U pulskoj pekari nastaje posebna uskrsna pinca - po staroj recepturi, jednostavna i bez puno filozofije

U pulskom Valdebeku, prigradskom naselju, nalazi se pekara Kolijevka kruha – mjesto koje u ovo predblagdansko vrijeme privlači veliku pažnju zbog jednog od svojih iznimnih proizvoda - uskrsne pince.
Kako nam kaže Neven Đomlija, vlasnik trgovine i pekare, koju vodi sa suprugom Ivanom, u posao su se upustili 2020. godine sa željom da Puležanima ponude pekarske proizvode napravljene baš onako kako ih rade za sebe.

Ono što izdvaja njihove proizvode jest proizvodnja s kiselim tijestom – dakle bez upotrebe kvasca. Rezultat je bio fascinantan, njihovi su proizvodi brzo prepoznati te se stvorio stalni krug vjernih kupaca koji se svakodnevno širi.

Mi smo se u Kolijevku kruha uputili s ciljem da vidimo kako nastaje uskrsna pinca – delicija koja se ovih dana nađe na gotovo svakom stolu, a neodoljivo odiše mirisom prošlosti i budi nostalgiju kojoj je teško odoljeti.

Kroz postupak nas je proveo Neven, detaljno opisujući cijeli proces proizvodnje koji je, zahvaljujući uhodanim postupcima, doveo do finalnog proizvoda, ugodnog oku i iznimno primamljivog mirisa.

Neposredno prije pečenja

Završno premazivanje

Da, kušali smo i mi pincu – bogatog okusa, koja nepce navodi da posegne za sljedećim komadom i prije nego što je prethodni 'nestao'.

"Mi pince za Uskrs radimo po jednoj staroj recepturi, jednostavno, bez puno filozofije", veli nam Neven dok sprema pince za pečenje.

– Baza nam je integralni starter, maslac, mlijeko, dodamo i Latusovo mlijeko, jaja, rum, grožđice i još neke sastojke. Proces izrade naše pince zapravo je isti kao i kod kruha. Prvi dan radi se starter, drugi dan zamjes, a treći dan se peče.

To je zapravo cijeli proces izrade naše pince – isto kao i kod kruha. Zato je lakša za probavu, jer se radi onako kako priroda zahtijeva. Nema ubrzavanja, kako to neki rade, kada cijeli postupak traje samo tri sata, kaže Neven.

Temperatura unutar pince redovito se kontrolira

Ističe da se drže tih pravila te da kod njih nema natjecanja u količinama, već naglašavaju važnost pravih vrijednosti u proizvodnom procesu.

Na naš upit koliko je pinca iz Kolijevke kruha nalik onoj tradicionalnoj istarskoj, Neven nudi iskren odgovor – kaže da ne zna.

– Koliko sam vidio, pince se razlikuju od doma do doma, od obitelji do obitelji, pa je teško reći koja je ta „prava“ stara tradicijska pinca. Sastojci su otprilike slični, ali nisu se radile na ovakav način kao kod nas, jer sigurno nisu radili s integralnim starterom. Znam samo da su pince koje su nekada radile žene po selima u Istri drugi dan bile dosta tvrde, jake i nabijene. Kod nas to nije tako – mi smo je napravili malo drugačije. Zato mi je teško raditi usporedbu s pincama kakve su bile nekad, kaže Neven.

Na naše sljedeće pitanje o usporedbi okusa s drugim pincama, Neven naglašava da razlika postoji. Ističe da je njihova pinca nešto bogatija rumom, aromatičnija i s grožđicama, napravljena onako kako se njima sviđalo i odgovaralo. Iz iskustva kaže da se jako sviđa i kupcima.

Suvišno je reći da je pred Uskrs pinca vrlo tražena. Neven kaže da je ljudi unaprijed naručuju - "Pogotovo za petak i subotu prije Uskrsa".

Ističe i važnost tima od pet osoba koje rade u pekari, bez kojih ovakva kvaliteta proizvoda ne bi bila moguća – Layla, Koni, Dario i Csaba te troje zaposlenih u trgovini - Edina, Kika i Ivana.

– Naravno da su pince sada najaktualnije, ali radimo i dosta drugih svakodnevnih proizvoda. Imamo osam ili devet vrsta različitih kruhova. Radimo croissante, pite, focaccie, brioše i još neke proizvode te uvijek razmišljamo o novitetima. Planiramo raditi i sendviče s focacciom, ali s kvalitetnijim sastojcima. Također ćemo početi raditi vlastitu kremu od prave vanilije. Gledamo da sve bude što više domaće i da ne kupujemo gotove stvari, kaže.

Ekipa iz trgovine

...i oni iz pekare

Za kraj, Neven opisuje kako je došlo do toga da svoje pekarske proizvode stvaraju od kiselog tijesta – nečega što je kod nas još uvijek relativno rijetko, ali u susjednim zemljama uobičajeno.

– Cijeli život smo jeli kruh i često se javljala nadutost i loš osjećaj u želucu nakon industrijskog kruha. Počeli smo istraživati na internetu i vidjeli da postoji kruh od kiselog tijesta. To nam je bio prvi susret s tim. Počeli smo učiti, istraživati i kod kuće raditi startere.

Nakon nekog vremena uspjeli smo ispeći i prvi kruh. Išli smo i na jedan tečaj na Veleučilištu u Čakovcu kod čovjeka koji je držao radionicu, teoriju i praktični dio vezano za pripremanje raženog kruha od kiselog tijesta. Tamo smo malo učili i eksperimentirali. Kupili smo i jednu knjigu slovenske autorice koja se bavi kiselim tijestom.

Otvorio nam se potpuno novi svijet – sporiji, prirodniji i kvalitetniji način proizvodnje kruha. Počeli smo kod kuće peći kruh gotovo svaki dan. Mirisalo je fantastično, otkriva nam Neven.

Pinca radi koje se isplati doći