Nisam vjernik, ali u slučaju bake, osjećam da postoji tajna, nedokučiva veza između pretrpljene boli i njezinog “uskrsnuća” jer, te noći ona nije umrla već se uputila stazom koju kršćani nazivaju stazom mira i iskupljenja. Preuzela je na sebe sve grijehove svijeta, poput Isusa? Ako hoćete plastično dočarati priču o smrti Marije Velan možete se poslužiti i scenom Isusovih apostola, bolju pjesmu ne poznajem. Izdajnik koji je kumovao tome da se djed i stričevi nađu pred njemačkim strijeljačkim vodom živio je još dugo u Pazinu, potom se preselio u Pulu...
Nisam vjernik, ali u slučaju bake, osjećam da postoji tajna, nedokučiva veza između pretrpljene boli i njezinog “uskrsnuća” jer, te noći ona nije umrla već se uputila stazom koju kršćani nazivaju stazom mira i iskupljenja. Preuzela je na sebe sve grijehove svijeta, poput Isusa? Ako hoćete plastično dočarati priču o smrti Marije Velan možete se poslužiti i scenom Isusovih apostola, bolju pjesmu ne poznajem. Izdajnik koji je kumovao tome da se djed i stričevi nađu pred njemačkim strijeljačkim vodom živio je još dugo u Pazinu, potom se preselio u Pulu...
Posjetili smo groblje 'Moj mir' u Pazinu.
Po ocu pripadam tom gradu pa odlazim posjetiti baku, djeda, stričeve, tetu i zrmane. Stanem na svaki kat neobičnog groblja koji se spušta prema Pazinčici ili Fojbi; što niže to je razgovjetniji žamor riječice. Trenutno je Fojba bučna, palo je dosta kiše.
Na svakom katu čuvam posebne uspomene, sve do kraja, odnosno do dna, desno od visokog križa. Rekao sam sinu da je groblje Velanov kao brežuljak (Velanov brijeg) koji se diže na cesti prema Lindaru, smrt je uz nas osamdeset godina.
Prilažem posvetu jer je i to dio Istre koju svakog tjedna pratimo i slikamo, nekako u (ne)stabilnoj ravnoteži između prošlosti i sadašnjosti:
Baka Marija ugasila se u noći između trećeg i četvrtog listopada 1982. Legla je u krevet nešto prije devet sati i u tišini otišla. Na njezinom križu u pazinskom gradskom groblju, dan njezine smrti se poklapa s danom pogibije muža Giovannija i dvojice starijih sinova, dvadesetogodišnjeg Guida i devetnaestogodišnjeg Sergia Velana.
Nadživjela ih je 39 godina, ali kad je došao njezin čas ona se jednostavno s njima spojila: zatvorila je oči, izbrisala sve proživljeno i vratila se na dan 4. listopada, kada su joj javili da su Nijemci strijeljali muža i dvojicu sinova.
Nisam vjernik, ali u slučaju bake, osjećam da postoji tajna, nedokučiva veza između pretrpljene boli i njezinog “uskrsnuća” jer, te noći ona nije umrla već se uputila stazom koju kršćani nazivaju stazom mira i iskupljenja. Preuzela je na sebe sve grijehove svijeta, poput Isusa? Ako hoćete plastično dočarati priču o smrti Marije Velan možete se poslužiti i scenom Isusovih apostola, bolju pjesmu ne poznajem. Izdajnik koji je kumovao tome da se djed i stričevi nađu pred njemačkim strijeljačkim vodom živio je još dugo u Pazinu, potom se preselio u Pulu.
Baka je znala njegovo ime, ali ga nije nikad izgovorila. Zadržala ga je u sebi i odnijela u grob.
Izdajice i heroji, žrtve i krvnici: tragična istarska jesen 1943. godine satkana je od tih veza: od trijumfalnog ulaska u Jeruzalem do Isusovog kraja na Golgoti.
Svake godine kada se oko mene slavila pobjeda, kada su se za govornicama diljem Istre smjenjivali govornici obnavljajući ritual iskupljenja naroda kroz narodnooslobodilačku borbu, u kući Velana u Buraju zavladala bi tišina zbog bakinih patnji. Znali su svi da se baka spremala na Golgotu, odjevena u crno, boju s kojom se sljubila i koju nije nikad napustila.
