Jučer, 17. siječnja, u Vodnjanu održana je komemoracija za žrtve “Vodnjanske bitke” koja se dogodila 16. siječnja 1920. godine.
Predstavnik Udruge antifašističkih boraca i antifašista Elvis Marić, predsjednik Zajednice Talijana Vodnjan-Dignano Livio Belci te predstavnici Grada Vodnjana gradonačelnik Edi Pastrovicchio i zamjenica Diriana Delcaro Hrelja su, uz nazočnost nekolicine građana, odali počast mladićima, radnicima, socijalistima i Vodnjancima koji su stajali na braniku slobode i jednakosti.
Trn u oku nadirućem fašizmu
Njihova su uvjerenja u radničku borbu i poštenje, kako je rečeno, bili trn u oku klijentelističkom i koruptivnom nadirućem fašizmu.
Livio Belci konstatirao je da su mladići koji su bili Talijani poginuli za svoje pravedne ideje koje su proizlazile iz borbe za radnička prava, te jedinstva talijanskog i hrvatskog stanovništva.
Podsjetimo, tog 16. siječnja 1920. godine napadnut je radnički dom u Vodnjanu. U akciji su djelovali karabinjeri i vojska uz prisustvo fašističkih rukovoditelja. U tom trenutku bilo je u tijeku okupljanje radi organiziranja štrajka povodom uhićenja Josipa Poduje, sindikaliste i radnika Arsenala.
Prve žrtve fašizma na pulskom području
U napadu pogiba radnik Pietro Benussi, a ranjeni su Nicolo Demarin, Giulio Tomasini i Giovanni Malusa. Bile su to prve žrtve fašizma na pulskom području.
Karabinjeri uhićuju ostalih 49 ljudi koji su se nalazili u zgradi u tom trenutku. Odvedeni su u kasarnu, a usput, dok ih se privodilo, fašisti su ih udarali palicama. Domenico Damiani i Pasquale Delcaro umiru u bolnici od zadobivenih ozljeda i zlostavljanja.
Iako je ovaj slučaj bio skandalozan, vlasti su prešutno prešle preko toga i nisu napravile ništa da spriječe stvaranje novih nasilničkih skupina.
Nakon komemoracije u vjenčanoj sali dr. sc. Milan Radošević održao je iscrpno predavanje na temu Vodnjanske bitke.
