Nekad je Vidikovac imao sve, banku, poštu, trgovinu, a danas kao da je i Bog ovdje rekao laku noć!

Vidikovac oduvijek svi zovu velikom spavaonicom. Kako i ne bi kada su na ovom, najvišem brdu u Puli, smješteni brojni neboderi u kojima živi nekoliko tisuća duša. 

Mjesni odbor Vidikovac obuhvaća područja gradskih četvrti Monte-Rizzi i Drenovica, smješten je na površini od čak 1.099.000 četvornih metara i tu živi 5.883 stanovnika. Nalazi se u obuhvatu područja Monte Rizzi - Drenovica - Nova Veruda - Veruda. S obzirom da se približavaju izbori za mjesne odbore koji će se u Puli održati 18. veljače, valja podsjetiti da je od nešto više od 4.200 tisuće birača, na izbore izašlo njih tek 300-tinjak ili jedva 8 posto. I to ne zato što u ovom kvartu sve štima, nego zato što su ljudi letargični i, kako nam kažu, ne vide rješenje u malim komunalnim akcijama.

Parking je godinama veliki problem pa se "osvajaju" sve moguće površine

Red igrališta, jedna osnovna i jedna srednja škola, malo zelenih površina, crkva, tu i tamo poneki obrt i to je uglavnom to. Nekada je, saznajemo, ovaj pulski kvart imao sve. Danas kao da je Bog ovdje rekao laku noć.

- Gledajte, ja ovdje živim nekoliko desetljeća, nekada smo imali, baš kao i Veruda, i banku i poštu, market... Danas nema ničega. Ajde, market je preuzela jedna tvrtka, malo je preuređen pa se nadam da će biti bolje, ali od ostalih sadržaja nema nit banke, nit pošte, samo jedan kiosk za kruh i štand s povrćem i to je sve. Koševa za smeće kronično nedostaje, maknuli su ih s jedne strane s autobusnih stajališta, na drugima su ih pustili, pa sad da biste bacili papirić morate hodati okolo-naokolo u potrazi za košem. Vidite i sami nered na parkiralištu između zgrada, do bivšeg Merkanta. Godinama govore da će ga urediti, čak je navodno bilo i nacrtano kako će izgledati, ali i danas je još uvijek neuređeno i zapušteno. Ništa nemamo od sadržaja. Baš kao da je Bog rekao laku noć, veli nam gospođa Nina koju smo zatekli u šetnji sa psom.

O rješavanju problema se samo govori, ističe gospođa Nina

S njom se složio i Edvard Levak i poručio nam "slobodno zapišite što ću vam reći, jer sam sve to već rekao i nadležnima u Gradu". A ono što ovaj stanovnik Vidikovca - i to već duže od 40 godina vidi je samo "umiranje zajednice".

- Ovdje sve nedostaje! Imali smo banku, danas je više nemamo; nekadašnjih pet, šest kafića spalo je na jednog; imali smo i trgovinu, a ova ovdje skupa je da si mnogi ne mogu priuštiti išta kupovati... Šta više da kažem?! Svi to znaju, ali jednostavno nikog nije briga, rezimira naš sugovornik.

Edvard Levak

No, ima i onih kojima je ugodno i mirno. Gospođa Nevenka friško je doseljena i tek nam pomireno kaže "ja još sve istražujem, ali eto imam noge i autobus i mogu ići gdje hoću, ako mi ovdje nešto nedostaje. Za sada ne nedostaje".

Zadovoljni su i oni nešto mlađi. Pitamo dječake kako im je živjeti na Vidikovcu. Kažu - super, Vidikovac ne bi mijenjali ni za koji drugi kvart. Pogotovo otkako im je izgrađeno igralište za nogomet, košarku te postavljene sprave za fitness. No, upravo to igralište muči njihove roditelje.

