Iako smo stanovnike, mogao bih reći, pomalo žalili kada smo došli, vidjevši loše uvjete u kojima većina živi, vraćajući se nakon dvadeset dana u našu potrošačku džunglu shvatili smo da njih ostavljamo u jednom zapravo bezbrižnom, a ne siromašnom svijetu, priča nam Landeka kojeg je otok naprosto oduševio * Velika je razlika između naša dva svijeta. Želeći doznati nešto o njihovom standardu pitali smo mještane kolike su im plaće, na što su nas oni upitali "A što je to plaća?"
Iako smo stanovnike, mogao bih reći, pomalo žalili kada smo došli, vidjevši loše uvjete u kojima većina živi, vraćajući se nakon dvadeset dana u našu potrošačku džunglu shvatili smo da njih ostavljamo u jednom zapravo bezbrižnom, a ne siromašnom svijetu, priča nam Landeka kojeg je otok naprosto oduševio * Velika je razlika između naša dva svijeta. Želeći doznati nešto o njihovom standardu pitali smo mještane kolike su im plaće, na što su nas oni upitali "A što je to plaća?"
Nediljko Landeka iz Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Istarske županije, koji se već tri desetljeća bavi proučavanjem kukaca, sudjelovao je u ekspediciji na Madagaskar - četvrtom najvećem otoku na svijetu, poznatom po svojoj fascinantnoj bioraznolikosti, a prosječnom čitatelju vjerojatno po lemurima i Baobabu.
Landeka je bio član međunarodnog tima u organizaciji biološkog odsjeka zagrebačkog Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, a čiji je cilj bio upoznati i katalogizirati kukce i paučnjake koje tamo otkriju. Naime, obzirom na geološku povijest ovog otoka i njegovu izoliranost od kopna, gotovo 90 posto biljaka i životinja su endemske, dakle postoje samo ovdje, a velika većina nije proučena, pa ni zapisana.
Stoga će ekspedicija rezultirati stručnim radovima, a za naše je čitatelje Landeka podijelio zanimljivosti s ove otočne države u Indijskom oceanu.
Voditelji putovanja našem su sugovorniku bili profesori s PMF-a prof. dr. Mladen Kučinić i doc. dr. Josip Skejo, a uz našeg Puležana na putu su bili i stručnjaci iz Slovenije, Srbije i Kazahstana.
Samo je putovanje, kako doznajemo, trajalo tri tjedna u kojih su prošli 2.600 kilometara duž otoka. Nisu, navodi nam sugovornik, obilazili gradove i turističke resorte već se držali divljine prirode te vrijeme provodili u brojnim parkovima prirode i nacionalnim parkovima.
Kako navodi, Madagaskar je svijet za sebe, na kojem se mogu na jednom mjestu pronaći svi krajolici; od prašuma, preko pustinja i pampa pa sve do visokih planina pod snijegom do pješčanih plaža i koraljnih grebena. Godina se dijeli na dva godišnja doba, suho i razdoblje monsuna, a oni su otok obilazili na kraju sušnog razdoblja, i iz razloga da budu manje izloženi malariji koja ovdje i dalje hara.
- Unatoč tome što otok bilježi jaku devastaciju šuma, a od 50-tih prošlog stoljeća do 2000-te izgubljeno je oko 50 posto šuma ovdje je flora i fauna naprosto nevjerojatno bogata, a svaka životinja koju pogledate, svaka biljka, svaki cvijet jedinstven na svijetu, navodi Landeka.
Dodaje da se dijelovi otoka sada pokušavaju pošumljavati to se, dodaje, čini neautohtonim eukaliptusom.
Priča nam kako na otoku živi 30-ak milijuna stanovnika (ne zna se točan broj) koji su podijeljeni u 20-ak plemena, od kojih su dominantni takozvani Merini.
- Ljudi su to koji žive u jako skromnim uvjetima, iz naše pozicije rekli bismo u bijedi. Kuće su im improvizirane barake od dasaka, nema klasične gradnje, nemaju vodovoda, ceste su u katastrofalnom stanju, a struja - tamo gdje je ima - nestaje satima. Unatoč tome nisu nesretni, zadovoljni su svojim životima i s onim što imaju. Oni su iznimno ljubazni, srdačni, vesele naravi i uvijek spremni pomoći. Ljudi su to koji u polju rade pjevajući, ležerni, ništa im nije teško ni muka, veli Landeka.
Na otoku dakle ne postoji vodovod pa se voda puni na javnim špinama i posvuda prenosi u cisternama i žutim kanisterima koji su posvuda naslagani, a Landeka veli da je stanovništvo, unatoč ovom problemu iznimno uredno i čisto jer stalno pere i suši odjeću uz rijeke.
Tri četvrtine stanovništva Madagaskara se bavi poljoprivredom, a kultura koje prevladava je riža. Uzgoj se odvija tradicionalni način, traktori su jako rijetki, a osnovni alat predstavlja uski ušov kojim se obavi kopanje, a utabavanje terena obave zebui. U ovo vrijeme je priprema terena uglavnom gotova, čeka se kiša koja puni terasaste površine.
