Zoran Todorović - Todor: "Nekada je Pula podržavala ljude iz Pule, izgubili smo to Puležanstvo"

Neki ljudi ostanu isti od djetinjstva pa do svoje zrele dobi, početni stavovi o životu sazru i postanu promišljeniji i artikuliraniji. Razliku između dobra i zla lako predstavljaju ljudima oko sebe, pa čak i onima koji se zanose mračnim ideologijama.

Takav je i Zoran Todorović, Puležan javnosti poznatiji jednostavno kao - Todor. Punker od kada zna za sebe, antifašist po svjetonazoru, buntovan i bez dlake na jeziku. Ozbiljan kada takav treba biti, ali, ipak, skoro pa nikada ne skida osmijeh s lica. Osim možda kada spava, mada je i to upitno. Čak ćete i "ćitabu" od njega dobiti na duhoviti način i, kako mnogi kažu, bolje ju upamtiti.

Kućica u cvijeću

Todor je osim kao frontman u svom punk bendu Antitodor poznat i kao stand up komičar, koji je održao tisuće nastupa, od kojih je velika većina bila humanitarnog karaktera, jer pomoći bližnjem je njegovo životno načelo. Todor je i veliki radnik, ne staje, mada priznaje kako zadnjih par godina od kada živi u svom malom raju u Loboriki kraj Pule baš i nema previše volje raditi. Osim, naravno, u kući i oko nje, to mu je poseban gušt, nešto što ga opušta, kao meditacija.

Todora i njegovu obitelj posjetili smo u zaseoku Radeki. Dočekao nas je s osmjehom na licu i odmah upoznao sa svojim patkom Vlatkom. Patak i Todor imaju poseban odnos, vidi se da je jako vezan za njega. Naša prisutnost je uznemirila Vlatka, ali je svejedno prišao Todoru i pomazio se s njim ne prestajući s glasanjem. Kako Todor kaže, non-stop brblja nešto. I nije tu kraj ljubimcima, tu su i tri mačke, pas bokser i još dvije patke koje leže na jajima.

Možda neki to ne bi očekivali od Todora, ali oko kuće ima jako puno cvijeća i drugih biljaka. Naime, Todor i njegova žena Tanja jako vole prirodu, pa se i sama kuća teško nazire od cvijeća i drveća oko nje, što cijelom okolišu daje dodatan šarm.

S Todorom nije lako početi razgovor, jer mu je primarna stvar gosta prvo ugostiti i počastiti, pa tek onda se može "ozbiljno" razgovarati. Prvo što će kazati je kako ima sve što mu srcu treba, tu je troje djece, a nedavno je već i po drugi puta postao nono. Ponosan je na svoju obitelj i to ne skriva.

"Todor dela kao blago"

- Ča dela Todor, hmmm, Todor dela kao blago i tako je i plaćen, ma šalim se, evo ovdje uživam u svakoj sekundi svog života, ali da, malo sam tužan zbog cijelog ovog svijeta koji je otišao u onu jednu stvar. Krivo mi je što su ljudi tako pasivni, život prolazi pokraj njih, ali ništa ih se ne dotiče. Zbog toga mi je tuga jedan od najčešćih oblika raspoloženja kada nisam veseo, a veseo sam uvijek. Evo baš nedavno pita me jedna ženska u butigi Grga; "Todor, kako to da uvijek kada te vidim, ti si veseo?". Odgovaram joj da svako jutro kada se probudiš imaš dva izbora, možeš biti dobro ili loše, i to za džabe. Smijeh je moćno oružje, opisao je svoje veselo raspoloženje Todor.

"Sviram s bendom, standupovi mi se ne rade jer su mi malo dosadili, možda ne baš dosadili, ali umorili, ljudi te pojedu kada si na pozornici, kao da si mali akumulator i onda ih se na tebe priključi stotinjak i samo traže, daj, daj, daj... Stand-upove nisam radio već neko vrijeme, ali u zadnjem periodu u pravilu sam radio humanitarne. Zadnji je bio u Balama za jednog čovika koji je obolio od raka, pa se skupljao novac za njegove potrebe. Tako da sada standupovi idu samo za humanitarne potrebe, kada me pozovu. Meni pare od toga ne trebaju".

Neki ga, veli, pitaju: "Ako možeš napuniti Istarsko narodno kazalište, zašto isto tako ne napraviš i za sebe?" Odgovor je, pojašnjava jednostavan. Njemu takve pare ne trebaju zato što ima točno onoliko koliko mu treba.

Novac samo za osnovne potrebe

"Svaki višak novaca ljudima služi kako bi se pravili važni. Meni, kao i većini, novac treba za osnovne potrebe. Računi su mi plaćeni, plivam, i to mi je ok, rekao je.

