Kad je brzina vrlina, onda nam preostaje samo skinuti kapu. Jer ono što je do jučer bilo predmet negodovanja, danas je primjer dobre prakse.
Naime, još koncem veljače, stanari i prolaznici koji svakodnevno koriste Beroaldijev prolaz, žilu kucavicu koja spaja trgovačku Ulicu Carera s rivom, upozoravali su na desetak metara dug nadsvođeni dio čiji su zidovi bili ozbiljno načeti zubom vremena.
Žbuka je otpala, a pijesak se iz ' otvorenih kaverni' trusio po podu.Da stvar bude neugodnija, ovaj prolaz iz 17. stoljeća, kojeg je dala izgradila obitelj Beroaldi, zbog zapuštenosti i manjka nadzora, nerijetko je služio i kao improvizirani pisoar, što je dodatno "obogaćivalo" doživljaj prolaska.
"Krpanjem rupa i novom bojom, prolaz 'prodisao'. No, scenarij se ovih dana promijenio iz temelja.
Beroaldijev prolaz osvanuo je u novom ruhu - saniran i napokon dostojan svoje povijesti i lokacije. Grad Rovinj-Rovigno naručio je i financirao radove vrijedne dvije tisuće eura, a posao je odradilo poduzeće "Štef Gradnja", u skladu s konzervatorskim smjernicama.
Posebnu riječ u svemu imao je i Konzervatorski odjel u Puli Ministarstva kulture i medija, koji je odredio i završnu boju. Tako je nekadašnja narančasto-crvenkasta, ustupila mjesto novoj oker boji.
Drugim riječima, od prolaza koji je zazivao hitnu intervenciju do prostora kojim se opet prolazi bez zadrške, trebala je tek kanta, dvije boje i dobra volja. Jer, kad se hoće, očito se i može.