Jedna od zasigurno po boji perja najljepša ptica koja dolazi svakoga proljeća u naše krajeve iz daleke Afrike je pčelarica. Ptica koja svojom paletom boja nalik na dugu očarava svakoga tko ju vidi.
Čini se da su prethodni dani bili termin kada su došle u Istru, prvu informaciju o njihovom dolasku dobili smo od birdwatchera (promatrač ptica op.a.) Vanje Puškarića koji ih jučer snimio na rijeci Mirni, a istu informaciju smo dobili i od Kristijana Siladića iz Medulina, koji nam je potvrdio njihov jučerašnji dolazak na Marleru gdje se redovito gnijezde.
Pčelarica na rijeci Mirni - Foto: Vanja Puškarić
Goran Stjepić iz Javne ustanove Kamenjak također je potvrdio dolazak pčelarica na područje Kamenjaka i obližnjih otoka Medulinskog arhipelaga.
- Ove se godine glasanje prvih pčelarica na Kamenjaku čulo prošlog tjedna. Nekoliko jata čulo se diljem Punte, a najveća jata od dvadesetak jedinki viđena su na rtu Franina te između Kolombarice i otoka Fenoliga. Svake godine pčelarice gnijezde na otocima Bodulaš i Fenera, a nema razloga ne vjerovati da će tako biti i ove godine, poručio je Stjepić.
Vanja Puškarić strastveni promatrač ptica iz Brtonigle kaže nam da je pčelarica vrsta koja ga je i uvela u birdwatching, te da ju nije poznavao kada ju je prvi put primijetio u šetnjama po Istri i Kvarneru. Postavio si je pitanje kao profesionalni dizajner, kako je moguće da jedna ovako lijepa i šarena ptica nije poznata kao na primjer lastavica ili roda koje se gnijezde u selima, a koje također zimu provedu u Africi, a odgovor se nametnuo sam od sebe.
- Ljudi ne prepoznaju i ne zanima ih ono što im ne prilazi, ono što im ne radi štetu i ono što se ne isplati loviti radi hrane i pogotovo, ako je prebrzo da bi se moglo lako opažati. Po toj formuli razumljivo je da je i ova prekrasna vrsta ostala u sjeni naše pažnje, kaže nam Puškarić.
Vanja nam nadalje navodi kako se radi o predivnoj ptici koja je najljepša i s najširim spektrom boja perja upravo u vrijeme kada dođe u svibnju u Istru i na Kvarner, odnosno u južnu Europu, jer je tada u svadbenom gnijezdećom ruhu, te napominje da i ono manje upadljivo šareno ruho nakon gniježđenja i dalje drži primat među 'modnim listama' ptica koje se mogu vidjeti u Europi.
Od Puškarića nadalje doznajemo da se pčelarice gotovo isključivo hrane himenopterama kao što su pčele, ose, stršljeni i skolije, te ih iz tog razloga pčelari ne vole jer jedna ptica može uloviti i do 250 pčela na dan, jer su pčele u nekim slučajevima više od 90 posto ishrane pčelarica.
Pčelarica s ulovljenom pčelom u kljunu na Marleri - Foto: Dean Mladenović
"To naravno ovisi o tome jeli pčelinje gnijezdo na poziciji koja je pogodna za pčelarice, a što bi značilo u blizini suhih stabala ili ispod žica dalekovoda s kojih bi pčelarice vrebale pčele.
Ipak studije su dokazali da pčelarice utječu tek jedan posto na populacije pčela u njihovim uobičajenim zonama hranjenja. Svi mi volimo pčelare jer većina nas voli med. Pčelari su ljudi koji po pravilu vole prirodu ali iz nekog razloga, priroda im s jednom od svojih najljepših ptičjih vrsta nanosi štetu i izaziva strepnju", veli nam Puškarić, te nadodaje da sve u prirodi ima cijenu:
"Kao da pčelari moraju nečime platiti to što od prirode uzimaju njen najvrjedniji nektar. Ako ste mesar pratit će vas vrane, ako ste ribar bit će to galebovi, ako ste ovčar onda su to supovi, ali pčelare prate najljepše ptice Europe.
Ljudi uglavnom ne poznaju i ne primjećuju pčelarice. Ne čuju njihovo medeno 'brbočkanje' slično glasanju piljaka. Ali za pčelare to njihovo ugodno glasanje zvuči alarmno i stresno kao zvuk komaraca blizu ušiju u ljetnoj noći", kaže nam.
Pčelarice se gnijezde u rupama koje kopaju na vertikalno izloženim površinama od zemlje ili sabijenog pijeska. To su većinom riječna korita u
ravnicama s nižim vodostajem kao na primjer na rijeci Mirni. Ali također se mogu naći njihova gnijezda i u stepeničasto obrađenim vinogradima na sivoj zemlji u okolici Brtonigle i Buja.
- U Brtonigli sam imao priliku razgovarati s ljudima koji rade u jednom od tih vinograda u kojem se pčelarice gnijezde. Otkrio sam da nisu uopće bili upoznati s tom vrstom i da su rupe smatrali gnijezdima zmija te su ih punili otrovima.
Kada sam im pokazao fotografiju pčelarica snimljenu u tom istom vinogradu, zaprepastili su se s onome što su učinili i rekli da neće više nikada dirati te rupe. Vjerojatno su vidjeli jednom kravosasa kako se zavlači u rupe pčelarica da bi se hranili jajima ili mladima pa su pomislili da su to zmijska gnijezda. Mora da im je bilo stravično odlaziti u taj vinograd s obzirom na to da je bio pun, kako su oni vjerovali, zmijskih rupa. A u stvarnosti to je bila kolonija najljepših ptica u Europi, veli Vanja.
Kravosas na Marleri u gnijezdu Pčelarica - Foto: Dean Mladenović
Puškarić poručuje da je potrebno informirati ruralnu Istru o ovom fenomenu i o ovim predivnim pticama da bi znali prepoznati njihova gnijezda te ih ne puniti s otrovima ili ih zatrpavati.
- Uostalom i da vide da se oko njih mota jedan kravosas najveća i neotrovna europska zmija, morali bi znati da je to zato što se kravosas hrani između ostalog i otrovnicama i traži ih po rupama i škrapama. Ako primijetite kravosasa na polju ne biste ga trebali dirati jer njegova prisutnost garantira da u krugu od 150 metara oko njega nema otrovnih zmija, veli nam o korisnosti zmije kravosasa.
Pčelarice na Mirni - Foto: Vanja Puškarić
Vanja nam opisuje situaciju kada je u svojim šetnjama preko Istre došao do riječnog korita u maleno slikovito selo Grobnik (istarski Grobnik, a ne Riječki op.a), te je primijetio kako je zbog obližnjeg odrona i suhog riječnog korita tu bila i kolonija pčelarica.
- Kako sam ušao u selo sreo sam jednog starosjedioca, upoznao se i popričao s njim kako uobičavam. Naravno on je bio malo iznenađen mojom pojavom u tom zaboravljenom kraju. Dok smo.pričali pčelarice su nas oblijetale. Upitao sam ga kako oni zovu ove prekrasne ptice tu u selu koje se ne viđaju po drugim naseljima. Rekao mi je da su to za njih lastavice. Ali lastavice su crno bijele to se zna, progovorio sam. Na što je on odgovorio kratko s uvjerenje kao seljak koji zna što govori kad govori o svojoj njivi i hiži. "Ne! Šarene su!".
Nasmijano sam se i nisam inzistirao, jer je lijepo znati da postoji jedno skriveno selo u Istri gdje su lastavice šarene, rekao nam je o ovoj anegdoti Puškarić.
