Žuti kišobran - u veselu zajednicu u Vodnjanu dolaze djeca iz Pule, Bala, Rovinja, Marčane...

- Zovemo se Žuti kišobran zato što je žuta boja jako vesela i podsjeća na sunce i sreću, a kišobran zato što se svi ispod njega okupljamo, kao i u ovoj našoj maloj zajednici. Logo nam je crveni jer je kod nas sve drugačije i naopako. Zašto biti princeza kada možeš biti batmen? Budi svoj, svi ostali su ionako već zauzeti, govori nam Iva Šverko, pokretačica ovog projekta.

Po struci je diplomirana ekonomistica, a nakon dva desetljeća rada u struci, osjetila je snažnu potrebu za promjenom.

Iz ekonomije u pedagogiju

Nakon 20-godišnjeg rada u ekonomiji, zaposlila se u školi kao asistent u nastavi, a onda je odlučila pokrenuti nešto svoje.

- U jednom se trenutku u meni stvorila potreba da učinim nešto za sebe učiniti. Prvo sam 2017. reaktivirala udrugu za zaštitu ljudskih prava PANK u kojoj smo se najviše bavimo pitanjem migracija. Kroz intenzivan rad s ljudima u meni se počeo budi dugo zatomljeni interes za bavljenjem društveno koristim i kreativnim radom. Kroz brojne edukacije i seminare, najviše sam se fokusirala na djecu. Više-manje zato što sam outdorac dugo godina i znam koliko su djeca malo vani, ekrani su im puno bliži nego vanjska igra. Tako se razvila želja za edukativno-kreativnim radionicama djecu. Zatražila sam prostor od Grada Vodnjana i prijavila se za poticaj za samozapošljavanje. Imala sam jasan cilj koji želim dostići i koji do tada nije nešto takvo ni imao. I eto nas tu već godinu dana, zadovoljno će Iva.

Djeca u Vodnjan dolaze iz Pule, Bala, Rovinja, Marčane...

Kako nam je rekla Iva, počeci su bili poprilično teški jer je cijeli projekt započeo za vrijeme covida.

- Mislila sam da će sve to skupa brzo prestati, nisam očekivala da će se otegnuti na sad već dvije godine. No, usprkos tome, našli smo svoje mjesto na tržištu, roditelji su nas prepoznali, zovu, dolaze, pitaju, a ono što me ugodno iznenadilo je to što, iako smo u Vodnjanu, roditelji iz Pule dovode djecu na kreativne radionice i na rođendane baš ovdje. Isto tako dolaze iz Bala, Rovinja, Marčane, djece ima odsvakud, rekla nam je Iva.

Bit je u spoju kreativnosti, učenja i razvoja djece

Iva nam je rekla da je u ovom poslu najvažnije motivirati djecu da nešto sami osmisle, naprave i da svoj rad cijene. Osvrnula se također i na sveprisutniji problem oslabljene motorike kod djece.

Radimo na motorici, najviše sa škarama jer sam primijetila da djeci to najviše fali, a mogu primijetiti i da im je motorika oslabljena. Mislim da je veći problem, od mobitela, smanjeni boravak i igra u prirodi. Igramo se, pjevamo. Uglavnom dolazi predškolska i rana školska dob.

Stoga cilj ovih radionica nije isključivo crtanje, već spoj kreativnog rada, razvoja motorike, ali i iskorištavanja starih predmeta.

- U radu često koristimo salvetnu tehniku, pomoću koje smo ukrasili drvene kućice za ptice. Koristimo i tehnika kaširanja, bojamo i lijepimo rolice i omatamo vunu oko njih, tako da djeca nauče da se iz nečega može napraviti svašta, rekla nam je Iva te pritom naglasila kako želi naučiti djecu da nije sve smeće i da se svašta može iskoristiti i prenamijeniti.

