Kaže mi Maka da biljka traži pažnju, kao čovjek.
On zna o čemu govori, diplomirani je agronom s istančanim smislom komunikacije s biljnim svijetom. S obzirom da je moji osobni djelokrug zanimanja ljudska povijest zaključujem da i biljka ima memoriju i da traži njeno uvažavanje.
Laboratorijska, umjetna obrada biljne memorije sliči mi na ideološko štancanje brojeva u masi, razmnožavanje potrošača bez memorije. Marinko Pavlović zvani Maka rodom je iz Metkovića, živi u Rovinju i na polju u predjelu Sarisol, podigao je jako lijepi vinograd i maslinik.
S obzirom na temu, odveo me u vinograd susjeda i pokazao mi, vjerojatno najstariji rovinjski trs malvazije, potječe iz vremena kada je rovinjski povjesničar Bernardo Benussi objavio knjigu Dokumentirana povijest Rovinja s kraja 19. stoljeća...
Maka u Brečevićima
Zanimljivo: biljka i knjiga!?
Jedno popodne odveo sam Maku u selo Brečevići na Tinjanštini, rodni kraj mog pradjeda Toma Brečevića. U selo živi Pepi Josip Brečević, osamdesetogodišnjak koji obrađuje vinograd s debelom, nevjerojatnom povijesnom sedimentacijom.
Partun Pepijeve korte podsjeća me na westerne Sergia Leonea jednako kao i konoba. Prije nego što smo obišli vinograd sjeli smo ispod murve i kušali crno vino i belicu.
Josip Brečević je ponosan na svoje vino, pravi ga po starom receptu i ja ta vina volim.
Maka pravi jako dobra vina no, poštuje tradiciju. Zato, pio je Pepino vino s pogledom na stari partun, na uređeni prastari suhozid, na Pepija koji je točio iz bačve snažno i temeljito: mižol se punio i pijenio. Nakon što smo se razniježili u Pepinoj konobi otišli smo pogledati čudo prirode.
"Ovako nešto još nisam vidio, to je nevjerojatno", uskliknuo je Maka koji je sličio na arheologa pred otkriće starih zida Troje iz Homerovog doba.
Prastara bekva
U biti Pepini trsi jednaki su počecima civilizacije, bliži su grčkim bogovima nego današnjim potrošačima.
Maka mi objašnjava suštinu viđenog čuda:
„Nisam vjerovao da tako nešto postoji u Istri jer to nije zapušteni vinograd nego svjesni način uzgoja. U biti takav način račvastog uzgoja je najbliži iskonskoj definiciji loze koja je grm, nije stablo“.
Najstariji trs rovinjske malvazije
Prijatelj agronom promatrao je lokaciju, poziciju u odnosu na sunčevo kretanje, prozračnost, kvaliteta zemlje.
- Naši su pretci temeljito studirali gdje će podignuti vinograd, kad sam ti rekao da biljka traži pažnju govorio sam upravo o tome. Danas dolazi kapital, plača bagere i drobilice, čisti zemlju u rekordnom vremenu i odluči da će tu podignuti vinograd ili maslinik. Vlasnik kapitala koji nije seljak, koji nema iza sebe tradiciju, memoriju, dušu ako hoćemo, tjera biljku da raste tamo gdje joj nije mjesto i onda se čudi da nema ploda, veli Maka.
Pepi nas je uputio na drugi red loza:
„Ovaj red je posadio moj otac 1915. godine prije nego što je otišao u rat, a ti su najmlađi trsi“.
Mikrolokacija je jako bitna, ona se poklapa s ljudskim pojmom doma pa, nije slučajno da komad zemlje gdje se nalazi Pepijev vinograd nosi prastari naziv ili toponim Brajde.
Nije slučajno, nikako!
