Valter Šarić gradi prvi hostel u Vodnjanu: "Boja fasade mora biti zemljana - 'rossa veneziana'!"

Poznati vodnjanski ekonomist, maslinar i znanstvenik Valter Šarić u starogradskoj jezgri Vodnjana upravo obnavlja trokatnicu staru barem 400 godina.

U tako nešto se, kaže nam, upustio prije tri godine iz velike ljubavi prema gradu u kojem živi i s namjerom da na Zagrebačkom trgu otvori prvi vodnjanski hostel, radnog naziva "Forno Grande".

Nekadašnji dom vodnjanskih gradonačelnika

To je ujedno i ime stare ulice prepune kamenih kuća, u kojoj je smješteno ovo velebno zdanje, a koja je kroz povijest bila od iznimne važnosti. U njoj su se, naime, nalazile brojne obrtničke radnje i domovi nekadašnjih vodnjanskih gradonačelnika.

Bez obzira na to, posljednjih 80 godina, kuća je zjapila prazna i ruševna. Posljednji vlasnik bio je talijanski državljanin koji se ipak nije odlučio na obnovu, a Šarić objekt od njega kupuje 2013. godine te na ovom mjestu zatječe tek jednu ogromnu rupu.

Inače, Valter Šarić samo je prvih nekoliko godina života proveo u Puli, da bi zatim sve do danas bio Vodnjanac, dok vodnjanski korijeni njegove supruge sežu sve do 16. stoljeća.

Projekt vrijedan četiri milijuna kuna

Dosad su ovdje odrađeni brojni zahvati, no cjelokupni će projekt, vrijedan barem četiri milijuna kuna, biti dovršen tek za nekoliko godina. Tada će Vodnjan dobiti prvi hostel sa šest soba i 16 ležajeva.

- Vodnjan je lijep grad. Nadamo se i da će krenuti ciklus uređivanja stare jezgre koja ima ogromnu povijesnu vrijednost. Kuća koju sam kupio je na interesantnoj poziciji, iako je bila u ruševinama.

Susjedna zgrada s južne strane bila je doslovce pred rušenjem pa je Grad Vodnjan sanirao zid te kuće i onda sam tek započeo rekonstrukciju što je, prije svega, uključivalo ozbiljnu statiku.

Građevina se morala učvrstiti i za to je bilo potrebno oko 16 tona željeza za devet pilona koji idu od prizemlja do vrha. Radili smo temeljnu ploču i tri međukatne konstrukcije s dva reda betonskog željeza.

Uređen je ulaz na javni put, drveni krov i pregradni zidovi. Riješili smo upravo sve priključke, a svugdje gdje je to bilo moguće pritom smo sačuvali stari kamen i cigle, objašnjava nam umirovljeni poduzetnik Šarić.

Riječ je o površini od 220 četvornih metara. Na svakom će katu biti dvije sobe i jedno kupatilo, a jedan sanitarni čvor nalazit će se i u prizemlju. Za taj dio predviđen je i prostor za recepciju i doručak.

Uskoro radovi na fasadi i vanjskoj stolariji

Čitav proces traje dugo zato što se mnogo radova vrši isključivo ručno. Ruševne zidove bilo je nužno vrlo oprezno srušiti kako bi uopće mogla započeti obnova.

- Sad skupljam stari namještaj jer bih volio da interijer bude u potpunosti starinski, s prepoznatljivim vodnjanskim štihom, čak i kupaonice. Trenutno sam u komunikaciji s Konzervatorskim odjelom u Puli jer želim da i fasada bude izvedena prema svim regulama. Boja mora biti zemljana odnosno rossa veneziana. Također, potrebno je ugraditi i vanjsku stolariju jer ništa ne smije biti plastično. Sve je to sad strašno poskupjelo, ali tu smo gdje smo, kazao je Šarić.

Veliki problem prometovanje povijesnom jezgrom

No, to nije jedini problem za budući hostel. Naime, ova je ulica prometna iako izrazito uska, zbog čega se nerijetko događaju situacije u kojima visoka vozila oštećuju zgrade.

Svojevrsnu havariju doživio je i ovaj balkon. Prije godinu i pol udario ga je vozač kamiona te je pao u trenutku kad je ispred kuće prolazila susjeda s djetetom. Radi se o balkonu teškom 300 kilograma.

Osim što je moglo doći do velike tragedije, događaj je uništio balkon, a rekonstrukcija je Šarića stajala 30.000 kuna. Počinitelj nije nađen, a o događaju su obaviještene sve nadležne službe, iako je sličnih situacija bilo i nakon toga.

Prije tjedan dana jedan je kamion zagrebao fasadu i oštetio podest iznad vrata i pritom uništio povijesni crni venecijanski broj kuće.

Ostao je samo crveni koji je, doduše, još rjeđi te se nalazi na samo tri stare vodnjanske kuće u centru Trgovačke ulice. Venecija je, naime, crvene brojeve počela postavljati početkom 13. stoljeća, a u Vodnjanu se s tim krenulo kasnije.

Nakon crvenih, uslijedilo je postavljene crnih. Vodnjan je, nažalost, danas siromašniji za jednu takvu oznaku.

- Pokušavam dogovoriti s Gradom Vodnjanom postavljanje visinske šipke kako kamioni ne bi mogli prolaziti, a po uzoru na Perugiu. Toplo se nadam da će taj problem biti riješen. Ne mogu nam kamioni visine tri metra prolaziti povijesnom jezgrom, niti ja želim odgovarati kao vlasnik zgrade za ikakvu eventualnu nesreću. Prometnu policiju zvao sam nakon svakog incidenta i imam svu korespondenciju s Gradom jer želim biti siguran da sam poduzeo sve što je bilo u mojoj moći, zaključio je Valter Šarić, budući vlasnik prvog vodnjanskog hostela "Forno Grande".