- Kada su posebni praznici, izrađujemo nešto tematsko, a jako puno radimo s recikliranim papirom. Mislim da sam im već dosadila s onim rolicama od wc papira, ali od njih se mogu načiniti čuda. Djeca budu jako ponosna na sebe kada nešto naprave, a sve to mogu ponijeti kući. Izrađujemo razne ukrase, ali i ponovno upotrebljive predmete. Baš sada smo od rolica wc papira radili posude za olovke i bojice i djeci je to bilo baš super. Cijeli dvanaesti mjesec izrađivali smo božićne ukrase, sad će Valentinovo pa ćemo se posvetiti i njemu - od kartona ćemo raditi srca, kazala je.

Važno je ostati autentičan

U Žutom kišobranu sve je šareno i svaki kutak ima neku svoju priču. Brojni crteži, ali i kreativne izrade poput oblaka od vune, koji su nam najviše zapeli za oko, djelo su Ivinih kreativnih ruku. Svaki je kutak, naime, sama uredila.

- Naša ponuda je drugačija, ispitujemo tržište i prilagođavamo mu se, ali prije svega radimo na održavanju naše autentičnosti. Želimo drugima poslati poruku da je važno biti originalan i da je to ključ uspjeha malih obrtnika.

A kada je riječ o načinu rada, i sama nam je rekla da misli da je izabrala teži put od uspjeha, zbog čega ne žali.

- Sve što je mainstream bolje funkcionira. Primjerice, čim kažete da je u pitanju tematski rođendan, roditelji misle da se radi o tematskim čašama i tanjurima, ali ne. Kod nas je tematski rođendan osmišljena animacija na temu. Primjerice, tema je Frozen i svi od rola wc papira radim Olafa. Ne koristimo papirnate čaše i jednokratnu plastiku jer time stvaramo veliku količinu smeća. Koristimo perivi i ponovno upotrebljiv pribor. I to je taj teži put. Ulažemo u svaku poru rada s djecom, od raznolikosti sadržaja za rad s djecom, do odgovornog poslovanja prema okolišu i drugima.

Imamo svoje uspone i padove, ali još uvijek smo na početku

Iva nam je rekla da više nikada ne bi mogla raditi negdje drugdje te kako je jako zadovoljna timom kojeg je okupila oko sebe.

- Imamo super tim, sveukupno nas je šest. Podijeljeni smo na one koji rade kampove, kreativne radionice i rođendane. Surađujemo s brojim vanjskim suradnicima pa tako imamo animatora koji nam dolazi na rođendane obučen u jednog od super junaka (naš Batman Nikola Matoković), putem kojeg želimo djeci poručiti da superjunaci mogu biti i neki iz naših života kao primjerice roditelji, učitelji, vatrogasci, ali i oni sami. Prošlo ljeto smo održali dnevni (8-16h) dječji ljetni outdoor kamp u Puli i Barbarigi, a ove godine, u lipnju, održat ćemo i višednevni. Zadnji tjedan u lipnju planiramo ići u robinzonski kamp na Kupi gdje ćemo postaviti svoje šatore. Imat ćemo avanturistički outdoor kamp za osnovnoškolce, govori. Kampove realiziramo u suradnji sa Foradventure, govori.

Odobrila djeca

Iva nam je rekla kako joj je s djecom opuštenije raditi i da se s njima lakše može kreativno izraziti.

- I sa svojom djecom puno radim i one mi prvo isprobaju i odobre svaku kreativnu temu koji pripremam za radionice. Njih dvije su prošle sve, od radionica do rođendan i super mi je da imam i njihov feedback.

Odrasli su već formirane ličnosti, a djeci mogu pružiti više i potaknuti ih. Imamo orijentacijske rođendane sa zadatkom i vidim koliko djecu to motivira i pokreće. Ono što vidiš u prirodi, možeš iskoristiti. Djeci ne trebaju skupi pokloni, a oni kroz ovakav nauče brinuti o svojim stvarima, pospremiti iza sebe i pomoći drugima. Uvijek mi se stisne srce kada mama pošalje sliku djeteta i kaže da nam je neizmjerno zahvalna jer je dijete prvi put spavalo samo cijelu noć, sam pospremio krevet i pitao da ga ispitam za školu i ocijenim. Eto, to je ono što djeci mogu dati više nego odraslima. Kupus koji imam u glavi od silne kreative, mogu pružiti djeci koja dolaze u Žuti kišobran.