(VIDEO) Mario Hauser: Oduvijek sam bio fasciniran mozaicima, odrastao sam gledajući mozaik kažnjavanja Dirke

U kućici koju je godinama sam gradio, slagao kamen po kamen, izradio stolariju, postavljao pločice i struju; u Raklju, na mjestu koje kao da je dio raja, usred mirisne šume, s pogledom na more - glava obitelji Hauser s nama je podijelila tajnu izrade mozaika.

Ovo je zanatstvo, majstorluk

- Ma nisam ja nikakav umjetnik, prekida me u startu dok rukom prelazim preko prekrasnog stola na ulazu, komentirajući kako je to prava umjetnost. Mario Hauser, naime, sebe smatra zanatlijom.

Iako priznaje kako ima afinitet za štošta, a posebice za primijenjene umjetnosti, ipak smatra da je izrada mozaika  majstorluk, a ne čista umjetnost. Umjetnici su oni, kazuje, koji nešto samo nacrtaju, skiciraju pa daju to nekome izraditi. Ovo je rad.

Mozaikom se, ovaj po struci električar, ozbiljnije počeo baviti nakon umirovljenja, kada se preselio u Rakalj. Pokušavao je, veli, i u Puli, ali stan u centru nije za to nikad bio pogodan.

Ovdje si je napravio radionicu u koju stane cijeli njegov svijet, a majstorije koje je izradio u svakom su kutku kuće; mozaici su na ogledalima u kupaonici, ukrašavaju starinske škabeliće, na podu su umjesto tepiha, na njima se objeduje, ukrašavaju kuhinjske plohe, ali i mali bazenčić za unuke u dvorištu.

U razgovoru s Mariom i Nušom

- Oduvijek sam bio fasciniran mozaicima, odrastao sam u Puli, u starom gradu i prvi dodir s ovom rimskom umjetnošću bio mi je mozaik kažnjavanja Dirke. Stanovao sam blizu i često gledao u njega, bio sam naprosto fasciniran. Prije desetak godina počeo sam ozbiljnije proučavati literaturu, gledao razne mozaike, sam se educirao i krenuo s izradom prvih kockica, priča nam Hauser.

Inače, Kažnjavanje Dirke, jedan od najbolje sačuvanih rimskih podnih mozaika u Europi koji prekriva površinu od čak 65 kvadratnih metara. Nalazi se iza pulskog Zavoda za zapošljavanje, datira u 2. ili 3. stoljeće, a pronađen je nakon Drugog svjetskog rata, prilikom raščišćavanja ruševina prouzrokovanih savezničkim bombardiranjima Pule.

Ovaj je majstor, naime, poseban po tome što je jedan od rijetkih koji sam izrađuje kockice za izradu mozaika i cijeli proces je njegov, osoban - od same izrade kockica do konačnog oblikovanje ukrasnih motiva i stvaranja dekorativnih, ali i uporabnih predmeta ukrašenih ovom tehnikom.

Sam sve izrađuje

Priča nam kako izrađuje dvije vrste mozaičnih kockica: prve su one od gline koje sam peče. Prirodna glina, dodaje, dolazi u tri glavne boje; bijeloj, crvenoj i crnoj, a miješanjem se dobivaju različite nijanse.

- Druga varijanta su kockice koje izrađujem od bijelog cementa i onda ih nijansiram s pigmentima pa tako mogu biti u boji koju poželim, pojašnjava Hauser dodajući da cementne kockice dobiva na način da masu ulijeva u kalupe za štapiće i onda ih lomi kliještima, dok je za izradu onih od gline smislio doista inovativan način izrade pri kojem koristi mašinu za mljevenje mesa.

Kockice u peći za zube

U početku su mu, dok nije imao peć, kockice pekle keramičarke Jadranka Ostić i Marina Orlić, a onda je od prijatelja nabavio prvu peć. To je, smije se dok nam pokazuje, mala zubarska peć u kojoj su se zapravo pekli zubi!

No, s vremenom mu je došla premala jer mu je trebalo sve više kockica pa je nabavio pravu keramičarsku peć.

