Ova predstava je energetski vrlo zahtjevna za glumce. Nema puno stajanja. Oni prelaze iz zadatka u zadatak, iz prizora u prizor, i jedan od mojih ciljeva jest da njihova tijela relativno brzo postanu stvarno umorna tijela. Ne želim da glume iscrpljenost. Želim da se ona dogodi. Kroz taj umor katastrofa, povijest i hladni podaci o atomskim bombama počinju nagrizati ljubavnu priču i fizički se upisivati u njihova tijela. Važno mi je da vrlo brzo gledamo umorna tijela kroz koja poetski jezik Marguerite Duras curi na iracionalne načine, kaže Rajna Racz