Uoči svečanog porinuća 100 metara dugog plutajućeg doka za izraelskog naručitelja prošle subote u pulskom brodogradilištu, pojedini mediji objavili su da će država u studenom ove godine pokrenuti postupak procjene vrijednosti Uljanika 1856, a da početkom iduće godine Uljanik ide u privatizaciju.
Nakon što se utvrdi nova vrijednost tvrtke, kako piše Poslovni.hr, u prvoj polovici iduće godine plan je države pozvati potencijalne kupce na predaju obvezujućih ponuda za Uljanik.
Do tada, uz porinuti dok, Uljanik mora dovršit i prodati turskom naručitelju "stočara".
U prethodnoj fazi, dok je tvrtka još bila dio Uljanikove stečajne mase i CERP još nije bio većinski vlasnik, zanimanje za preuzimanje pulskog brodogradilišta pokazalo je više kandidata.
Pitanja o privatizaciji poslali smo na adrese triju ministarstva, ona financija, gospodarstva i pomorstva, a o tome, kao i o trenutnim i budućim poslovnim aktivnostima Uljanik Brodogradilišta 1856, razgovarali smo s direktorom Samirom Hadžićem.
Direktor Uljanik Brodogradnje 1856 Samir Hadžić
- Ne mogu komentirati neslužbene napise u bilo kojem mediju. Službeno je da imamo odluku Vlade i da će institucije raditi svoj posao. Trebali bi kontaktirati njih. Ja o tome nemam informacije. To što sam pročitao, to mi je prvi glas, kaže Hadžić.
U Uljanik Brodogradnji 1856, kako kaže, trenutno radi 200 stalnih i 70-ak kooperanata, a o poslovnoj perspektiva nakon subotnjeg porinuća doka, kaže: "Po odluci Vlade završavamo ribaricu za norveškog naručitelja, za što smo dobili pozajmicu od Vlade od 10 milijuna eura, i ugovorena je gradnja 526 odnosno dovršetak i prodaja "stočara" na navozu za turskog naručitelja".
Na pitanje očekuje li preživljavanje Uljanika, Hadžić odgovara: "U trenutku kada smo dobili temeljne postavke, kad smo znali tko je vlasnik, dobili smo stabilnost. Mi smo u roku od tri-četiri mjeseca porinuli dok i ugovorili novi posao. Svi u poslovnom svijetu gledaju tvrtku i kroz vlasništvo, i kroz procese, a mi smo dosta javni. U jednom trenutku kad je država postala vlasnik, mi smo se u kratkom razdoblju konsolidirali. Očekujem nastavak takve poslovne politike i nastavak rada Uljanika, jer bi sve ovo dosad bilo za ništa".
Pitamo ga i hoće li se založiti da se u skorom postupku privatizacije da uvjet bude nastavak brodograđevne djelatnosti.
- Taj je uvjet bio i dosad. Na koncu, mi smo brodogradilište. Ovo područje je dano u koncesiju za brodograđevnu i sve srodne djelatnosti poput metalne i ostalih djelatnosti koje su potrebne za izgradnju broda. Koncesija to dirigira. Neki mogu imate druge ideje, ali se takve stvari apsolutno ne smiju implementirati, pogotovo jer je sada država vlasnik u više od 97 posto, kaže direktor Uljanik Brodogradnje 1856.
O privatizaciji Uljanika sindikalac Boris Cerovac ukazuje na sadržaj Odluke hrvatske Vlade o otkupu poslovnih udjela u Uljaniku Brodogradnja 1856 koja je usvojena sredinom ožujka ove godine, kojom je država postala gotovo stopostotni vlasnik ove firme.
Prvo se pri kraju odluke navodi to da se “ovom Odlukom zadužuje Centar za restrukturiranje i prodaju da nakon što se izvrši primopredaja broda Nov 535 i Nov 537 te vrate krediti kod Hrvatske banke za obnovu i razvitak osigurani državnim jamstvima, pokrene prodaju poslovnih udjela društva Uljanik Brodogradnja 1856 d.o.o., Pula”.
Posebno je zanimljiv završni dio na koji ukazuje Cerovac, a u kojem piše: "Ovom odlukom se također omogućuje Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja da u suradnji s Ministarstvom financija i Ministarstvom obrane može predložiti drugačiji način raspolaganja predmetnom imovinom ovisno okolnostima u budućnosti".
- Vlada je, dakle, u ožujku donijela odluku da se do kraja godine krene u privatizaciju brodogradilišta, ukoliko drugačije ne odluče Ministarstvo gospodarstva, Ministarstvo obrane i Ministarstvo financija. Ne znam što su mislili pod time, ali to bi značilo da bi brodogradilište moglo ostati u državnom vlasništvu pa bi se tu možda gradili vojna plovila. Odluka je na hrvatskoj Vladi. Pretpostavljam da se prije prosinca neće ništa dogoditi zbog predsjedničkih izbora. Ne znam što će biti kasnije, ali želio bih da ostanemo u vlasništvu države. No, kakvu god odluku budu donijeli, kao sindikalac želim dobiti odluku na vrijeme kako bih mogao iznijeti stavove po pitanju radnika i socijalnog statusa, kaže za Istru24 Boris Cerovac.
Sindikalac Boris Cerovac
Livio Bolković direktor tvrtke Motortech Consulting, čije je sjedište unutar zidina Uljanikovog brodogradilišta, zalaže se već neko vrijeme za to da se unutar Uljanika, na površini od 40.000 kvadrata na prostoru bivšeg TESU-a (na nekoncesioniranom pomorskom dobru) gdje sada trenutno dobro radi 4-5 firmi, formira nova gospodarskl zona Puli.
U tome ga podržava vlasnik uspješne tvrtke Tema Branimir Ružojčić, a o svemu tome pisali smo detaljno prije nepuna dva mjeseca. Ljetos su Livio Bolković i pulski gradonačelnik Filip Zoričić posjetili ministra pomorstva Olega Butkovića koji se, kako je tada rekao gradonačelnik, načelno složio s inicijativom da grad preuzme to područje za potrebe nove gospodarske zone, a koju Pula nema jer je ona 'industrijska' zona u Šijani davno postala trgovačka. Što o toj inicijativi misli direktor Hadžić?
- To je samo lista želja pojedinih ljudi koji bi htjeli nastaviti kako su radili u zadnjih 20-30 godina. Moram naglasiti da inicijative oko bilo čega u Uljaniku kreću iz Flaciusove 1, a ne drugih adresa, koji onda idu prema ministarstvima. Ako je prije bilo drugačije, ovo je sad državna firma, gdje je država davatelj koncesija kroz ministarstva, gdje država odlučuje što i kako. Ljudi imaju pravo na planove i inicijative, ali to je gubitak vremena i pravljenje atmosfere i skretanje vode na svoj mlin, kaže Hadžić.
-Pitamo ga je li istina da za područje bočnog ulaza s bulevara u Uljanik nitko nema koncesiju, pa ni Uljanik.
Postoji štićeni prostor, a to je sve unutar zidina. Znači zaštitarska služba, to je registrirano i u MUP-u. Tu su i svi mogući pravilnici, i procjene od bilo kakve opasnosti. To je malo širi kontekst od ovog koji bi netko htio nametnuti, zaključuje Samir Hadžić, direktor Uljanik Brodogradnje 1856.
