U ovom trenutku na Županijskom centru za gospodarenje otpadom Kaštijun van postrojenja se nalazi 18 tisuća tona baliranog otpada koji i dalje čeka preuzimanje.
Balirani otpad je nusprodukt koji nastaje u postrojenju za mehaničko biološku obradu otpada (MBO) koja čini jezgru istarske tvornice otpada i na kojoj počiva cijeli promašeni i zastarjeli koncept sustava gospodarenja otpadom.
Jakovčić lobirao za Holcim-potpisano pismo namjere, ali sve je propalo
Od samog otvaranja centra jako se dobro znalo da SRF u Hrvatskoj nitko neće imati gdje zbrinuti. Cementara Holcim u Koromačnu od samih je početaka bila uključena u planove oko preuzimanja SRF-a, a za to je snažno lobirao bivši župan Ivan Jakovčić koji je sada već davne 2007. godine skupa s pulskim gradonačelnikom Borisom Miletićem i s direktorima Holcimove tvrtke kćeri Ecorec d.o.o. potpisao pismo namjere o instaliranju pilot-postrojenja za zbrinjavanje komunalnog otpada kao alternativnog goriva u cementnoj industriji.
Dakle, već tada se radilo na konceptu koji počiva na tome da gorivi otpad koji bi nastajao u Kaštijunu, kao frakciju iz komunalnog otpada, preuzima upravo Holcim za gorivo u vlastitoj proizvodnji cementa.
Zbog izrazito loše kalorijske vrijednosti, a time i loše kvaliteta SRF-a, Holcim je od preuzimanja odustao. U međuvremenu se kao alternativa spominjala i suradnja s HEP-om koji je razmišljao SRF plasirati u pogon Termoelektrane Plomin. Ni to nikad nije zaživjelo.
Republika Hrvatska osmislila je koncept županijskih centara diljem zemlje koji počivaju na MBO postrojenjima u kojima nastaje gorivo iz otpada.No država je zaboravila jedan prlično važan detalj. Nikad nisu osigurani zakonski okviri o pokretanju centralnih postrojenja u kojima bi se gorivo iz otpada zbrinjavalo.
Sve dosadašnje Uprave na Kaštijunu donosile su odluke kakve su donosile, no što se tiče SRF-a, od samog su početka stjerane u kut.
Gorivo od otpada nitko ne želi, a njegovo preuzimanje košta milijune i milijune kuna. Da stvar bude apsurdnija, Kaštijun je taj koji mora pokriti višemilijunske iznose da bi netko preuzeo SRF iako će preuzimatelj to gorivo koristiti u svom daljnjem pogonu.
Najniža ponuda za SRF 18,4 milijuna, najviša čak 25,6 milijuna kuna!
Gdje odlazi SRF s Kaštijuna, nikad nije transparento prikazala niti jedna Uprava Kaštijuna. Novinarski tekstovi otkrivali su pak da odlazi put Tuzle.
Situacija s balama SRF-a koje samo što ne progutaju centar, nikad nije bila gora. Bale se raspadaju i trule i kao takve predstavljaju potencijalnu ekološku bombu za okolna naselja koja žive isključivo od turizma.
Tvrtka Kaštijun mjesecima pokušava sklopiti posao za preuzimanje preko 10 tisuća tona bala, iako ih je u centru 18 tisuća tona. Vrijednost tog posla Kaštijun je procijenio na 13,2 milijuna kuna. Na zadnji su se poziv javile tri tvrtke čije ponude debelo premašuju iznos koji je Kaštijun spreman platiti.
Na natječaj sredinom listopada javila se tvrtka Kemokop čija ponuda s PDV-om za preuzimanje više od 10 tisuća tona bala, iznosi 22,7, milijuna kuna.
Najvišu ponudu dostavila je tvrtka CE-ZA-R, inače, dio Pripuzove C.I.O.S. grupe koja je taj posao procijenila na astronomskih 25,6 milijuna kuna. Najnižu pak ponudu dostavlja tvrtka Sekundar usluge s ponudom od 18, 4 milijuna kuna.
