Sve veći broj stranih tablica na "stanarskim" parkiralištima

Gotovo cijele sezone brojni su Rovinjci, osobito stanari starogradske jezgre, zbunjeni, a sada već i ljuti zbog prizora na gradski parkiralištima.

Naime, na parkiralištima na kojima vrijede povlaštene stanarske karte sve se češće mogu vidjeti automobili sa stranim registracijskim oznakama Na prvi pogled pitanje je sasvim logično, i koje se obično pokreće i završava riječima kako je to moguće? K tome, sve su češće izražene sumnje da netko pametan svoju povlaštenu kartu ustupa prijatelju, gostu ili rodbini kako bi svoj automobil parkirao na njihovo mjesto.

No, to nije točno. Naime, godišnja i povlaštena parkirališna karta vezana je za uvijek za konkretno vozilo, odnosno njegovu registracijsku oznaku. Sustav kontrole osigurava provjeru odgovara li automobil koji je parkiran s registracijom za koju je karta izdana. Drugim riječima, stanar svoju povlaštenu kartu ne može jednostavno "posuditi" drugoj osobi niti je koristiti na drugom automobilu.

Nije zanemariv ni podatak, da svaka obitelj koja živi na određenoj adresi ima pravo na samo jednu povlaštenu kartu, bez obzira na to koliko članovi iste obitelje s istom adresom imaju vozila. Upravo ovi podaci, odnosno činjenice stvaraju jednu  drugačiju sliku o stanarima/stanovništvu Rovinja, posebno uzevši u obzir činjenicu da strana registracijska oznaka sama po sebi ne znači da netko ilegalno iskorištava  pravo na povlaštenu kartu.

Naime, među automobilima sa stranim registracija ima i onih čiji vlasnici imaju adresu u Rovinju. Drugim riječima, vlasnik vozila koji ima prebivalište u Rovinju, automatski ostvaruje pravo na povlaštenu parkirališnu kartu, neovisno o tome je li njegovo vozilo registrirano u drugoj državi.

Primjera radi, supruga je i dalje na svojoj njemačkoj/talijanskoj/ i drugoj adresi, suprug je promijenio adresu prebivališta za Rovinj i time ostvario pravo da automobil koji je registriran na njegovo ime, parkira na gradskom parkiralištu koje mu osigurava određena ulica u starogradskoj jezgri. To što taj isti Nijemac, Talijan ili tko god, samo ljeto provodi u Rovinju (kada je najveća gužva i potraga za slobodnim mjestom najveća) njegovo je legalno pravo kao evidentiranog i registriranog rezidenta Rovinja. Jer, mogao bi tu biti parkiran i tiekom čitave godine.

Drugo je pak pitanje što nam strane registarske oznake na rovinjskim parkiralištima zapravo govore o Rovinju? Možda više nego što smo na prvi pogled spremni priznati. Jer evidentno je da se Rovinj posljednjih godina mijenja. I to ne samo vizualno, novim apartmanima, vilama i sve skupljim kvadratima. Mijenja se i struktura ljudi koji u njemu žive, kupuju nekretnine i svoje životne adrese vežu uz ovaj grad.Ne treba smetnuti s uma da je Rovinj već godinama među najskupljim hrvatskim tržištima nekretnina.

Kamene kuće, uske ulice, prozori prema moru, pogled na otoke, život nekoliko desetaka metara od rive ono je što je generacijama bilo neprocjenjivo upravo zato što je bilo naše, danas ima cijenu koju si mnogi domaćini ljudi više jednostavno ne mogu priuštiti. Stoga nije neobično da se među novim vlasnicima nekretnina pojavljuju ljudi uz drugih država. Za nekoga tko nekretninu kupuje kao investiciju, drugi dom ili mjesto za povremeni boravak, cijena kvadrata u Rovinju možda jest visoka, ali je očito i dalje dovoljno prihvatljiva da ga i dalje želi. 

A kada takav automobil s talijanskim, njemačkim, austrijskim ili nekom drugom stranom registracijom vidimo na rovinjskom parkiralištu, možda ne gledamo u nekog tko nam je uzeo stanarsko mjesto. Možda gledamo u novog Rovinjca. Čovjeka koji je kupio stan u našem gradu, prijavio prebivalište, registrirao automobil u svojoj matičnoj državi i sada koristi ista prava na parkiranje koja proizlaze iz njegova statusa.

I upravo je to možda najzanimljiviji odgovor na pitanje koje se cijelo ljeto postavlja po Rovinju. Nije problem u sustavu parkiranja koji, barem prema pravilima, zna kojem vozilu pripada koja povlaštena karta. Prava je priča u tome što se promijenio Rovinj. Grad u kojem su nekada kvadrati stanova bili dio obiteljskog nasljeđa danas je grad u kojem se kvadrat plaća kao luksuzna roba. Grad čija je starogradska jezgra sve poželjnija onima koji je mogu kupiti, dok je onima koji su u njoj rođeni i odrasli sve teže ostati.

Zato bi možda bilo pogrešno frustraciju usmjeriti prema automobilu sa stranom registracijom. Jer automobil nije problem. On je samo simptom promjene koja se već dogodila. No, drugo pitanje koje ostaje je puno ozbiljnije. Hoće li Rovinj jednog dana još uvijek biti grad u kojem si domaći ljudi mogu priuštiti živjeti ili će njegovi najvredniji dijelovi postati mjesto u kojem će pravo na život imati prvenstveno oni koji mogu platiti cijenu kvadrata?