Mladi istarski informatičar razvija sustav za prepoznavanje lica. "Moći će zamijeniti sisteme koji koriste kartice za identifikaciju"

Student dolazi na ulaz studentskog doma u kojem živi. Dok ulazi, ne vadi nikakvu iskaznicu, ne upisuje PIN, niti ga ondje dočekuje portir koji provjerava ima li pravo ući. Samo stane pred kameru koja ekspresno prepoznaje njegovo lice i glas. Za dodatnu provjeru, ako je potrebno, pogleda u stranu ili izgovori zadanu riječ. Vrata se otvaraju i on slobodno prolazi prema svojoj studentskoj sobi.

Otprilike bi tako u praksi mogao izgledati projekt Perceptryx, AI sustav za prepoznavanje osoba pomoću lica i glasa, namijenjen bržoj i sigurnijoj identifikaciji. Sustav razvija Antonio Labinjan, 22-godišnjak iz Berma i student Fakulteta informatike u Puli, koji se ovom idejom počeo baviti još prije dvije godine.

Projekt je već razradio kroz završni rad, a trebao bi ga dodatno proširiti i dovršiti u sklopu diplomskog rada. Sustav kombinira računalni vid, prepoznavanje glasa, distribuirane edge nodeove i vektorsku pretragu, s ciljem da se korisnik autentificira bez kartica, PIN-ova ili dugih procedura.

Praktički digitalni portir, s potencijalnom primjenom u obrazovanju, poslovnim sustavima i sigurnosnim scenarijima, objašnjava nam Labinjan.

- Najjednostavnije rečeno, Perceptryx bi se mogao koristiti svugdje ondje gdje se danas za potvrdu identiteta koriste kartice, iskaznice ili slični oblici provjere. Takvim sustavi nisu sasvim djelotvorni jer korisnici mogu karticu izgubiti, dati drugoj osobi koja će ući pod njihovim imenom ili im je netko može otuđiti i zloupotrijebiti njihov identitet. Za Perceptryx je idealan neki zatvoren krug ljudi koje želimo prepoznati. Primjerice, svi profesori na nekom fakultetu, svi studenti u studentskom domu i osoblje. Ako dođe treća osoba koja ne pripada ni studentima ni osoblju, sustav joj ne otvara vrata, nego se, recimo, aktivira alarm koji će upozoriti da netko nepoznat pokušava ući - govori Labinjan.

Od prepoznavanja jednog lica do sustava s više kamera

Za svoj projekt mladi student ističe jednu važnu stvar: cilj sustava nije prepoznavati sve ljude, nego samo one koji su unaprijed ovlašteni za prolazak. Drugim riječima, Perceptryx ne bi trebao biti sustav za nadzor nepoznatih prolaznika, nego alat za potvrdu identiteta u zatvorenim i unaprijed definiranim okruženjima.

Za program kaže da je prošao kroz više iteracija, a prva je verzija bila daleko skromnija od današnje.

- Na početku je sustav jedva prepoznavao mene samog. Danas već funkcionira kroz više kamera. Sljedeći korak je prenijeti cijeli sustav na konkretan hardver, tako da ga mogu koristiti i ljudi koji se ne razumiju u računala. Cilj je sve maksimalno pojednostaviti - kaže Labinjan.

Upitan o tome kako je došao na ideju, Labinjan nam otkriva da se ona rađala postepeno, kako je na fakultetu stjecao sve više znanja.

- Na prvoj godini nisam znao gdje mi je glava, a gdje mi je rep, samo sam pokušavao preživjeti i dobiti dvojku (smijeh). Onda smo na drugoj godini već počeli raditi konkretnije na razvijanju aplikacija. Ja sam radio na jednoj vezanoj za fitness, gdje su se unosile vježbe i obroci, računaju se kalorije. Poprilično jednostavno i već viđeno, ali to me navuklo da nastavim istraživati - prisjeća se i dodaje da je prekretnica došla kad je profesor Ivan Lorencin spomenuo granu umjetne inteligencije koja radi s kamerama računala.

Važna uloga mentora i drugih profesora

To praktički omogućuje kameri da “gleda” kao čovjek i da procesira podatke na razne načine. Tada mi je palo na pamet: daj da probam napraviti prepoznavanje ljudi. Tako je krenulo, i od tad projekt provlačimo kroz razne kolegije i nadograđujemo ga sa sve više elemenata - kaže Labinjan koji, osim spomenutog Lorencina i profesora Sandija Šegote,  najviše ističe podršku mentora Nikole Tankovića.

- Moram ga spomenuti jer mi je stvarno jako puno pomogao, oko implementacije, razvoja i programiranja, ali i odgovorima na milijun mojih glupih pitanja: kako nešto napraviti, ima li nešto smisla ili nema. -

Za fakultet Informatike u Puli također ima samo riječi hvale.

- Iz moje perspektive, faks je prva liga. Profesori znaju o čemu govore, znaju kvalitetno ispredavati i objasniti stvari. Ako želiš dvojku, uspjet ćeš shvatiti dovoljno za dvojku. Ali ako želiš znati više, dobiti peticu ili nešto nastaviti razvijati dalje, oni imaju to znanje i spremni su pomoći. Ako ovo bude čitao neki mladi informatičar koji razmišlja o upisu Fakulteta informatike u Puli, moje tople preporuke! – poručuje kroz smijeh.  

Za kraj pitamo Labinjana strahuje li da bi njegov program jednog dana mogao biti korišten u krive svrhe. Kao i svaki sustav temeljen na biometriji, i ovaj otvara pitanje privatnosti. Prepoznavanje lica danas se često povezuje s distopijskim scenarijima, masovnim nadzorom i sustavima kontrole kakvi se mogu vidjeti u nekim državama. Labinjan, međutim, smatra da je njegov projekt zamišljen bitno drukčije.

- Vjerojatno postoji neka situacija u kojoj bi se moglo nešto zloupotrijebiti, jer su ljudi po tom pitanju jako maštoviti. Ali ovdje je privatnost dosta dobro postavljena. Da bi sustav naučio prepoznati osobu, treba mu nekoliko referentnih slika. On ih zatim pretvara u brojeve, odnosno matematički zapis. Ti se brojevi ne mogu jednostavno vratiti natrag u izvornu sliku. Naravno, to su i dalje biometrijski podaci i moraju se ozbiljno čuvati. Ali da netko i hakira sustav, dobio bi niz brojeva s kojima ne može puno napraviti, zaključuje Labinjan.