U samoj natječajnoj dokumentaciji navodi se da se "gorivo iz otpada nalazi na otvorenom platou te uslijed vremenskih prilika omot bala može imati oštećenja ili zaprljanja".
Pitanje je kojim će sredstvima Kaštijun pokriti ove astronomske cifre koje traže potencijalni preuzimatelji?
Umjesto pojašnjenja i odgovora na logična pitanja, apsolutno nikakvo pojašnjenje nismo dobili od nedavno instaliranog direktora Kaštijuna Dražena Stilinovića.
Iako je na funkciju direktora došao još 1. kolovoza, najavivši tada da će vrlo brzo javnosti podastrijeti sve podatke i analizu stanja u centru, to se još nije dogodilo.
Direktoru smo postavili nekoliko konkretnih pitanja. Zanimalo nas je li točna informacija da se zbog ogromnih količina balirani SRF odlaže i na susjednim parcelama u okolici ŽCGO-a Kaštijun?
Također, zanimao nas je njegov komentar ima li Kaštijun financijskih kapaciteta prihvatiti i jednu od nabava s obzirom na ogroman iznos koje su dostavile tvrtke i što to znači ako posao ne uspije. Dakle kamo i kako dalje s SRF-om?
Muljara nema studiju utjecaja na okoliš
Umjesto konciznih odgovora dobili smo tek šture naputke o procesu javne nabave uz mali dodatak "da je u tijeku priprema novog postupka nabave za preuzimanje goriva iz otpada u rasutom obliku".
I dok je zbrinjavanje SRF-a problem od kad je Kaštijuna, s planiranom gradnjom nove sušionice fekalnog mulja mogao bi se ponoviti sličan, ako ne još gori scenarij.
Razlog tome je što je u Hrvatskoj nemoguće zbrinuti određeni otpad budući da sustav zbrinjavanja nikad nije zaživio. I to je, kao što smo naveli, prvenstveno propust i odgovornost nacionalne politike i nepromišljenih i loših odluka u kombinaciji sa zastarjelom tehnologijom i promašenom lokacijom na Kaštijunu.
Dok se gurala MBO tehnologija, nitko nije razmišljao gdje će se proizvod koji nastaje u postrojenju u preplaćenim tvornicama otpada dalje slati na zbrinjavanje.
Stoga i SRF ostaje deponiran na lokaciji gdje je nastao, a isto, ili još gore, dogoditi će se i sa osušenim muljem koji će nastajati u sklopu planirane sušionice fekalija.
Na samoj lokaciji Kaštijuna već postoje dva velika onečišćivača. To su stari sanirani deponij koji će uskoro imati baklju za spaljivanje metana, a odmah pored je i ŽCGO Kaštijun.
U cijeloj priči oko sušionice, potpuno je neprihvatljivo da za nju uopće nije napravljena studija utjecaja na okoliš.
Vrlo je vjerojatno da će se osušeni mulj dugoročno zadržati na lokaciji postrojenja i na okolnim parcelama po istom principu kao što je to slučaj s balama SRF-a.
Cijela investicija gradnje muljare procijenjena je na 30 milijuna kuna, no ako zanemarimo činjenicu da će zbrinjavanje suhog mulja biti skoro nemoguće, isplativost postrojenja nije kakvom se prikazuje.
Naime, za sušenje mulja neće biti dovoljna samo sunčeva energija, pa se mulj planira sušiti na struju uz godišnji trošak od preko 600 kwh.
Simulacija planiranje sušionice mulja
U Planu gospodarenja otpadom RH od 2017.- do 2022. navodi se da Republika Hrvatska trenutno nije uspostavila odgovarajući sustav gospodarenja otpadnim muljem iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda, a što se prvenstveno odnosi na potrebnu infrastrukturu.