Igrališta nisu do kraja uređena

- Ovdje dolaze igrati djeca, ali i odrasli iz svih gradskih kvartova, imaju ovdje i pripreme za turnire, bude uvijek puno igrača i danju i navečer, ali wc-a nema nigdje. I znate što se događa?! Uriniraju po svim ćoškovima, a pogotovo ljeti to onda smrdi da se ne da živjeti. Postojala je priprema za gradnju sanitarnog čvora, betonirano je postolje, dovukli su i vodu, a onda je sve stalo. Kad je ovdje održan turnir postavili su privremeno kemijske wc-e. Ne znam zašto to ne bi i sada bilo rješenje, barem dok ne izgrade taj objekt, da ta djeca imaju gdje ići, a ne da ih mi roditelji moramo voziti kući ili mole prijatelje pa idu po zgradama. Ma užas, rekao nam je tako jedan od roditelja.

Iz otvorenih kontejnera galebovi razvlače smeće

I drugi iz društva dodaju da je problem i smeće kojeg svakodnevno razvlače galebovi. Već su se i oni naučili da će ovdje uvijek naći nešto za jelo pa se sjate u velikom broju svaki dan "čerupati" kontejnere. Fale i kante za pseći izmet jer nemaju ih uopće, a pasa itekako ima! Smatraju i da bi trebalo zabraniti parkiranje posvuda jer oko zgrada djeca trče, igraju se, a automobilima stanari dolaze do samih zgrada i to postaje opasno za sigurnost djece. Također, dodaju da bi jedan kvartovski komunalni redar bio super rješenje za ove brojne komunalne probleme, ali u to ipak ne polažu previše nade. Problem je i košnja trave, neodržavanje raslinja, tvrđave na Vidikovcu...

Jedna trgovina, ali puno otpada

- Postoji tu i boćalište koje je napravljeno isto kada i igralište za djecu, ali ono nikada nije dovršeno, nikada nije nasuto niti uređeno tako da stvarno ne znam što su zamislili napraviti s tim?! U svakom slučaju tužno je da nešto naprave, ostave nedovršeno i onda puste da propada. To stvarno nema smisla. Možda bi brojni 'penzići' u kvartu rado zaigrali na boće, ali bojim se da to neće doživjeti, iskren je naš sugovornik jednostavnog nadimka Skipi.

Biljana Petrović

Gospođa Biljana Petrović stanovnica je Vidikovca duže od pet desetljeća i svjedok brojnih promjena u ovom kvartu - uglavnom na lošije. I ona ukazuje na to da je nekada Vidikovac imao i banku i poštu i ljekarnu i "pristojnu trgovinu koju je sada zamijenila druga, skupa ko vrag!".

- Nekada je bilo sadržaja, sada nemamo gotovo ništa. Imamo frizerku, nemam ja ništa protiv, dapače, ali ona je u prostoru nekadašnje Istarske banke. Mislim da bi ovdje bilo prostora za sve i za banku i za frizerku i za poštu. Nekada je ovo bio kvart u kojima su se sadržaji prilagođavali potrebama ljudi, a sada svatko gleda svoj interes, i banke i pošte i trgovine. Ako nije po njihovim mjerilima isplativo - zatvaraj! Mislim da se to ne bi smjelo sve gledati kroz prizmu zarade, ovdje živi na tisuće ljudi i ja ne vjerujem da tu ne bi imali zaradu. Samo je pitanje koliko im je dosta! Nekada je bila mjesna zajednica, imali smo i prostor za druženje. Ni toga više nema, a sigurno da bi bilo lijepo da se mi stariji imamo gdje družiti. Ovo sadašnje stanje je tužno, da ne kažem sramotno, rezignirano će naša sugovornica koju ostavljamo da još malo uživa na zubatom suncu, sama ispred svoje zgrade - prve u ovom kvartu, koju je, kaže nam, gradio Uljanik, sve ostale sagrađene su kasnije. Za ljude i za život u njemu!

Od navijača do nogometaša - uz NK Istru su i brojni žitelji Vidikovca