Kada smo kod količine kockica, pitamo ga koliko je ih, recimo, potrebno da bi se izradio stol na kojem kušamo domaću rakiju s korijenom encijana. Meni je, priznat ću čitateljima, bila malo pregorka, ali uz sušeni pomikaki Marije Hauser i takva je legla.

- Jedan decimetar 100, jedan dužni metar 1.000, a... oko 11 tisuća kockica zbrojio nam je na brzinu ovaj majstor dodajući da mu za ovakav stol treba oko mjesec dana čistog rada, nakon što izradi sav materijal. Odmah jasno naglašava kako je prilikom izrade mozaika jako važna matematika.

Stol kao umjetnost

Treba znati, veli, izračunati koliko kockica kojih boja će vam trebati.

Koncentracija i mirna ruka

- Kod klasičnog rimskog mozaika kakvog ja izrađujem, najbitnija je geometrija. Treba ti šestar, lenjir i trokut. Odabereš uzorke koje želiš, naslikaš ih na kartonu, izrežeš pa kombiniraš. Ali, unaprijed treba znati izračunati sve. Onda naslikaš što želiš, prebaciš to na podlogu i tek onda kreće mukotrpan rad, veli Hauser dodajući da se mozaik može slagati najviše po nekoliko sati u komadu jer je za to potrebna velika koncentracija i mirna ruka.

- Evo, ja sam po prirodi živčan, no dok radim mozaik uopće ne osjećam napetost. Jedna po jedna kockica, strpljivo, polako... mozaik polako raste i otkriva svoju ljepotu, veli Mario, dodajući kako mozaike najčešće krase tradicionalni ornamenti poput meandra, životinja, lađa i mora, ali i povijesne parole i poruke na latinskom, ali i na glagoljici.

Na pitanje prodaje li svoje radove i koliko bi uopće oni koštali s obzirom na vrijeme i mukotrpan rad koji je u njih uložen, Hauser navodi da ne radi za prodaju, tek za prijatelje.

Kockica po kockica

- Ovo mi je gušt, da znam da moram nešto završiti za prodaju, to bi postalo opterećenje. Na kraju krajeva, sve sam stariji i ne mogu raditi kao prije, veli Hauser dodajući kako bi volio nekom svoje znanje ipak prenijeti, da se ne izgubi. Sinovi Stjepan i Miron imaju svoje ljubavi - glazbu, pa kao jedina uzdanica ostaje kćer Nuša. 

Ona se pak na ove riječi smije i pred nama svečano obećaje da će si dati truda i naučiti, iako joj matematika i geometrija nikada nisu pretjerano išle. Ide li onda i njoj glazba, pitamo Nušu, inače kustosicu zaduženu za djelatnosti Centra za nematerijalnu kulturu Istre.

Glazba spaja cijelu obitelj

- Kako da ne, i ja sam završila glazbenu školu, kao i svi, i sviram klavir. To je bila škola koja je kod nas bila glavna škola, veli Nuša dodajući da je glazba u njihovoj kući uvijek bila okosnica oko koje se okupljalo.

- Muzika je ta koja nas i dalje okuplja. Kad se skupimo u Raklju, uvijek pjevamo. Zapravo oduvijek je bilo tako, od djetinjstva su naši rođendani bili kao mali koncerti, priča nam, dodajući kako smatra da je to oduvijek bio njihov izbor, iako je jasno da svi imaju afiniteta prema tome.

- U Prvomajskoj gdje smo živjeli, naša je kuća uvijek bila kao autobusna stanica, uvijek otvorena za likovnjake, muzičare... tu se uvijek sviralo, pjevalo, raspravljalo o umjetnosti. Kada odrastate u takvom ambijentu sasvim je normalno da kao dijete pohađate glazbeni vrtić pa glazbenu školu i da je glazba velik dio vašeg života, zaključuje Nuša, glazbenica, kustostica, a možda i buduća mozaičarka.

Pogledajte video u kojem Hauser objašnjava kako se izrađuje mozaik