(VIDEO) ZAPUŠTENA, OPASNA ŠKOLA U RIPENDI 96-godišnji Josip Kos: "U ovu sam školu ušao kao prvašić 1934. godine!"

Nekadašnja osnovna škola u Ripendi godinama propada, opasna jer je otvorena i nezaštićena. Za ovu zapuštenu, ali lijepu starinu labinski čelnici dugi niz godina jalovo najavljuju prenamjenu u pčelarski centar, no prije toga, u njenoj pozadini, uspjeli smo porazgovarati s čovjekom koji je u prvi razred ove škole krenuo 1934. godine!

Iznimno vitalnog, susretljivog 96-godišnjeg Josipa Kosa, duhovitog intelektualca impresivnog sjećanja, rođenog 10. studenog 1927. godine, prekidamo (u njegovoj kući smještenoj iza škole) u čitanju Tomizzinog "Boljeg života". Oživio nam je svijet kad je škola bila puna učenika. 

Njega ćemo u ovom slučaju pretpostaviti predsjedniku Pčelarske udruge Labin Darko Martinoviću i gradonačelniku Labina Valteru Glavičiću, koji nas uvjerava da će za sedam-osam mjeseci početi radovi na obnovi statike bivše škole, pa krovišta, a zatim i njena postupna prenamjena u pčelarski centar i pripadajući centar za apiterapiju (metodu liječenja ili poboljšanja zdravlja pčelinjim proizvodima), a koji bi, pak, trebali biti dovršeni za tri i pol godine.

Ipak, reći ćemo u uvodu da nam je gradonačelnik Labina Valter Glavičić jutros obećao da će gradske službe već danas stolarijom popuniti vrata i prozore zgrade škole. 

Sa 16 godina, Josip Kos je 1943. otišao u partizane, u 11. korpus 35 divizije. Bio je ranjen na Plitvičkim jezerima, zbog čega desnu ruku ne osjeća do danas, iako nam s lijevom vješto kuha kavu. Savez antifašističkih boraca Republike Hrvatske svojedobno mu je dodijelilo Povelju za izvanredne zasluge u razvijanju unapređivanju antifašizma u Hrvatskoj.

Našeg dragog sugovornika prekinuli smo u čitanju Tomizzinog "Boljeg života"

- U ovoj su školi za vrijeme Italije bila četiri razreda, dva na sjevernoj, dva na južnoj strani prizemlja, a gore su bila dva stana za učitelje i njihove obitelji. To je sve bilo krcato djece. To je bilo veselja, to su bile vježbe. Za gimnastiku smo išli na Zelenice , sad Zelenica više nema. To je sve bilo polje. Učili smo: "Giovinezza, giovinezza, primavera di bellezza! Della vita nell'asprezza, il tuo canto squilla e va, per Benito Mussolini, ea ea, allala". Kad su cure pjevale 'Mattutina tina tina', to je bilo tako lijepo. Igrali smo 'caffè' (kasnije generacije zvali su ovu igru 'trule kobile', zuccher(o) na caffè, ponegdje 'giogar a samer',  op. a). Kući smo govorili hrvatski, a u školi talijanski, govori nam dalje Josip Kos.

Cijeli je radni vijek gospodin Josip proveo u ratnoj mornarici, koja ga je za vrijeme akademije, na jedan semestar, poslala u Italiju, otkud još ima sačuvanu studentsku iskaznicu.

- U ovu su školu tada dolazila djeca iz svih zaseoka sve do Štrmca (izuzev Štrmca): Kosi, Verbanci, Knapići, Veselici, Vicani, Murati, Kranjci, svi su dolazili ovdje, sve do Gornjega Rapca. A danas u Knapićima nema skoro nikoga, u Veselici nema baš nikoga, u Liviti ima jedna familija, Vicani imao malo, Boljovići nema niko, Kosi nema niko, osim apartmana. Sve je to mrtvo. Ja sam podivljao ovdje sam, kaže nam Josip, kojega zovu Bepi Tocić. Posljednje je nadimak koji obitelj nosi još od pokojnog nona Jakova.

Zapušteni hodnik koji je povezivao dvije učionice

Naš je susretljivi sugovornik za vrijeme Italije bio Giuseppe Cossi.