Godinu dana kasnije, negdje pri kraju 1944. sin Bruno, tijekom igre s vršnjacima ranjen je u glavu metkom iz pištolja: preživio je ranjavanje, ali dio tijela ostao je paraliziran.
Šepao je i jedna mu je ruka oduzeta: nedugo nakon svršetka rata (kratko je radio kao poštar u Pazinu) otišao je u Italiju, smjestio se u izbjegličkom logoru kod mjesta Tortona iznad Genove, i čekao da mu talijanska država dodijeli invalidsku mirovinu.
Jednog dana, početkom pedesetih godina nastradao je u prometnom udesu dok se vozio na Vespi prijatelja i pokopan je u Tortoni. Otac je rođen u prosincu 1935. godine, sedmi u nizu nakon Marije, Guida, Sergia, Nerine, Bruna i Maria.
Rat je teško osakatio obitelj, besmisleno je razmišljati o tome što bi bilo od Velana iz Buraja (nadimak im je bio Kevići) da su svi ostali na okupu. Djed Giovanni i stričevi Guido i Sergio nisu bili partizani, nastradali su tijekom krvave odmazde Nijemaca. Uhićeni su kod sela Mečari gdje je djed imao rodbinu, odvedeni su u Pazin i strijeljani s grupom od četrdesetak Pazinjana u dvorištu kuće imućne obitelji Runco. Njihova su tijela bačena u rupu pale bombe.
Baka Marija, uz pratnju mlađe kćerke Nerine, prepoznala je tijelo muža i sina Guida, Sergia nije uspjela pronaći pa se on nalazi u zajedničkoj grobnici na najdonjem polju pazinskog groblja, desno od stepeništa. Jedno popodne prošetao sam se Pazinom s tetom Nerinom.
Pokazala mi je put do gubilišta grupe osuđenika.
“Sergio je pokušao pobjeći, skrenuo je s još jednim Pazinjanom u sporednu ulicu: pao je pokošen rafalom mitraljeza. Drug se spasio, uspio se uvući u uski prozorčić podruma i sakrio se u jednu bačvu” pričala mi je teta. Rekla mi je i ime preživjelog osuđenika koji se nakon rata nastanio u Puli, ali kako to obično biva nisam zabilježio ime i prezime, a teta je iste godine preminula uslijed komplikacija s gripom.
Odrastao sam s partizanskim filmovima, ali ono što je doživjela moja obitelj nije fikcija. Marijina tragedija uklesana je vječno u istarski kamen. Nisam odrastao u klimi mržnje, preživjeli članovi obitelji prihvatili su zlu sudbinu kao što moreplovac pamti imena stradalih drugova u strašnoj oluji.
Za potpredsjednice Kluba žena izabrane su Sandra Ćakić Kuhar i Federika Mohorović Čekada, za članice predsjedništva Elena Puh Belci, Tajana Masovčić, Ilari Miani Dežić, Valentina Buršić i Nela Medakov, a za tajnicu Kluba žena izabrana je Katia Šaina
Dopo che in cità ga comincià circolar la vose falsa he a Pola sarìa sucessi due episodi de strupro per man dei lavoradori asiatici, gavemo scoperto che sto anno imigrati no i se ga macià de un singolo reato. Gnanche uno! Dita altrimenti, el contributo dei muli de l'India, del Bangladesh, del Nepal e dele Filipine al tasso de criminalità de Pola xe uguale a zero * Come tute le robe nela vita, la parola magica xe “misura”. Con la “misura” el velen diventa medicina. In questo modo “l’altro”, el diferente, no ‘l xe una minacia, ma una richessa: una imigrazion fata come che se devi la ne pol far solo diventar persone migliori
"Kroz sve godine radnog iskustva u auto-kućama, vidjeli smo gdje i kako bismo htjeli poboljšati prodaju rabljenih vozila, s jednim ciljem: da svako vozilo, bez obzira radilo se o luksuznom ili standardnom automobilu , bude cjenovno povoljnije i kvalitetnije od ostatka tržišta. To će biti vidljivo već i po našim oglasima", ističu braća Roberto i Kevin
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
