U četvrtak u 18 sati u Gradskoj knjižnici Pula Goran Blažević predstavit će svoju drugu knjigu – Karavana.
Knjiga opisuje ekspediciju od 25 dana kroz 650 kilometara pustinje Rub Al Khali u Saudijskoj Arabiji na kojoj je Blažević sudjelovao 2019.
Blažević je jedan od prvih stranih državljana koji je ušao u Saudijsku Arabiju od otvaranja
U proteklih deset godina Blažević je privukao pažnju javnosti promocijom usporenog načina putovanja - pješice i biciklom. Autor je dviju knjiga i dobitnik nekoliko putničkih nagrada i priznanja.
Ovaj „spori“ putnik, kako sam sebe opisuje, jedan je od prvih stranaca koji su ušli Saudijsku Arabiju otkad je 2020. otvorena za strane državljane. Naime do te godine država je bila zatvorena za strance osim hodočasnika muslimanske vjeroispovijesti i manjeg dijela stranih državljana uz poslovne vize.
To se promijenilo reformatorskim projektom saudijskog prestolonasljednika pod nazivom „Vision 2030“ koji za cilj ima smanjenje financijske ovisnosti Saudijske Arabije o nafti, te modernizaciju i otvaranje turizmu.
Najveća karavana koja je ikada prošla pustinjom Rub Al Khali
Ekspediciju imena „Rakayib“ (u prijevodu „karavana deva“) organizirala je saudijska kraljevska obitelj.
-Dobio sam priliku postati jedan od osamdesetak pustolova, između nekoliko tisuća prijavljenih kandidata iz čitavog svijeta, koji su činili dio te nevjerojatne priče. Cilj ekspedicije bio je stvoriti najveću karavanu deva koja je ikad prošla tom pustinjom. Kako smo mi ušli 2019., odnosno godinu dana prije početka izdavanja turističkih viza, cijela priča bila je još zanimljivija, kazao je Blažević.
Blažević: Najizazovniji dio priče bio je naučiti jahati devu, a najteži – nesnosna žeđ
Pustinja Rub Al Khali među najvećim je pustinjama svijeta, smještena na jugu Arapskog poluotoka i u potpunosti nenastanjena. U povijesti su samo tri ekspedicije prošle tu pustinju, a posljednja je bila početkom 50-ih godina.
-Tijekom te pustolovine najteži dio bio je naučiti jahati devu za što smo imali samo dva dana. Jednom kad smo napustili edukacijski kamp jedina prilika za izlaz bila je doći do kraja pustinje, odnosno do sela Jabrin koje se smatra sjevernim vratima pustinje Rub Al Khali. Svakim danom karavana je bivala sve manja. Ljudi su se svakodnevno ozljeđivali ili odustajali zbog velikog napora koji je bio potreban da bi se došlo do cilja. Evakuacije su se odvijale helikopterom jer je to jedini i najbrži način da se stigne do civilizacije."
Tijekom tih 25 dana Blažević se suočio sa surovošću pustinje. Visoke temperature, pustinjske oluje i prljavština postale su njegova svakodnevica. Zbog logističkih pogreška osjetio je, kaže, što znači glad, a najteže mu je bilo kad su tri dana svi sudionici karavane dobivali jako malu količinu vode.
-Žeđ koju sam osjetio u pustinji najteži je izazov s kojim sam se suočio nakon više od deset godina putovanja. Dobivali smo litru vode dnevno što je premalo kad se sagledaju uvjeti koji vladaju u tom praznom prostoru, kazao je Blažević.
Po povratku Blažević je odlučio svoje dojmove sabrati u knjizi „Karavana, ekspedicija kroz pustinju Rub Al Khali."