No, naglašava naš sugovornik, broj stanovnika na Madagaskaru se povećava za oko tri posto godišnje tako da će uskoro ovakav pristup poljoprivredi biti nedostatan.
Na pitanje kako su se sporazumijevali navodi da velik dio, budući da su bili francuska kolonija, nešto priča francuski, malo znaju i engleski, a inače pričaju svojim malgaškim jezikom, koji je uz francuski službeni jezik ove otočne države.
Razgovarajući o životinjama Landeka napominje da je otok zanimljiv po tome što na njemu nema - kao u drugim prašumama - otrovnih zmija, a nema ni velikih mesoždera pa je otok, odnosno njegova priroda jako sigurna. Među najvećim grabežljivcima je vrsta divlje mačke koja je veličine osrednjeg psa.
- Nekoliko je potencijalnih opasnosti; malarija u vrijeme monsuna, bjesnoća koju mogu prenijeti brojni psi lutalice, a najopasnije je zapravo u gradovima i to zbog salmonele i drugih bolesti koje se prenose u lošim higijenskim uvjetima.
Čista pitka voda ne postoji, hrana se prodaje posvuda na otvorenom, a higijenski uvjeti nisu na visini pa je velika vjerojatnost da će se prosječni Europljanin koji ovdje stigne razboljeti. Zato smo se mi držali danih uputa; pili samo flaširanu vodu, konzumirali isključivo voće i povrće koja smo mogli sami oguliti i izbjegavali jesti na mjestima na kojima nismo bili sto posto sigurni. Unatoč tome, ni nas probavne tegobe nisu zaobišle, veli naš sugovornik.
Pokazujući nam fotografije životinja vidimo govedo zebu (s grbom) koje lokalni ljudi i dalje koriste za obradu zemlje i vuču kola, posebnu madagaskarsku vrstu kokoške na visokim nogama, a posebno je simpatična životinja lemur.
Ovi su sisavci, navodi, iznimno simpatični i prijazni i predstavljaju zaštitni znak otoka.
Osim riže na Madagaskaru uzgajaju i šećernu trsku od koje rade nacionalno piće - rum sa đumbirom koji navodno štiti od malerije. Stoga su ga, smije se naš sugovornik, i članovi ekspedicije konzumirali u velikim količinama, dok od voća imaju banane koje su manje i puno boljeg okusa nego ove u našim trgovinama, plodove nacionalnog stabla baobaba, a često uz ceste nude i voćke koje sliče našim armulinama, priča nam Landeka.
Otok su, priča nam dalje, prošli iznajmljenim kombijem i s lokalnim vozačem, no kako su ceste iznimno loše prosječna brzina koju su se kretali bila je tek 30-40 kilometara na sat. Stoga su velik dio puta proveli u vozilu.
- Samo putovanje otokom u kombiju bilo je iznimno zanimljivo. Mještani uz prometnice i bijele putove prodaju svašta, od voća do mesa, sve na improviziranim štandovima ili nude iz ruku, a djeca, koja su fascinirana bijelcima, trče oko vozila i traže darove. U početku nam je bilo žao jer smo mislili da je to zato jer su iznimno siromašni, no tijekom puta shvatili smo da je to njima vid zabave, da smo mi njima atrakcija i veselila ih je svaka sitnica koju su dobili od nas, poput obične vrećice čipsa.
Poklone, u vidu naknade, traže i odrasli, a posebno su zanimljivi lokalci koji na cestama popravljaju rupe kako bi vozila mogla proći i onda traže zahvalu za tu uslugu, navodi Landeka.
Madagaskar je, prije francuske kolonizacije, imao svoju dinastiju, a posebno su poznate tri crne kraljice, od kojih je posljednja madagaskarska kraljica Ranavalona III. Njihova je vladavina bila iznimno okrutna pa postoje priča da su kraljice pogubile gotovo pola stanovništva, najčešće jer su prelazili na kršćanstvo ili se nisu slagali s vladavinom.
Inače, kako dodaje Landeka, ropstvo je ovdje ukinuto tek za francuske vlasti. Kao jednu od zanimljivosti Landeka nam prepričava i odlazak na misu.
Crkvenim svečanostima na otoku prisustvuje iznimno velik broj ljudi, a tijekom cijele mise se pjeva i pleše, iako se radi o katolicima. Inače, dodaje, župnik u tom dijelu otoka gdje su oni bili na misi je Slovenac koji je, osim provizorne crkve, ovdje izgradio i cijelo naselje u kojem sada žive mještani i beskućnici sa cijelog područja.
Zanimljivo je da dio djece pohađa škole, i to već od treće godine, no ima puno onih koje školstvo nije ni dotaklo.
- Velika je razlika između naša dva svijeta. Primjerice, želeći doznati nešto o njihovom standardu pitali smo ih kolike su im plaće, na što su nas oni upitali "A što je to plaća?".
Većina ljudi tamo radi na poljima, pomažu kao nadničari u radovima i što dobiju na ruke dobiju. Koliko smo shvatili da bi preživjeli mjesec potrebno im je između 100 i 200 eura. Inače, cijene su za naše prilike iznimno povoljne pa se moderni turistički bungalov može iznajmiti za oko pet eura na noć, a po toj cijene možete večerati i jastoga, navodi naš sugovornik.
