VLADIMIR MIRO NAČINOVIĆ: Volio bi da se kupalištu vrati onaj stari sjaj i da bude čak za nijansu bolje, jer Puležani to zaslužuju

Povodom skorašnjeg početka radova na gradskom kupalištu Stoja koje su najavili iz Grada Pule kazavši da se inicijalne aktivnosti očekuju već prije početka ove turističke sezone, a da se s glavninom radova planira krenuti na jesen kako bi se prilikom izvođenja radova i drugih planiranih aktivnosti čim manje utjecalo na samo korištenje kupališta, ali i susjednog auto-kampa tijekom ljetnih mjeseci, razgovarali smo s legendom kupališta Stoja, Vladimirom Mirom Načinovićem, osobom koja je u svoje 73 godine starosti usko povezana s omiljenim gradskim kupalištem.

Naime, Načinović je od svoje najranije mladosti prisutan na kupalištu, jer je kao prvi spasilac na kupalištu radio njegov otac Ivan Nini Načinović, a razgovor smo vodili baš na 120 godišnjicu njegovog rođenja i to pored portreta na kojemu je ocrtan Vladimirov otac.

Prvi spasitelj u Puli

- S obzirom na to da je Grad još 1932. godine namjeravao izgraditi kupalište, odmah su planirali imati i osposobljeno osoblje u svim potrebnim segmentima, pa tako i za spasioca. U Puli onda nije postojala mogućnost za takvo osposobljavanje, pa su mog oca s obzirom na to da je onda Pula bila pod Italijom, poslali na osposobljavanje u Državni institut u Genovi gdje je nakon tri mjeseca postao generalno osposobljen za spašavanje na moru, kaže Načinović.

Vladimir Miro Načinović na molu kupališta

Nakon osposobljavanja za spasitelja, Ivan Nini Načinović je na kupalištu Stoja zaposlen 6. lipnja 1933. godine, tri godine prije dovršetka izgradnje kupališta, te je kao spasilac odradio 51 sezonu. Za cijelo to vrijeme, od utapanja je spasio čak 636 osoba.

Zadnju osobu spasio u dobi od 76 godina

"Pošto se tih početnih godina na kupalištima nalazilo jako puno loših i neiskusnih plivača, otac je znao dnevno spasiti od utapanja i po osam osoba što je bilo jako puno posla. Tijekom godina, posjetitelji su bivali sve bolji u plivanju, tako da nije bilo potrebe za puno intervencija.

Zanimljivo je da je posljednja osoba koju je spasio od utapanja bio Čeh, a otac je onda imao 76 godina. On je posebno bio ponosan na činjenicu da mu u cijeloj njegovoj spasilačkoj karijeri nitko nije iznesen iz mora prekriven s plahtom. Nije umrla niti jedna osoba, pa čak i one koje su u moru doživjele srčani udar, s ponosom naglašava Načinović o radu svog oca.

Vladimir je kao dijete na kupalištu vozio barku, što je za njega značilo i pomaganje ocu, kada je s barkom znao otići do oca spasitelja i osobe koja se utapa kako bi ih se lakše i brže zbrinulo te transportiralo do obale.

Miro između majke Eleonore i oca Ivana na kupalištu Stoja

- Otac je u to vrijeme ako je bilo potrebno znao mene poslati do naše kuće koja je bila sto metara od kupališta da mu donesem neke od lijekova ako bi se ukazala potreba za tim kako bi pomogao ozlijeđenima, prisjeća se Načinović.

Prvenstvo kod dodijele kabina trebaju imati stari korisnici

Načinović je vođenje kupališta preuzeo 4. srpnja 1991. godine i vodio ga sve do 2005. godine, te nam kaže da su se najbitnije stvari uredile preko zime do sezone 1992. godine. Tada su zadnji puta kupljena i vrata za 65 kabina na kupalištu, te je sanirao mol koji je bio jako oštećen jer se po njemu nije moglo hodati, već za sezonu 1991. godine.

"O kabinama se puno govorilo u medijima, volio bi utjecati na jednu stvar, a to je da ovdje postoje obitelji koje su iznajmile kabine prije pedeset i više godina, te bi želio da te obitelji imaju prednost pri iznajmljivanju nakon rekonstrukcije kupališta. Posjedujem knjige o iznajmljivanju kabina u kojima je vidljivo koje su ih osobe koristile kroz sve ove godine, pa ako je kabinu nakon tih ljudi koji su umrli, počeo koristiti njihov unuk, ja u tome ne vidim ništa loše, već jednu tradiciju dolaska na ovo kupalište.

Kada sam ja preuzeo kupalište, kabine su se naplaćivale do 2005. godine i od tada se kabine ne naplaćuju. Naime, te godine sam kupalište vratio Gradu Puli. Jedino što se sada naplaćuje je parkiralište preko Pula parkinga. Nekada smo unutar kupališta uspijevali parkirati 230 automobila, a danas s ovim velikim terencima samo oko 100 vozila stane na parking", požalio se Načinović.

S psom pokraj kabina koje su trenutno izvan funkcije

Kupalištu treba vratiti stari sjaj

Načinović nam kaže da ga veseli skori početak rekonstrukcije kupališta, te da bi volio da se kupalištu vrati onaj stari sjaj i da bude čak za nijansu bolje, jer smatra da to Puležani zaslužuju.

- Istina, ima nekih sitnica s kojima nisam zadovoljan, jer ako će se obavljati rekonstrukcija, potrebno je zadržati neke izvorne detalje, pa tako na primjer - na skakaonici u more vidim da je šira nego što je to bilo u originalu. Volio bi da stepenice za ulaz i izlaz u more budu prilagođene svima: djeci, trudnicama, invalidima i starijim osobama, kaže nam te nadodaje o početku rekonstrukcije:

"Što se tiče početka radova, osobno bi mi bilo drago da radovi ipak krenu nakon listopada, kada završi ovogodišnja sezona, te se u radove aktivno krene preko zime i dovrše do iduće sezone, poručio je za kraj Načinović.