Njegov otac, također Jakov, bio je rudar, a prije toga kao pomorac na brodovima 'Saturnia' i 'Neptunia'. I brat našeg sugovornika zvao se Jakov, poginuo je u partizanima. Josipova supruga, Varaždinka, pokojna je 27 godina. Jedna njihova kćerka živi u Splitu, druga u Zadru.

Jedna od dviju učionica

- Iznad dviju učionica bila su dva učiteljska suvremena stana. Učitelj Celestino Bussani iz Idrije, kojem je moja majka kuhala, prvi me odveo u kino u Labin, kod crkve. Tada još nije bilo sagrađeno ovo današnje labinsko kino. Ne mogu se sjetiti naslova, bio sam mali, ali bio je umjetnički, nijemi film, prisjeća se Josip. Na koncu nas je gostoljubivo pozvao da ga, ukoliko se ponovno budemo kretali ovim krajem, svakako ponovno posjetimo.

Stražnja strana bivše škole

Predsjednik udruge pčelara Labin Darko Martinović,  i sam aktivni pčelar (inače pukovnik u mirovini Hrvatske vojske i za rata jedan od vodećih ljudi 119. brigade) kaže nam da na Labinštini ima stotinjak pčelara s 3.800 pčelinjih zajednica, što čini četvrtinu zajednica u Istri.

- Elaborat statike je gotov, to je velika stvar. Ići će se prema europskim fondovima. Pokušavamo projekt realizirati zajedno s Istarskom županijom i Gradom Labinom, pčelarska udruga sama ne može to realizirati. Ne znam vrijednost cijelog projekta, ali radit će se o milijunskim svotama, kaže on i ističe: "Poanta je da se sačuva taj objekt, to je vrijedna starina koja treba biti na raspolaganju građanima. Po meni, bolje da se nije odredila neka druga namjena zgradi bivše škole. Nisu još konkretizirani svi sadržaji budućeg pčelarskog centra, ali će se bazirati na Gradskom pčelinjaku Labin, prvom pčelinjaku u Hrvatskoj". 

Gradonačelnik Labina Valter Glavičić, obnaša ovu funkciju od 2017. i te je godine, kako otkriva novinski arhiv, predložio prodaju ove zgrade, no taj je prijedlog povukao nakon žestoke rasprave i burne reakcije vijećnika Darka Martinovića, s nezavisne liste Silvana Vlačića.

Naime, još od 2009. godine traju pregovori Grada Labina i Pčelarske udruge Labin na zajedničkom projektu razvoja pčelarstva u čemu bi temeljnu ulogu imala stara škola u Ripendi.

Novac odnosno njegov manjak razlog je, veli labinski gradonačelnik, što se dosad nije realizirao pčelarski centar.

Podsjećamo Glavičića da je te 2017. kazao da "podržava pčelarsku udrugu, ali da je istina i da je ova zgrada jako propala i da tu treba brzo nešto učiniti jer predstavlja opasnost za ljude", no nismo baš dobili konkretan odgovor zašto posljednjih šest godina, do danas, zgrada nije zaštićena bar zatvaranjem vrata i prozora daskama.

Otvoreno...i opasno

- Gotov je statički projekt rekonstrukcije zgrade škole Ripenda, koju je učinio ovlašteni projektant, a kojim će se obnoviti svi zidovi i zamijeniti kompletno krovište. Time ćemo zaštititi zgradu. Uskoro će se osigurati proračunska sredstva za ovaj posao, nakon čega će se raspisati javna nabava. Nadam se da će statički radovi početi za sedam-osam mjeseci, kaže labinski gradonačelnik, dodajući da će se iza zgrade škole izgraditi dodatni objekt na istoj parceli, iza školske zgrade, u svrhu apiterapije i apiturizma. To je već projektirala arhitektica Marta Licul i taj smo projekt prijavili Interregu, prekograničnoj suradnji Slovenije i Hrvatske, a u suradnji smo i sa županijskim Odjelom za poljoprivredu.

Budući novi objekt za apiterapiju (liječenja ili poboljšanje zdravlja pčelinjim proizvodima), a koji se planira izgraditi iza škole, arhitektica Marta Licul koncipirala je kao četiri izmaknute saće. 

Evo tlocrta zgrade škole i tog budućeg objekta:

Evo i dijela dokumentacije projekta konstruktivne sanacije postojeće zgrade bivše škole (koja će prva uslijediti), projektanta dipl.ing.građ. Valtera Zulijanija: