Jedno kućanstvo….jedno posađeno drvce…desetci tisuća novih stabala na razini jedne regije. To znači: više sjene, stabilniju mikroklimu, apsorpciju CO2, zaklon pticama… To više nije dekor. To je teritorij
Jedno kućanstvo….jedno posađeno drvce…desetci tisuća novih stabala na razini jedne regije. To znači: više sjene, stabilniju mikroklimu, apsorpciju CO2, zaklon pticama… To više nije dekor. To je teritorij
Za nekoliko dana stiže Božić, a s njim i najskuplji dekorativni ritual godine. I opet ćemo gledati isti paradoks: blagdan mira i skromnosti pretvoren u sprint kroz trgovačke centre, “blagdanski duh” pod mjesečnim ratama, sezonsku kulisu koja traje točno koliko i reklama.
Stvarnost koja se svodi na kupovne liste, rasprodaje i kratkotrajno uzbuđenje.
U toj scenografiji božićno drvce više nije simbol života nego sezonski potrošački predmet.
Kupimo ga, postavimo, fotografiramo, odbacimo ili spremimo.
A tradicija je počela suprotno….
Bor, jela i smreka unosili su se u dom ne zato što su “lijepi”, nego zašto što nisu prestajali živjeti kad sve ostalo miruje.
Dok je krajolik bio u hibernaciji, ta su stabla ostajala aktivna: zelenila se, odbijala predati se zimi. Zato su bila znak otpornosti, kontinuiteta i nade. Zato su bila simbol života, a ne zabave.
A ukrašavanje koje se pojavilo u 16. stoljeću nije bilo natjecanje u potrošnji. Bilo je skromno: jabuke, orasi, malo svjetla. Tradicionalni ukrasi nisu bili kupnja, bili su poruka: obilja, plodnosti, zaštite života, simbol svjetla i nade.
Danas se nalazimo usred potpuno drugačije priče: žurbe, kupovine, nadmetanja, jednokratnog uzbuđenja. I zato danas pred nama stoji izbor koji više nije estetski nego etički.
Rezano drvce je nekoliko tjedana mirisa i onda nestaje. Godine rasta pretvorene u dane ukrasa, zatim otpad. To je jednokratna potrošnja prirode.
Umjetno drvce je predmet koji traje ali ostaje predmet. Bez mirisa, bez života, bez procesa. Spremimo ga u kutiju i ono čeka sljedeću godinu. To je dekor, ne organizam.
Živo drvce u posudi je početak. Sudjeluje u blagdanskom prostoru i onda može dalje živjeti: u vrtu, u parku, dvorištu škole, dječjem vrtiću, domu za starije….postaje zaklon, postaje hlad. To je odgovornost koja se pretvara u krajolik.
Tri izbora …. Ali samo jedan traje.
I nije pitanje što je ljepše. Pitanje je: što će postojati kad blagdani prođu? To je razlika između: potrošiti …pospremiti…posaditi.
Zašto se zadržati na trećoj opciji?
Jer se jedina uklapa u ono što Božić tvrdi da jest: život, briga, trajanje, ostavljanje traga. Živo drvce nije predmet, to je aktivan vegetacijski organizam. Kad ga unesemo u prostor, unosimo i odgovornost za njegovu budućnost.
To nije teret, to je kontakt s nečim što ne nestaje kad emocije splasnu.
Osnovna pravila su jednostavna: prilagodba iz hladnijeg u topliji prostor, svjetliji prostor, umjereno zalijevanje. Pet minuta znanja.
A posljedice?
Jedno kućanstvo….jedno posađeno drvce…desetci tisuća novih stabala na razini jedne regije. To znači: više sjene, stabilniju mikroklimu, apsorpciju CO2, zaklon pticama… To više nije dekor. To je teritorij.
Ne trebaju slogane, kampanje ni performance. Djeci ne treba publika. Treba im primjer. Primjer odrasle osobe koja zna iskopati rupu, postaviti korijenski grumen, poduprijeti sadnicu i pratiti rast.
Ekologija nije marketing. Ekologija je lopata, rupa, zemlja i odgovornost. Ništa više.
To je jedini ekološki odgoj koji ostaje u glavi i u prostoru. To je suprotnost sezonskom konzumerizmu.
Najdublja emocija nije dok drvce stoji uz lampice. Najdublja emocija događa se kad ga presadimo.
Kad se primi.
Kad dijete dođe za godinu dana i primijeti da je naraslo. Kad nešto iz blagdanske kulise postane vertikala koja živi. To je trenutak u kojem Božić prestaje biti sezona i postaje kontinuitet.
Kad sve ovo prođe…želite li posremiti dekor ili posaditi budućnost? … jer naša djeca neće pamtiti cijene borova…pamtit će hlad pod stablom koje smo posadili…
Fotelje su posebno udobne, a mogu poslužiti i kao krevet, dok pumpe služe da se u određeno vrijeme precizno aplicira određen volumen terapije, objasnila je Petra Popović, odgovorna sestra dnevne bolnice za internu medicinu. "U sklopu Bradate aukcije ove godine pripremamo još bolji program i događanja", rekao je Davor Raste ispred ekipe volontera
Ako se Pula ne može zamisliti bez rock'n'rolla i Atomskog skloništa, ni pulski se rock i Atomci ne mogu zamisliti bez Ranka
Svjetski dan svjesnosti o autizmu, koji se obilježava 2. travnja, globalni je događaj posvećen podizanju svijesti o poremećajima iz spektra autizma, promicanju prihvaćanja, podrške i uključivanja osoba s autizmom te zagovaranju njihovih prava
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