Zasad gradske vlasti predvođene Filipom Zoričićem kao ni tvrtka Pragrande koja je nositelj cijelog projekta gradnje muljare ne otkrivaju tko će i po kojoj cijeni preuzimati osušeni mulj.
Nejasno je, treba ponoviti, zašto nije učinjena Studija utjecaja na okoliš za sušionicu mulja i zašto se ovakav važan projekt ne predstavi javnosti sa svim detaljima.
Ispusti u zrak vršit će se dodavanjem kemikalija
S muljem će se dogoditi isto kao sa SRF-om na način da će se kroz višemilijunske javne nabave pokušati riješiti njegov plasman. To će značiti da će se velike količine, baš kao i SRF-a odlagati u okolici postrojenja zbog čega je očekivan i dodatni smrad s odlagališta.
Samo postrojenje sušionice čine čak četiri hale u obliku staklenika, a bit će natkrivene čeličnom konstrukcijom. Svaka hala bit će dugačka 120, i široka 50 metara. Godišnje bi na lokaciju trebalo pristizati 11 tisuća tona mulja.
Isparena vlaga iz mulja će se iz postrojenja odvoditi ventilacijskim sustavom, a sav zrak iz hale će se se prije ispuštanja, obrađivati na uređajima za obradu neugodnih mirisa koji će se montirati na samoj hali za sušenje mulja.
Na svakoj od hala postavit će se po jedan uređaj za obradu neugodnih mirisa, ukupno njih četiri. Predviđeno je korištenje "kemijskih mokrih skubera", a spremnici s potrebnim kemikalijama postavit će se u prednjem dijelu hale za sušenje mulja. Dakle, ispusti u zrak vršit će se dodavanjem kemikalija.
Ovaj je projekt početkom godine zaustavio pulski gradonačelnik Filip Zoričić. Deset mjeseci kasnije, Zoričić smatra da bi odustajanje od ovog projekta bilo ravno katastrofi jer, kako je rekao "ne može uskratiti kanalizaciju za 5.000 građana, a premještanje muljare bi značilo upravo to".
Lokacija muljare u neposrednoj blizini okolnih naselja
Politički test za Zoričića
Što na gradnju sušionice mulja kaže istarski župan Boris Miletić ne znamo, jer do trenutka pisanja ovog teksta nije odgovorio na pitanja koja smo mu uputili 7. studenog.
Jasno je već sada da bi sušionica mulja mogla biti ozbiljan politički test za pulskog gradonačelnika koji je promjenom stava pokazao - ili neznanje, površnost - ili nezainteresiranost o krucijalnim projektima za Pulu i Istru.
Zoričić je u siječnju izjavio da sušionice na Kaštijunu neće biti. No prije nego što je to obećao, gradska tvrtka Pragrande 6 mjeseci ranije zatražila je produljenje lokacijske dozvole za sušionicu. Kako to Zoričić nije znao?
Zbog nemogućnosti rješavanja problema plasmana SRF-a, ali i mulja, neki misle da bi gradnja spalionice bila udarac kojim bi se "ubile dvije muhe".
Iako spalionicu još uvijek nitko službeno ne spominje, sve su glasnije teze koje dolaze iz visokopozicioniranih krugova iz sustava Kaštijuna, da bi spalionica bila "najbolje rješenje".
Nažalost, što o svemu misli prvi čovjek Kaštijuna Dražen Stilinović, nemoguće je saznati. Čak ni u mandatu omiljenog IDS-ovog direktora Darka Višnjića zatvorenost Uprave nije dosegla ovakvu zavidnu razinu "transparentnosti i komunikacije s javnosti" kakvu je u samo tri mjeseca uspio doseći Dražen Stilinović.
Čini se da ni on nije bio svjestan kamo je došao i kakvi ga sve problemi čekaju, pa je samo pitanje dana koliko dugo će se i on zadržati na ovoj poziciji.