Od zanimljivih životinja pokazuje nam i fotografije ogromnog pauka, veličine ruke koji nije otrovan, plete ogromne mreže, a jedan je od rijetkih paukova koji se jede.
- Sve je na ovom otoku jedinstveno, unikatno; od žaba, gekona, zmija (ovdje živi najmanja zmija na svijetu), kameleona, do raznih kukaca.
Posebno me se dojmilo kada smo vidjeli svadbeni let termita i što sam uspio snimiti kako mužjaci odbacuju krila kada nađu ženku. To se dogodilo upravo u jednom luksuznom resortu kojeg smo posjetili i gazdi restorana nije bilo jasno kako su nam svi ti kukci koji su opsjedali naš stol zanimljivi. Njega su, naravno, ljutili.
Landeka je bio i na farmi krokodila. Ovdje, priča nam, živi posebna podvrsta nilskog krokodila. Životinje se na farmama uzgajaju do četvrte godine, a onda koriste radi kože i mesa. Na pitanje je li ga probao Landeka dodaje da ima okus po jeguljama.
Kao stručnjaka za kukce i pčelara zainteresirale su ga posebno dvije stvari; crna udovica koja je slična našoj, no crvenu točku ima na zatku, dok na tijelu ima bijele točke te autohtona endemska medonosna pčela jednobojka.
One nemaju košnice kao kod nas već saće rade direktno na daskama od kojih im ljudi rade nastambe, a interesantno je da je iznimno miroljubiva i ne bode, a med prave od brojnog cvijeća na otoku, uključujući i baobab.
Na kraju Landeka sumira putovanje riječima da je Madagaskar svijet za sebe, pun prekrasnih krajolika i divnih ljudi.
- Iako smo stanovnike, mogao bih reći, pomalo žalili kada smo došli, vidjevši uvjete u kojima većina živi, vraćajući se nakon dvadeset dana u našu potrošačku džunglu shvatili smo da njih ostavljaju u jednom zapravo bezbrižnom, a ne siromašnom svijetu, navodi Landeka dodajući ipak da se i tamo društvo mijenja. te to obrazlaže;
- Prvo mora se mijenjati jer primitivna poljoprivreda više ne može prehraniti pučanstvo koje stalno raste, a drugo jer i na otok dolaze moderni francuski supermarketi. Za sada su oni većini lokalnog stanovništva preskupi, no draže njihovu maštu i sve veći broj ljudi odlazi u gradove kako bi pronašao posao, zaradio i mogao su kupiti neke stvari koje do sada nisu mogli. A možda im nisu ni bile nužne.
I tako, malo po malo, i madagaskarsko društvo polako postaje bogatije, ali i potrošačko.
Na kraju donosimo i nekoliko zanimljivosti o Madagaskaru:
Malagaška valuta naziva se ariary (simbol: Ar, oznaka valute: MGA), a koristi se kao službeno sredstvo plaćanja na Madagaskaru. 1 euro vrijedi oko 5000 ariarija (točnije 4988 MGA).
Fady je malgaški pojam koji označava tabue ili zabrane koje su povezane s vjerovanjima, običajima i kulturnim normama na Madagaskaru. Fady se može odnositi na određene radnje, riječi, hranu, mjesta ili ponašanja koja se smatraju svetima ili zabranjenima, često zbog tradicionalnih uvjerenja ili poštovanja prema predcima. Kršenje fadyja može se smatrati nepoštovanjem tradicije ili čak izazivanjem nesreće.
Evo nekoliko primjera fady tabua na Madagaskaru:
I još jedna zanimljivost.
Na Madagaskaru ima ma puno pasa lutalica koji su često organizirani u čopore, pogotovo noću.
Fenotipski madagaskarski psi sliče pretku basenjija iz Afrike. Profesor Kučinić je tako savjetovao oprez jer je pas jedna od životinjskih vrsta koja ubije najviše ljudi godišnje (više od 59 tisuća), većinom virusom bjesnoće.
Godina je 1985. i tada neprikosnoveni dobri dečko domaćeg rock'n'rolla Momčilo Bajagić Bajaga koncertom otvara diskoteku koju je, tri mjeseca ranije, negdje u vrijeme izlaska njegovog albuma "S druge strane jastuka", započela graditi Industrogradnja. Godinu dana kasnije, na isti datum, Atomsko sklonište održat će svoj posljednji koncert sa Đoserom za mikrofonom na istom mjestu...
Sutra na portalu pročitajte članak o nekadašnjoj Piramidi na Verudeli i natječaju Grada Vodnjana za korištenje javnih površina. Svoju kolumnu redovito objavljuje i Iva Tominović Matas
Iz udruge Proces poručili su kako se bore za prava marginaliziranih skupina te protiv „militarizacije koja normalizira nasilje i produbljuje podjele“, naglašavajući da društvo treba ulagati u solidarnost, obrazovanje i brigu. "Borimo se za društvo u kojem različitosti nisu prijetnja, već snaga. Za društvo bez straha, srama i nasilja", naglasili su
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
