNESCO-ovo priznanje moglo bi stići i za sir Parmigiano Reggiano te “pesto genovese”
