Nije čuveni milanski Bosco verticale talijanskog arhitekta Stefana Boerija, ali krov jest prekriven travom, a naokolo, iz svake pukotine, strši raznorazno bilje, uglavnom korov, pa čak i jedna smokva. Derutno je, ofucano i prljavo. Što je to?
To je jedna od zgrada bivše vojarne Vladimir Gortan, na Trgu 1. istarske brigade u Puli, smještena u ravnini takozvane zgrade Italuniona, na autobusnom kolodvoru u Šijani.
Jedan, dakle, reprezentativan terminal kakav najveći grad „najrazvijenije županije u Hrvatskoj“ i zaslužuje. Zaista otužni prizor.
Nebriga i zub vremena učinili su svoje. Pročelje u potpunosti napuštene zgrade išarano je natpisima poput „Za Thompsona i Krista protiv komunista“ i „utorkom dop“, iscrtani su kukasti križevi, prozori već odavna nemaju stakla, uokolo leže opušci, a korov nagriza pohabani betonski prilaz.
Zgrada je vlasništvu Grada Pule, pa iako se kroz godine u više navrata nagoviještalo da će se taj objekt urediti, prenamijeniti i nekome dati na korištenje, to nikada nije učinjeno. Nekoć je bila u vlasništvu države, a u nadležnosti Ureda državne uprave, čiji su se službenici, po jednom od planova kasnih 2000-ih, trebali useliti u tu zgradu.
Gotovo nakaradno je danas izgledao 'posao' gradske tvrtke Pula Parking, čiji su djelatnici, ispred tog neuglednog zdanja, novim slojem bijele boje pojačavali vidljivost parking mjesta.
Doduše, niti 'zgrada Italuniona', također većinski u vlasništvu Grada, a koju koriste razne udruge i nekolicina privatnih tvrtki, nije u puno boljem stanju. Ni iznutra, ni izvana. Puno bolja situacija ne krasi ni stražnji dio tih objekata koji, uglavnom, također gledaju na ruševine pretvorene u odlagališta otpada.
Zgrada Italuniona
Ruševni objekti u pozadini zgrade Italuniona