Nakon što je prvog dana siječnja na snagu stupio novi cjenik prijevoza, obrade i zbrinjavanja miješanog komunalnog otpada na Kaštijunu, kojim cijena zbrinjavanja otpada s dosadašnjih 72, raste na 146 eura, Grad Buzet odbio je potpisati novi ugovor s Kaštijunom.
Osim Buzeta, prema zadnjim informacijama koje je u intervju za naš portal iznio direktor Kaštijuna Dražen Stilinović, ugovore nisu potpisli ni gradovi Vodnjan i Pazin.
Ništa od restrukturiranja Kaštijuna
Zašto to nisu učinili, pitali smo sve spomenute gradove, a zasad je o ovoj temi prvi govorio gradonačelnik Buzeta Damir Kajin.
On pak tvrdi da buzetski komunalac "Park" ne pristaje na jednostrano određivanje cijene, navodeći da se cijena od 592 kuna po toni, povećava na 1.150 kuna, što je, gotovo stopostotno povećanje.
Preduvjet za potpisivanje Ugovora bilo je sklapanje Sporazuma između gradova i ŽCGO Kaštijun.
- Navedeni sporazum nismo mogli prihvatiti jer između ostalog, predviđa jednostrano određivanje cijene Kaštijuna, što ni jedan odgovorni načelnik ili gradonačelnik ne bi trebao potpisati, posebice u situaciji kada nisu riješeni vlasnički odnosi i kada se godinama proračunskim sredstvima JLS otplaćuju krediti Kaštijunu, što u poslovnom svijetu čine osnivači tvrtke, a mi to nismo, kaže Kajin.
Naime, novu stopostotnu veću cijenu donijela je Skupština Društva Kaštijun d.o.o. koju čine Grad Pula kao većinski vlasnik s 51 % udjela te manjinski vlasnik Istarska županija s 49 % udjela.
Kajin smatra da je bilo sasvim dovoljno vremena - gotovo 5 godina od puštanja Centra u funkciju - "da se nađe model i rješenje po kojem bi svi gradovi i općine Istarske županije koji otplaćuju kredite Kaštijunu, ušli u vlasničku strukturu".
Time bi se, tvrdi dobila barem neka mogućnost utjecaja na donošenje odluka i sudjelovanja u odlučivanju o ovako važnim odlukama kao što je pitanje cijene obrade otpada.
S druge strane, pojašnjava, komunalci koju pružaju ovu javnu uslugu, za sada nemaju zakonsku mogućnost izbora za predaju otpada u neke druge, možda ekonomski povoljnije regionalne Centre, što je, primjerice u Sloveniji moguće.
- Osim toga, Kaštijun i županijski centar Marišćina u Rijeci potpisali su međusobni sporazum prema kojem ne preuzimaju otpad iz druge županije, osim u slučaju zastoja, i tada prema cijeni one strane koja je u tom trenutku veća. Osim problematike prijedloga Sporazuma između Kaštijuna i istarskih gradova i općina, buzetski komunalac Park d.o.o. iznio je jasan i argumentiran stav o nepotpisivanju prijedloga ugovora kojim se usluga obrade i zbrinjavanja diže za de facto 100 posto, što bi pored ostalih porasta troškova, značajno utjecalo na povećanje cijene našim korisnicima, a time i još učestalije nepropisno bacanje i/ili paljenje otpada koje nikakve kamere i nadzori na ovako velikom buzetsko-laniškom području ne mogu spriječiti. Sanacija onečišćenog okoliša otpadom u obvezi je gradova i općina - dakle opet na teret našeg proračuna, ističe Kajin.
Građani Buzeta najgore će proći, uvjeren je njihov gradonačelnik
Podsjeća da građani Buzeštine zbog velikog ruralnog brdsko-planinskog područja s najmanjim brojem stanovnika po kilometru kvadratnom u Županiji, ekonomski moraju snositi i prosječno najveće fiksne troškove usluge kako bi se usluga propisno vršila.
- To zajedno s ovakvim stopostotnim povećanjem obrade i zbrinjavanja, vodi do najveće cijene u Istri, a mi to definitivno nismo zaslužili s obzirom da smo u pet godina smanjili količine miješanog komunalnog otpada za oko 50% i sa stupnjem odvajanja otpada popeli se na sami vrh u Republici Hrvatskoj. Uzevši sve u obzir, sada bi trebali enormno povećati cijene za pokrivanje ovakvih ogromnih troškova koji terete produciranu količinu miješanog komunalnog otpada po svakom korisniku, kaže buzetski gradonačelnik.