Puno toga se u ljudskim životima bazira na ostvarenju ambicija, mnogi imaju velike želje i prohtjeve, a neispunjenje ih čini tužnima i nezadovoljnima. Mjerilo uspješnosti u životu je postalo pokazati što se je steklo, te što je više toga, ispadamo uspješniji. Je li to pravi pokazatelj uspjeha i sreće u životu?

- Kada ljudi spomenu ambicije, pomislim kako ja želim male stvari u životu. Neki kažu kako im treba kuća s bazenom, automobil, po mogućnosti Porsche, muškarci će spomenuti ženu s velikim silikonskim grudima, ali i neke žene će rado izraziti tu želju. Moje ambicije u životu su završene, hiža je tu, ali bez bazena, iako ću napraviti malu lokvicu za patke, imamo dva auta. Kako neki ministar san. Kao što sam kazao, moje sadašnje ambicije su male, evo, na primjer, odem si kupiti dvije kacavide, a da bi za njih izdvojio novac, moram raditi dva dana, ali nakon toga moje su ambicije ostvarene. I onda se javi druga ambicija u obliku potrebe za ključem 13 i nakon kupovine ja se osjećam sretno, ispričao nam je Todor.

O novinarstvu i politici

- Loše priče prodaju novine. Prekratko smo na ovome svijetu, nemam vremena za loše ljude i iste takve priče. Bombastični naslovi kao nedavni, "Todor izazvao politički incident". Meni je ljudi koji pišu takve stvari stvarno žao. Tko god da je napisao takav članak, izazvao je incident samo u svojoj glavi. Što se tiče Zoričića (Filipa Zoričića, pulskog gradonačelnika, op.ur), on je meni super kao čovjek, uvijek se lijepo pozdravimo, jedan drugoga pitamo ča se dela, ča ima. Pitam kako je, a on mi kaže "Eee dobro je".

- Kada sam uputio kritiku, ja sam govorio o njegovom poslu. Evo na primjer, znam automehaničara koji je super tip, ali baš svaki put mi zezne nešto na autu, tako da mu kažem da je smrad od automehaničara, ali kao čovjek je super. Tako da ovi što su na vlasti moraju shvatiti da će ih ljudi kako voljeti, tako i kritizirati, Neki su blaži u tim kritikama, ja sam panker i to moram odraditi na svoj način, tako da niti jedna od tih uvreda nije bila upućena određenoj osobi, već njegovom položaju, a način na koji osoba na tom položaju obavlja posao, meni se nije dopao i ja to moram reći, veli Todor refererajući se time na svoj prvomajski govor od neki dan na proslavi na Hidrobazi u Puli.

Punker i prije punka

Kaže da je punker bio i prije punka. 

- Punk se je ustvari pojavio radi mene. Evo prošlo je 44 godine od mog prvog koncerta 1979. godine. Zadnji koncerti koje smo imali nedavno u Beogradu i Apatinu su bili odlični. Na pozornici u Beogradu, kada smo počeli svirati, kazao sam publici kako su moje pjesme duplo starije od pola publike. Meni je moj bend Antitotodor super. Jedina stvar koja me malo muči je kada me ljudi pitaju zašto nas nema u medijima. Rekao bi da smo malo nepodobni za većinu medija, možda je to zato što smo antifašisti i anarhisti, možda jer nismo u najboljim odnosima, ne s religijom i vjernicima, već s religijskim institucijama i njihovim djelovanjem. Nismo ukalupljeni, ne podržavamo priču kapitalizma, biti ovca, te slijediti i zato nas baš i nema po medijima. Ali moram kazati da smo dobri, gdje god dođu Antitodori, napunimo prostor, kazuje.

- Pripreme za koncert su jednostavne, pivo dva ili bambus i udri. Jesu da, promijenila su se vremena, ovo danas je katastrofa. Gdje god smo došli svi su na nekim kemijama, na crticama, tabletama... Često mi ponude, Ja im odgovorim u šali kako to na meni ne funkcionira jer sam kao poznati lik iz crtanih filmova Obelix upao u kazan kao mali i sada to na meni ne radi. Popijem da, pivo dva na koncertu, ali isto tako se zna dogoditi da popijem i gusti sok od marelice i odradim koncert.

Otkriva da upravo 'izbacuju' tri nove stvari. Prva je "Zbogom Pulo" koja izlazi kao video-spot zato što, priča,  više ne snimaju albume, nije isplativo i nitko ih ne posluša. Druga je "Djeca zemlje" u kojoj će s nama nastupiti Elis Lovrić i Alen Vitasović,

Preodgoj u Apatinu

- Evo to je mala ekskluziva koju otkrivam, a tema pjesme je ekološka. Treća pjesma se zove "Pogledaj" i onda šiškamo dalje po koncertima. Prošlog ljeta smo imali koncert na Kaštelu koji je bio krcat, i opet se vraćam da je tužno da nas niti jedan medij nije popratio i spomenuo. Možda to nije niti bitno, bitno je da na koncert dođu pravi ljudi, prava publika. Nekada je Pula podržavala ljude iz Pule, izgubili smo to Puležanstvo, sada je to nestalo i iskreno, to mi se gadi.

