Božićna zvijezda postaje žrtva iste logike koja vlada društvom: brzo, jeftino, zamjenjivo. Ako uvene, kupit ćemo drugu... Ta logika ne završava na biljkama. Ona se prelijeva na odnose, na djecu kojoj kupujemo skupe poklone umjesto vremena, na ljude koje primjećujemo samo sezonski, na nasilje koje nas šokira kratko i nestaje iz fokusa čim dođe nova vijest
Božićna zvijezda postaje žrtva iste logike koja vlada društvom: brzo, jeftino, zamjenjivo. Ako uvene, kupit ćemo drugu... Ta logika ne završava na biljkama. Ona se prelijeva na odnose, na djecu kojoj kupujemo skupe poklone umjesto vremena, na ljude koje primjećujemo samo sezonski, na nasilje koje nas šokira kratko i nestaje iz fokusa čim dođe nova vijest
Legenda o božićnoj zvijezdi govori o daru koji nije imao cijenu, ali je imao smisao.
U jednom malom meksičkom selu siromašna djevojčica, u nekim verzijama zvana Pepita ili Maria, uoči Božića nije imala što položiti pred jaslice. Dok su drugi donosili darove ona je ubrala nekoliko običnih zelenih grančica uz cestu i položila ih s vjerom i ljubavlju.
Prema legendi, upravo je ta namjera učinila čudo: biljka je procvjetala u crvene listove i sitne žute cvjetove.
Tako je nastala božićna zvijezda, simbol skromnosti, nade i darivanja iz srca.
Iza legende stoji stvarna biljka: Božićna zvijezda (Euphorbia pulcherrima), porijeklom iz Meksika.
Iako je mnogi doživljavaju kao kratkotrajni blagdanski ukras, riječ je o višegodišnjoj biljci koja u prirodi raste kao grm i može doseći nekoliko metara visine. Njezini prepoznatljivi crveni dijelovi nisu cvjetovi, već brakteje: obojeni listovi čija je uloga privući oprašivaće. Pravi cvjetovi su mali, žuti i neugledni, smješteni u središtu biljke.
Božićne zvijede dolaze u različitim bojama: crvenoj, bijeloj, ružičastoj, kremastoj pa čak i šarenim varijantama. Ono što je zajedničko jest da traže vrlo malo, ali traže dosljednost: stabilnu temperaturu, zaštitu od hladnoće i propuha, umjereno zalijevanje i malo pažnje.
Ne vole šokove. Ne opraštaju nemar. I ne uspijevaju u okruženju u kojem se s njima postupa kao s potrošnom robom.
Upravo zato božićne zvijezde u trgovačkim centrima često venu i to prije nego što Božić uopće dođe.
Pod neonskim svjetlima, na propuhu automatskih vrata, bez vode i brige, one propadaju dok kupci prolaze s punim vrećicama. Nitko ne staje. Nitko ne pita. A netko se mjesecima brinuo o toj biljci: sadio je, zalijevao, rezao, pazio na svjetlo i temperature. Netko ju je pakirao i prevozio. Sve to nestaje u nekoliko dana nemara.
Njihovo propadanje govori više o našem odnosu prema svijetu nego o njihovoj krhkosti. Ironično je kako se istovremeno hvatamo za “zelene” akcije, održivost i brigu za planet, dok padamo na najjednostavnijem testu odgovornosti: odnosu prema nečemu živom što traži minimum pažnje.
Božićna zvijezda postaje žrtva iste logike koja vlada društvom: brzo, jeftino, zamjenjivo. Ako uvene, kupit ćemo drugu.
Ta logika ne završava na biljkama. Ona se prelijeva na odnose, na djecu kojoj kupujemo skupe poklone umjesto vremena, na ljude koje primjećujemo samo sezonski, na nasilje koje nas šokira kratko i nestaje iz fokusa čim dođe nova vijest. U prosincu se sjetimo solidarnosti, izdvojimo donaciju, podijelimo objavu, umirimo savijest i u siječnju nastavimo živjeti po istim pravilima. Brzo, površno, ravnodušno.
Konzumerizam nas je naučio da se sve može kupiti, zamijeniti i odbaciti, čak i pažnja, čak i empatija.
Božićna zvijezda ne predstavlja luksuz, obilje ni savršenstvo. Ona predstavlja namjeru. Predstavlja skromnost, brigu i odgovornost. Predstavlja ideju da malo pažnje može održati život, a malo nemara ga uništiti.
Ona je simbol Božića kakav ne stane u vrećicu.
Božićna zvijezda ne vene zato što je slaba, nego zato što je okružena ravnodušnošću. A to je najtočnija slika društva koje se zaklinje u vrijednosti, ali ih ne prakticira. Božićna zvijezda može biti tihi podsjetnik da promjene ne počinju velikim gestama nego malim, svakodnevnim čudima: prisutnošću, slušanjem, brigom.
Kao što je u legendi skromni dar djevojčice postao nešto lijepo, tako i društvo može postati pažljivije prema onome što inače lako zanemarujemo.
Božić još uvijek ima smisla…ali samo ako ga prestanemo kupovati i počnemo preuzimati odgovornost: za djecu, za odnose, za one koje inače ne vidimo. Jer ako nismo u stanju sačuvati biljku koja traži tako malo, teško je povjerovati da ćemo sačuvati ono najvrijednije….jedni druge.
Možda zato što Božić više ne živimo…nego ga samo obilježavamo.
Ove godine igrat će se sve u jednom danu, s ciljem da to bude brži, dinamičniji i atraktivniji turnir bez praznog hoda, samo nogomet, atmosfera i završnica pod reflektorima
Uz fritaju ove godine građane će se počastiti i špaletom
Drag kao umjetnički izričaj ima bogatu i slojevitu povijest koja se proteže kroz različite kulture i razdoblja. Još u ranim kazališnim tradicijama, poput elizabetanskog kazališta, muškarci su izvodili ženske uloge jer ženama nije bilo dopušteno nastupati na pozornici
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