Damir Kajin
Tvrdi da je cijena Buzetu nekorektno određena u odnosu na obalne gradove koji se diče turizmom.
- Činjenica je da je cijena određena prema zakonskoj regulativi i da je Kaštijun u kalkulaciju cijene ušao sa svim planiranim troškovima. Međutim, ti troškovi poslovanja ne bi bili toliki kada bi količine otpada bile slične količinama u vansezonskim mjesecima - što nama jesu i uvijek se radi o jednoj prikolici tjedno, dok turistička središta tijekom sezone i nekoliko puta povećavaju količine koje time znatno premašuju granični kapacitet Kaštijuna od 390 tona po danu dan, kaže Kajin.
Napominje da se zbog ulazaka takvih velikih količina, proces obrade ne može potpuno završiti. "Otpad prerano napušta postrojenje i iz procesa izlazi nedovoljno stabilizirana frakcija koja uzrokuje neugodne mirise, ali i nekvalitetan SRF - gorivo iz otpada, koje je kao takvo loše kvalitete, neprikladno za uporabu i time iziskuje opet ogromne troškove zbrinjavanja", kaže Kajin.
Naglašava da Buzećani i Ćići, bez i jednog većeg turističkog smještajnog objekta, s nekoliko restorana, i udjelom turističkih noćenja manjim od 0,5 % u Istarskoj županiji, produciraju relativno konstantne količine i kakvoće otpada tijekom cijele godine.
- To znači da uopće ne utječemo na povećane troškove obrade i zbrinjavanja otpada koji nastaju tijekom sezone, te time u našoj cijeni obrade i zbrinjavanja otpada ne bi smjeli biti sadržani troškovi koje stvara turizam. Obrazloženje nije pozivati se na Zakon i tvrditi da svi moraju plaćati jednaku cijenu po jedinici mase, već iznaći pravedno rješenje prema kojem će oni koji uzrokuju povećane troškove njih i platiti, kaže Kajin.
Istarska (ne)solidarnost
Pojašnjava da je iz Ugovora koji je dostavio Kaštijun predviđen popust za prva tri mjeseca, odnosno plaćanje umanjene cijene u iznosu od 101,14 eura s prijevozom 107,74 zbog “priuštivosti” usluge, odnosno opravdanja realizacije projekta prema EU.
- Naš prijedlog ugovora je da nam ta cijena ostane i dalje bez obzira što je i to enormno povećanje od 37 posto, uz upravo navedeni argument priuštivosti cijene usluge koja je za korisnike s našeg pretežito brdsko-planinskog područja manja od cijene za korisnike u većim i turističkim gradovima, tvrdi Kajin.
Podsjeća da je u dodatku Uredbe Vlade RH o objavi izmjene dvostranog sporazuma o projektu između Vlade i Europske komisije stoji: ”korisnicima će se zaračunavati različite ulazne pristojbe prema vrsti otpada te proporcionalno onečišćenju kojeg izaziva količina proizvedenog otpada, kao i u skladu s sposobnošću plaćanja” .
- Naš Zakon određuje jednaku cijenu, ali ne brani popuste koji su isto tako dozvoljeni i prema korisnicima javne usluge. Stoga, prostora za pravedno ugovaranje cijene, definitivno ima te vjerujemo u razumijevanje "velikih" prema nama "malima", naglašava.
Jednaka cijena prema svima po Kajinovom bi mišljenju bila prihvatljiv model kada bi se radilo o jednom trgovačkom društvu koje bi pružalo usluge i sakupljanja i obrade otpada, pa i sortiranja i zbrinjavanja svih drugih korisnih vrsta otpada.
- U tom bi slučaju korisnik primjerice i u Puli, u Umagu i u selu Ćićarije za istu uslugu platio isti iznos u cijeloj Istri. To bi bila "istarska solidarnost", a ne da figurativno rečeno - nonica u vasi do koje se jedva dođe, u cijeni svoje usluge, plaća troškove koje producira turizam i prateći sektori prvenstveno u obalnim turističkim mjestima, zaključio je Damir Kajin.