Prisjeća se kako je osamdesetih godina bend kojem karikira ima i naziva ga, čisto za ovu priču, "Tajanstveni prdež u fenjer" svirao u Mjesnoj zajednici Arena.

- Isvi bi išli podržati taj događaj, jer su to naši dečki i cure iz Pule. Sada toga više nema. Jedino mjesto koje još živi na taj način i koje mi je jako drago, a da sam to doživio, je Labin. Ono što pojedinac ili skupina odluči napraviti, cijeli grad stane iza njih kako bi ih podržao. Možemo kazati, kao Pula nekada, sa sjetom je ispričao Todor.

Ljudi smatraju Istru specifičnom i jedinstvenom. Većina ju voli i to pruža poseban osjećaj ponosa, kazao je Todor te ispričao zgodnu priču o preodgoju nacista na koncertu u Apatinu.

- U Apatinu smo svirali u prostoru veličine našeg Rock Caffea u Puli. Vlasnik prostora nas je dočekao s pozdravom "alo bre, alo bre, smrt muriji, hoćete nešto da šmrčete". Po viđenom smo zaključili kako je čovjek na svim mogućim kemijama. Koncert je počeo i shvatili smo da u publici ima i naci skinheda, ja na ruci imam istetoviranog Stjepana Filipovića (partizan kojega su objesili Nijemci za vrijeme Drugog svjetskog rata. op.a). Na sredini koncerta smo čak zapjevali "Druže Tito mi ti se kunemo".

Kružni tok umjesto Arene

Nakon koncerta skinhedi su došli do mene i kazali kako cijene moju hrabrost i da sam imao muda, iako sam znao da su u publici. Pozvali su nas na rakiju i nakon druženja mogu samo konstatirati da ćemo nakon još jednog koncerta u Apatinu umjesto naci skinheda imati partizane. Pitao sam ih kako mogu imati majice s Adolfom Hitlerom, znaju li oni da je imao plan istrijebiti dvije trećine Slavena, a ostale ostaviti kao radnu snagu. Na kraju je ispalo da to nisu znali. Nastavili smo piti rakiju od dunje koja je osim po dobrom okusu specifična i po činjenici da se od jedne tone dunja dobije 16 litara rakije, ispričao nam je sa smijehom Todor.

Potom je prepričao i angedotu s koncerta u Beogradu:

"Svirali smo u klubu "Božidarac" ispred tisuću posjetitelja. Na kiosku sam razgovarao s jednom ženskom kupujući pive, i nakon što mi je kazala cijenu, zamolim je da ona uzme novce jer ne znam s tim dinarima, a ona meni kaže, "Momak, a odakle si ti"? Kažem iz Pule, a ona sva oduševljena, pa je kazala 'Joj kako je u Puli lepo, bila sam tamo na moru, kako je Arena?'. Rekao sam joj da su Arenu srušili i napravili kružni tok, na što je njena reakcija bila "Ma mamu im njihovu ..bem". Možda sam bio malo provokativan, šali se Todor.

Nakon smicalice s Arenom, rekao joj je i da su Zlatna vrata okrenuli naopako i da sada Pula ima veliko slovo "U".

Anegdota iz Beograda

- Na što je njena reakcija bila istovjetna prethodnoj. Naravno na kraju je shvatila da se šalim, ispričao je Todor.

- Ispričao bi još jedan događaj s koncerta u Beogradu, jer koliko god ima dobrih ljudi, uvijek se nađu i neki ekstremi. Pričam tako s jednim tipom, i on mi kaže "Kako je sve super i ok, ali da mu na živce idu pederi". Pogledam ga i kažem mu da sam ja peder. Zašutio je i pogledao me začuđeno i nakon kraćeg muka kazao, "Ma ima i među pederima dobrih ljudi". Nakon par minuta opet on meni kaže, "Vidiš šta ovi muslimani rade". Na to mu kažem da sam i ja musliman. Pogledao me i kazao, "Ma sereš Todore". Na to sam mu kazao, na sve što u životu mrziš, usmjeri mržnju na mene, i nemoj mrziti druge ljude samo jer su drugačiji. Na žalost ima i kod nas takvih ekstrema, jer ako voliš Židove, Srbe, Rome, onda si manje Hrvat. Na to volim kazati jednu moju poruku - zašto vaša mržnja vrijedi više od moje ljubavi?

- Što kazati za kraj, osim da sam ustanovio da svim tim ljudima, gdje god da smo došli i svirali, Istra predstavlja nešto posebno. I to me čini jako ponosnim, zalkjučio je Todor.