Frizerski salon 22-godišnjeg Puležana totalni je hit među mladima, ali i igračima Istre1961. "Dobra frizura je najbolji marketing!"

- Šta bi se mog'o ja brzinski ošišat - okuša svoju sreću jedan mladić čim stupi u frizerski salon, pa doda kako nema zakazan termin. Ma kakvi: nema ovdje ni brzinski, ni bez termina, ni preko reda. U ChicPokyStyle Barbershopu se za šišanje treba najaviti dobrano unaprijed, a u samo jednom danu pod škare, mašinicu i britvu 22-godišnjeg vlasnika Kristijana Polančeca i njegovog zaposlenika, ali ponajprije prijatelja Filipa Vujice, prođe oko 35 ljudi.

Prosječni bi, pesimizmu skloni Puležan pomislio da će ovakav salon, premda vrlo štosno uređen, zbog svoje lokacije — u suterenu bivše Arube — teško preživjeti uz silnu konkurenciju. A kad ono: pola godine nakon otvaranja, dečki zbog silnog posla konstantno odrađuju prekovremene sate, a njihov je salon totalni hit među srednjoškolcima i mladima koji ovdje mogu slobodno zatražiti posljednji moderni “cut” s TikToka.

Kako kaže i sam Kristijan, dobra frizura najbolji je marketing, i dovoljno je bilo da se jedan igrač Istre 1961 njome pohvali kako bi za njim došli i drugi. Danas se ovdje šiša desetak nogometaša pulskog prvoligaša, o čemu svjedoče i njihovi uokvireni dresovi na zidu.

Mladiću koji čeka na ulazu stoga slijedi neminovni odgovor:

- Sori, stvarno smo puni. Možeš skinuti aplikaciju ChicPoky pa tamo rezervirati termin – već se mehanički ponavlja rečenica koja je u posljednje vrijeme ovdje izgovorena tko zna koliko puta.

Burst fade, taper, french crop

U to je vrijeme na stolici mladić kojem Polančec — “i nisam u nikakvom rodu s onim ministrom”, istaknut će nam kroz smijeh — po tjemenu ispisuje slova, najprije mašinicom, a zatim i britvom kako bi, objašnjava, efekt duže trajao. Za kraj svoj uradak boji bijelom olovkom.

Foto: Roberto Rauch

Kako bi osjećaj da smo stari i da su stigla neka nova vremena bio potpun, dovoljno nam je da Kristijan nabroji koje su najpopularnije frizure danas:

- Burst fade, taper, french crop, mullet. I onda sve to kombiniraš s mid, high i low. Burst fade, recimo, nitko nije nosio prije pet godina, a sad ga ima pola grada. Ili taj taper. French crop s taperom – nabraja. Koga? otprilike glasi naša reakcija, a dali bismo ruku u vatru da bi isto to pomislila i većina pulskih frizera koji i dalje funkcioniraju po "sa strane mašinicom, gore škarama" sistemu. Ali ključ je, objašnjava Kristijan, upravo u praćenju novih trendova i vještini da se nove frizure uspješno isporuče.

- To je najbitnije, biti u toku, pratiti trendove. Kad netko dođe i pita me frizuru koju je vidio na TikToku, ja moram znati što je to i moram znati to izvesti. Inače teško da će se klijent vratiti. I sam sam doživio da frizerki kažem kako želim taper, a ona me blijedo pogleda. To se ovdje ne smije dogoditi – kaže nam Kristijan te ističe da šišanje ovdje traje pola sata, a uz brijanje do 45 minuta.

Od ekonomske škole do Čučka

Ukratko nam prepričava svoj pomalo netipičan frizerski put. Premda je priželjkivao upisati frizersku srednju školu, ipak se na kraju odlučio za ekonomsku.

- Kad kažeš drugim ljudima da bi upisao frizersku, često ti kažu "ma šta će ti to”. Tako da sam ipak otišao u ekonomsku, za bratom. I tek kasnije napravio prekvalifikaciju, iako sam već pred kraj srednje škole krenuo šišati prijatelje, starog, brata. Prvi posao bio je u frizerskom salonu kod bivšeg McDonald'sa. Tamo sam odradio par mjeseci, nakon čega sam otišao u Zagreb, gdje sam radio kod Čučka (Stefana Čučkovića, op.n.) jednog od poznatijih frizera u Hrvatskoj. On je svoj salon otvorio još ranije, čini mi se s 20 godina.

Iako sam kod njega išao i na usavršavanje, tamo sam najviše obraćao pozornost na određene detalje. Od uređenja i vođenja salona do psihologije odnosa prema klijentu – kaže nam i dodaje kako ga posao, ako ga ikad iscrpi, iscrpi upravo psihološki. Jer ovdje nema šišanje po guštu velikog Tina Ujevića koji je, kad ga je jedan brbljavi brijač upitao kako bi htio da ga ošiša, kazao: "u tišini"! 

- Trudimo se popričati malo sa svakom mušterijom, da ne bude ona tišina koja zna vladati u nekim salonima. A to nije uvijek lako, tražiti i naći neke teme. Da, zna malo umoriti, ali to je tako. 

Kristijanov prijatelj i jedini radnik, Filip, šiša tek četiri mjeseca i vjerojatno bi vas blijedo pogledao da ste mu prije godinu dana rekli kako će danas biti ovdje: čim je završio srednju školu, naime, posao je potražio u Njemačkoj, gdje je već radila njegova starija sestra. Proveo je tamo nekoliko godina radeći kao cjevar, a onda je stigao poziv prijatelja.

- Čini mi se da sam u to vrijeme bio u Njemačkoj otprilike tri godine, možda malo manje. U međuvremenu je u Njemačku došao raditi i moj prijatelj. Ponekad bih ga znao ošišati nakon posla. I to je bila jedina moja poveznica sa šišanjem u trenutku kad me Kristijan nazvao i pitao me bih li se vratio u Pulu raditi kao frizer – kaže nam kroz smijeh.

Salon kao dnevni boravak

Polančec je za salon otvorio svoju firmu, što mu, dodaje, puno više odgovara nego biti nečiji radnik. A i negdje u dubini sebe uvijek je zamišljao svoj salon. S uređenjem prostora mu je pomogao otac, koji je građevinar.

- Teško da bih uspio da nije bilo njega. On je ušao u prostor još dok sam bio u Zagrebu i u mjesec dana i odradio više-manje sve te grupe radove, ali i uređenje. Ja bi mu slao pakete iz Zagreba. Sad to izgleda onako kako sam uvijek zamišljao. Ne samo stolice i ružna čekaonica, nego ovako, veliki kauč i igranje plejke dok čekaš red – kaže, ali PlayStationa danas ipak više nema.

- Ideja je bila da malo odigraš dok čekaš šišanje, ali onda su dečki počeli ostajati tu i nakon šišanja, pa smo je odlučili maknuti – govori nam, a baš u tom trenutku u salon ulazi mladić koji odluči okušati svoju sreću.  

- Bi se mogao na brzinu ošišati? -